Gozd Martuljek - Rutarski Vršič
Ishodište: Gozd Martuljek (750 m)
| Širina/Dužina: | 46,4821°N 13,8378°E |
| |
Vrijeme hodanja: 3 h
Zahtijevnost: zahtjevan označeni put, laka neoznačena staza
Visinska razlika: 949 m
Visinska razlika po putu: 975 m
Zemljovid: Kranjska Gora 1:30.000
Preporučljiva oprema (ljeto): čelada
Preporučljiva oprema (zima): šljem, komplet za samoosiguranje, cepin, dereze
Pogleda: 18.254
 | 3 osobe voli ovu objavu |
Pristup do ishodišta:
Iz Mojstrane vozimo prema Kranjskoj Gori ili obrnuto, ali samo do sela Gozd Martuljek, gdje se parkiramo na parkiralištu kod mosta preko rijeke Save Dolinke (parkiralište se nalazi iza mosta, ili prije, ako dolazimo iz Kranjska Gora).
Opis puta:
Sa parkirališta nastavljamo glavnom cestom prema Kranjskoj Gori, ali samo do mjesta gdje se lijevo odvaja biciklistička cesta (na početku biciklističke staze su i putokazi koji nas upućuju na spomenutu cestu) . Pratimo biciklističku cestu do prvog križanja, gdje nastavljamo ravno makadamom (biciklistička cesta skreće desno) koja nas brzo dovodi do sljedećeg križanja.
Nastavljamo desno i pratimo za promet zatvorenu cestu do znaka TNP. Dalje se staza odvaja na dva dijela. Nastavljamo ravno prema gore po strmom kolovozu koji se uspinje desnom stranom klanca Martuljška soteska. Kolovoz koji se većim dijelom uspinje kroz šumu nakon 15 minuta dovodi nas na lijep vidikovac s kojeg se otvara pogled prema dolini. Put zatim ponovno ide u šumu i dalje se uspinje. Malo dalje lijevo spaja se staza od slapa, a malo dalje desno se odvaja staza prema bivku Bivak pod Špikom. Nastavljamo u smjeru vikendice Ingotova koča. Staza naprijed nas dovodi do križanja, gdje nastavljamo ravno, staza lijevo vodi do vikendice Ingotova koča do koje ima dvije minute hoda.
Staza pred nama isprva se lagano uspinje ali samo neko vrijeme. Nakon toga staza prelazi preko bunara i s druge strane se strmo uspinje. Strmina se počinje smanjivati i staza nas dovodi do križanja, gdje nastavljamo blago desno u smjeru bivka Za Akom (lijevo slap Zgornji slap 10 minuta). Staza pred nama se još neko vrijeme strmo penje, a onda nas staza dovodi na zahtjevniji dio. Najprije uz pomoć čeličnih sajli prelazimo strmu travnatu padinu, a zatim i dalje uz pomoć osigurača gazimo preko eksponiranog ruba (pazi glava, iznad nas se lagano nadvija stijena). Još uvijek osigurana staza (sigurnosne kopče su tu uglavnom zbog mokrog terena), zatim počinje strmiji uspon i nakon nekoliko minuta dodatnog hodanja dolazi nas do najtežeg dijela. Uz pomoć napravljenih uporišta i čeličnih sajli prelazimo glatku i mokru stjenovitu ploču, a zatim prelazimo i preko kraćeg vrlo strmog zida koji je također dobro osiguran (zbog mokrih strmina potreban je veliki oprez). Strmina padina zatim opada te nas još mokra staza nakon kraćeg uspona dovodi uz rub moćnog šljunčanog terena. Na mjestu gdje nas trag staze usmjeri lijevo dolje po spomenutom šljunčanom terenu nastavljamo desno stazom koja se već nakon nekoliko koraka hoda strmo uspinje. Ova strma i po mokrom za klizanje opasna staza za manje od pet minuta dovodi nas do bivka Za Akom (ako nam je zadnji dio staze prestrm, možemo nastaviti makadamom i popeti se do bivka s druge manje strme strane). Obje staze u zadnjem dijelu nisu markirane).
Od bivka se vraćamo na početak ili kraj makadamskog terena, a tu nastavljamo po lijevom makadamskom terenu (gledano odozdo prema gore) uz koji na većem kamenu uočavamo oznake PP (staza Planica - Pokljuka). Dalje nas čeka još nekoliko 10-ak koraka uspinjanja rubom šljunčanog terena, a onda ćemo s lijeve strane uočiti manju hrpu, koja nas upućuje na pješačku stazu, kojom nastavljamo uspon (staza naprijed nije markirana). Pješačka staza koja se neko vrijeme nastavlja uz rub bujice, isprva još pruža pogled na sjeverne zidove Martuljkovog gorja (najviše se ističe moćni zid Široke peći), a zatim staza skreće malo ulijevo te se postupno počinje sve strmije uspinjati kroz gustu šumu. Dalje se uspinjemo mjestimično jedva vidljivim pješačkim puteljkom (pomažu nam pojedine manje rupe), koji sve više skreće ulijevo. Pješačka staza se više širi (spajamo se s lovačkom stazom) i nakon otprilike sat vremena hoda po prostranom šljunčanom terenu, dovodi nas na manji prevoj, gdje nastavljamo lijevo (ravno niz dolinu potoka Beli potok, desno vidikovac na zidine planine). Martuljkove planine - 20 minuta). Staza se dalje blago uspinje po grebenu Rutarskog Vršiča i nakon 5 minuta dodatnog hoda dolazi nas na vrh (upisna kućica se nalazi na sjevernom dijelu vrha).
Slike:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
47
Rasprava o izletu Gozd Martuljek - Rutarski Vršič
|
| ljubitelj gora2. 06. 2013 00:00:00 |
Slika 23 sicer se tud tle gor pride do bivaka, ampak je mal bolj strmo, drugače pa se stopi na hodournik, melišče, ko se nam odpre pogled na Martuljške gore, še minuto hoje po tem desnem melišču se na desni strani možici in rahlo vidna steza. Vzpon na Rutarski Vršič, možici so sedaj redki, možno da jih bo kdo postavil, pot se včasih mal zgubi, ampak je še kar komaj sledljivo.
|
|
|
|
| navdušena15. 09. 2017 00:00:00 |
Hvala za opis. A kdo ve, v kakšnem stanju so zdaj varovala? In seveda: ali je v skrinjici (ali zraven) tudi žig??
|
|
|
|
| franca15. 09. 2017 00:00:00 |
Hodila sem tam sredi junija. Varovala do Za Aka urejena, "pot" naprej proti Vršiču pa teže sledljiva kot pred leti (podrto in zaraščeno), dokler ne prideš do dobro uhojene lovske poti, tam se pojavijo tudi možici.
|
|
|
|
| Batistuta16. 08. 2020 00:00:00 |
To pot sem danes prehodil v smeri navzdol. Pot ni vrisana na zemljevidu PZ, tako da sem jo naključno opazil na Rutarskem Vršiču (gor sem prišel po drugi strani), na točki med obema vrhovoma. Pot je normalno sledljiva, v zadnjem delu je tudi vedno več možicev. Tudi za vstop v strugo so postavljeni možici in tudi za izstop. Do bivaka nisem prišel, sploh ni potrebno, strugo prečiš niđje. Ko prečiš strugo se začne 'plezalni' del, ki pa je dobro varovan in ni tehnično zahteven. Zadnji del opisa te poti, je zelo slab in zavajajoč: ''...pripelje na manjše sedelce, kjer nadaljujemo levo (naravnost navzdol dolina Belega potoka, desno razgledna točka...). Pot naravnost iz sedelca ne obstaja, če izberemo pot levo pridemo na enega od dveh vrhov Rutarskega Vršiča, če po tej poti nadaljujemo naprej se spustimo v dolino Belega potoka. Čena sedelcu izberemo desno pot, pridemo na drugi vrh Rutarskega Vršiča, ki je lepši, saj ima razgled na Široko peč in Kukovo špico. Od tu dalje ni nobene poti. Rutarski Vršič ima tako dva vrhova, ne vem, kateri je višji. Ne na enem ne na drugem nisem našel vpisne skrinjice, čeprav sem večkrat pregledal vse. Očitno jo je snedel svizec??? 
|
|
|
|
| lynx17. 08. 2020 00:00:00 |
Pot dol s sedla je, ni pa prav lepa ali dobro uhojena. Je res bolje iti drugje.
|
|
|
|
| mjk18. 08. 2021 14:09:11 |
Vpisana knjiga je še lansko leto bila
|
|
|
|
| ljubitelj gora4. 10. 2021 09:49:48 |
Prehodil 3.10.2021, je kar nekaj podrtega drevja od slike št.33 dalje, nazaj se vračal po brezpotnem gozdu
|
|
|