Konec ceste na Pokljuki - Šmarjetna glava
Ishodište: Konec ceste na Pokljuki (1340 m)
| Širina/Dužina: | 46,3386°N 13,9045°E |
| |
Vrijeme hodanja: 5 h 40 min
Zahtijevnost: zahtjevno bespuće
Visinska razlika: 1018 m
Visinska razlika po putu: 1315 m
Zemljovid: Triglav 1:25.000
Preporučljiva oprema (ljeto): čelada
Preporučljiva oprema (zima): šljem, cepin, dereze
Pogleda: 9.003
 | 1 osoba voli ovu objavu |
Pristup do ishodišta:
S autoceste Ljubljana - Jesenice idemo do izlaza Lesce i slijedimo cestu prema Bledu. Na Bledu na semaforu, oznake za Pokljuku usmjeravaju nas desno. Naprijed se vozimo kroz Gorje i pored napuštene skijaške staze Zatrnik do Rudnog polja na Pokljuki (veliko parkiralište, vojarna i streljana). Odavde nastavljamo ravno makadamom koji nas malo dalje dovodi do raskrižja na kojem nastavljamo desno (lijevo Uskovnica). Pratimo ovu cestu do parkirališta na kraju ceste (u blizini su putokazi za planinu Konjščica).
Opis puta:
Sa parkirališta nastavljamo desno uzbrdo po kolovozu u smjeru planine Planina Konjščica. Kolovoz koji se u početku strmo uspinje ubrzo postaje blag i nešto više prelazi u pješačku stazu. Slijedi umjereni uspon stazom koja se uspinje uz potok Ribnicu koji u gornjem dijelu ima slap koji vidimo sa staze. Dalje staza prelazi preko bunara i prelazi na pašnjake planine Konjščica. Nakon nekoliko desetak koraka staza prelazi preko sljedećeg bunara i lagano se uspinje do sirnice na planinskom pašnjaku.
S planine nastavljamo blago padajućom livadom blago uzbrdo na drugu stranu pašnjaka. Tu staza prelazi u borove i u početku se lagano uspinje, a zatim postaje sve strmija. U zadnjem dijelu uspona s desne strane nam se priključuje staza iz Rudnog polja. Slijedi tek kratak uspon uz bujicu do travnate ravnice Jezerce. Tu staza skreće lijevo i nakon nekoliko koraka dolazi u središnje područje Triglavskog nacionalnog parka. Dalje se uz bunar uspinjemo prema Studorskom prevalu. Malo više prelazimo bujicu i staza skreće malo udesno u travnate padine okružene borovom borovinom. Staza se zatim dijagonalno uspinje do Studorskog prevala s kojeg se otvara lijep pogled na bohinjsku stranu. Staza naprijed najprije se malo spušta, a potom prelazi preko padina Velikog Draškog vrha i Tosca uz nekoliko blagih uspona i nizbrdica. Na kraju nas staza dovodi na travnatu južnu padinu Tosca. Ovdje se desno odvaja staza na Tošcu, a tek nekoliko metara naprijed s lijeve strane uključuje se staza s Uskovnice. Nastavljamo ravno, a staza pred nama nastavlja preko obronaka Tosca. Staza potom u blagom spustu prelazi kraći pojas rijetke šume i potom nas dovodi na strme padine. Malo dalje staza po uklesanoj širokoj izbočini u blagom spustu prelazi strme padine Tosca. Budući da je staza dosta široka ne stvara probleme (oprezno zbog pada kamenja, odrona 2008. godine). Staza se potom ponovno lagano uspinje i dovodi nas do križanja, gdje nastavljamo blago lijevo u smjeru Velog polja (oštro lijevo Voje, ravno Vodnikov dom). Staza naprijed počinje se koso spuštati desno i brzo nas dovodi do neoznačenog križanja. Nastavljamo desno markiranom stazom (lijevo lovačka kućica) koja se ubrzo spušta, a zatim nastavlja presijecajući padine ispod planinarskog doma Vodnikov dom. Nakon nekoliko minuta staza skreće blago ulijevo i počinje se spuštati prema Malom i Velom polju. Nakon kraćeg spusta s lijeve strane spaja se staza iz doline Voje, a mi nastavljamo desno i nakon nekoliko 10-ak koraka dolazimo do pastirskih koliba na planini Velo polje.
S planine nastavljamo blago desno (ravno) stazom koja presijeca široku planinu. S druge strane planine dolazimo do stjenovitih pregrada koje sprječavaju bujice da napune ovaj prekrasan planinski pašnjak. Tek nekoliko metara prije spomenute kamenite barijere staza skreće blago ulijevo i uspinje se kroz rijetku uglavnom šumu ariša. Nakon toga staza skreće još malo ulijevo te nas po blagim i blago obraslim travnatim padinama dovodi do spomenute bujice. Staza naprijed se neko vrijeme lagano uspinje uz bujicu, a zatim se strmo uspinje ispod zidova Šmarjetne glave. Strmina zatim brzo opada i sve više i više kamenita staza ispod planinskih zidina i sipare okolnih vrhova dovodi nas do prevoja Dolič. Nastavljamo ravno (lijevo Hribarice, desno Planika) stazom koja se lagano spušta prema Tržaškoj koči na Doliču.
Malo prije kolibe (kod heliodroma) napuštamo markiranu stazu i idemo desno prema gore po bespuću. Stjenovitom padinom se uspinjemo na greben s kojeg se otvara pogled na Šmarjetnu glavu. Idemo na sedlo s lijeve strane Šmarjetne glave.
Na sedlu nastavljamo desno po strmom grebenu koji je obilježen gromovima. Greben postaje još malo strmiji i na kratkom dijelu potrebno je lagano penjanje (1. stupanj). Malo ispod vrha gdje je greben najstrmiji, s desne strane nas upućuju gromovi i slijedi kratki uspon po blago izloženoj i mršovitoj padini do vrha.
Slike:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
47
48
49
50
51
52
53
54
55
56
57
58
59
60
61
62
63
64
65
66
67
68
69
70
71
72
73
74
75
76
77
78
79
80
81
82
83
84
85
86
87
88
89
90
91
92
93
94
95
96
97
98
99
100
101
102
103
104
105
106
107
108
109
110
111
112
113
114
115
Rasprava o izletu Konec ceste na Pokljuki - Šmarjetna glava
|
| jprevc13. 11. 2015 00:00:00 |
Helioport, ki je omenjen v opisu poti, se ne vidi s poti. Odcep na neoznačen del poti je takoj pri razpotju - slika 89 - in sicer se začne kakšen meter pred skalo z napisom Planika.
|
|
|
|
| ločanka20. 07. 2018 00:00:00 |
Lepo omožičeno, pod vrhom prijetno poplezavanje (meni to nekaj najboljšega). Najbolje pričeti kar na sedlu Dolič, ni potrebno nobeno spuščanje proti koči  Mihelič v svojem vodniku sicer pravi, da se nanjo vzpenjajo le čudaški ljubitelji brezpotne samote. Od takrat so se časi spremenili, sedaj so taki pravzaprav v modi
|
|
|
|
| saram20. 09. 2020 00:00:00 |
Včeraj pa nama je uspelo. Poskušala sva že pred dvema lotoma, pa sva vspon prekinila tik pod vrhom. Je tako pihalo, da nisva upala do vrha bila je težka odločitev venadr v takih razmerar edino pravilna, saj naju je vrh počakal do včeraj.Ni nama žal, da sva se ponovno vrnila. Vreme je bilo odlično. Na vrhu sama. Tudi na poti od Vodnikove koče do Doliča srečala le štiri pohodnike. Res so lepi samotni vrhovi, pogledi pa čudoviti.
|
|
|