Zgornji Pobič / Povici di Sopra - Lopič / Monte Plauris (CAI 702)

Prilaz izlazištu:
Iz srednje Slovenije po gorenjskoj autocesti do izvoza Hrušica. Od tamo po magistralnoj cesti kroz Zgornju Savsku dolinu mimo Rateča do Trbiža / Tarvisio. Zahodno od Trbiža nastavljamo po magistralnoj cesti SS13 prema Udine. U naselju Na Bili / Resiutta skrećemo u dolinu Rezije / Val Resia. Kroz nju se vozimo do odcepa udaljenog slabog kilometra za Spodnji Pobič / Povici di Sotto (371 m), preko mosta preko potoka Rezija te kroz Spodnji Pobič preko sljedećeg mosta nad prodnatom strugom potoka Resàrtico u gornji dio Pobiča s tucetom novejših kuća.

Opis staze:
Na južnom dijelu Zgornjeg Pobiča kroz dolinu potoka Resàrtico vodi 2 km duga održavajuća šumska cesta koja nas vodi uz strugu snažnog potoka Resàrtico s brojnim umjetnim jezovima. Nakon dobrog kilometra je napuštamo i nastavljamo zložno po stazici kroz šumu i preko brojnih struga s balvanima. Kad stupimo u bukovu šumu, raste i strmina padine, tako da napredujemo u ključevima do sljedećeg hudournika (lijevo, nekoliko metara dalje, iza balvana se krije lijep slap s nekoliko tolmuna), onkraj kojeg u nekoliko koraka dosežemo sklonište Resartico i ruševine nekadašnjih rudarskih zgrada.
Nastavljamo lijevo mimo ruševina. Nakon slabih 50 visinskih metara desno od naše staze se odvaja staza do obližnjeg ulaza u nekadašnji rudnik. Mi od raskrižja nastavljamo lijevo u ključevima po sve strmijem padinu. Uskoro dolazimo do ruba razbijene, nešto izložene grape, gdje nas smjernice usmjeravaju lijevo, dok se dobro vidna stazica vijuga desno iza ruba.
Ova stazica je novija, uz rub grape ide do ruševnatog grebena i po njem strmo, djelomično izloženo uzbrdo. Lijevo se skreće stara staza, koja prvo prelazi skok (I. stupanj), iznad kojeg se vijuga u kratkim ključevima preko vrlo strmih i izloženih trava do nekoliko metara visoke viseće ljestve, koja je na ovoj strmini posebno u vlažnom vrlo korisna. Iznad nje nagib padine nikako ne popušta, tako da su nam drveće koje djelomično prekriva greben vrlo u pomoći. Uskoro stupamo do poprečne stazice, gdje se z desne priključuje već opisana novija varijanta staze. Oba varijanta su zanimljiva, možda preporočljivija je novija, ali nesumnjivo je starija zanimljivija.
Iza spoja varijanti skrećemo lijevo i idemo po ponegdje erodiranoj i uzorno uskoj stazici nešto zložnije poprečno uzbrdo. Usred prečimo više izloženih grap, gdje nam pomažu u travi skrivene stare jeklenice. Uskoro se padina proširi i kratko nastavljamo kroz rijetku šumu. Više je zamjenjuju grmlje i visoke trave s koprivama, što odaje da smo na mjestu nekadašnje planine Lanis. Staza je tu na nekim mjestima slabije vidljiva, vijuga pa u bezbrojnim zložnim, gotovo vodoravnim ključevima. Sitno traženje tragova staze završava nakon nekoliko minuta, jer uskoro stupamo na otvoreno travnato padinu i po njoj ponovno nešto strmije do obližnjeg sedla Slips (1631 m).
Na sedlu se lijevo nastavlja staza poprečno pod jugozapadnim padinom Vogrščka prema dolje prema planinama Ungarina i Confin, desno pa idemo po stazici nešto prema dolje, da izbjegnemo skalno padinu neimenovanog jugoistočnog predvrha Lopiča (na zemljovidu označen samo kotom 1858 m; sasvim je lako dostupan preko sjeverozapadnog grebena koji ga povezuje s Lopičem). Kad ga zaobiđemo, idemo po strmim travama uzbrdo do ruba na sjever prepadnom grebenu i po njem prilično strmo, u vršnom dijelu i preko manjih stenovitih pragova, do vrha.

Preporučujemo: izleti s istog izlazišta, slični izleti