Pod Zjabci - Lanževica (po Rapalski meji)
Ishodište: Pod Zjabci (745 m)
| Širina/Dužina: | 46,3261°N 13,6982°E |
| |
Ime puta: po Rapalski meji
Vrijeme hodanja: 4 h
Zahtijevnost: zahtjevno bespuće
Visinska razlika: 1258 m
Visinska razlika po putu: 1300 m
Zemljovid: Julijske Alpe - zahodni del 1:50.000
Preporučljiva oprema (ljeto):
Preporučljiva oprema (zima): cepin, dereze
Pogleda: 9.786
 | 2 osobe voli ovu objavu |
Pristup do ishodišta:
a) Najprije se vozimo u Kranjsku Goru, zatim nastavljamo vožnju preko prelaza Vršič prema Bovcu. Uskoro nakon galerije Berebica doći ćemo u selo Soča, gdje skrećemo lijevo preko mosta preko rijeke Soče (smjer turistička kmetija Jelinčič i kamp Korita). Nakon mosta ne skrećemo lijevo prema kampu, nego nastavljamo ravno po uzlaznoj asfaltnoj cesti. Dalje se uspinjamo preko prostranih livada, u sredini kojih stoji nekoliko pojedinačnih koća, zatim cesta prelazi u šumu. Više cesta skreće dosta ulijevo i dovodi nas do Pod Zjabcev, gdje primjećujemo planinarske smjernice za planinu Za skalo, Dom na Komni i Triglavska jezera. Parkiramo na prikladnom mjestu uz cestu.
b) S primorske strane najprije se vozimo u Bovec, zatim nastavljamo vožnju prema Trenti. Prema kraju sela Soča skrećemo desno u smjeru turističke kmetije Jelinčič i kampa Korita. Nakon mosta ne skrećemo lijevo prema kampu, nego nastavljamo ravno po uzlaznoj asfaltnoj cesti. Dalje se uspinjamo preko prostranih livada, u sredini kojih stoji nekoliko pojedinačnih koća, zatim cesta prelazi u šumu. Više cesta skreće dosta ulijevo i dovodi nas do Pod Zjabcev, gdje primjećujemo planinarske smjernice za planinu Za skalo, Dom na Komni i Triglavska jezera. Parkiramo na prikladnom mjestu uz cestu.
Opis puta:
Od Pod Zjabcev uputimo se na označenu stazu koja desnom stranom zaobilazi obližnje koće. Iza koća staza ulazi u šumu i brzo nas dovodi do manjeg raskrižja, gdje nastavljamo desno preko potočića. Na drugoj strani potoka staza skreće lijevo i počinje umjereno penjati kroz gustu šumu. Penjanje nastavljamo starom mulatjerom, koji je na više mjesta već dobro načet, a više nas dovodi do kratkog strmog stjenovitog dijela. Kroz taj dio vodi dobro održavana i široka mulatjera, a staza nas iznad toga dovodi do vidikovca s kojeg se otvara lijep pogled na Bavški Grintavec.
Od vidikovca se staza vraća u šumu i brzo se penje do starog korita s vodom (tu je uz stazu mali izvor koji u sušnim razdobljima presušuje). Iznad korita staza skreće malo lijevo, zatim se u brojnim cik-cakima penje kroz šumu. Više se staza malo poravna i dovodi nas do manje vidljivog raskrižja, gdje se lijevo odvaja napuštena staza prema planini Za skalo.
Odavde nastavljamo ravno, a malo strmija staza nas nakon 10 minuta dodatnog hodanja dovodi do sljedećeg, ovaj put potpuno neoznačenog raskrižja. Ovdje se desno odvaja neoznačena stazica koja vodi do obližnje lovačke kućice i dalje prema planini za Črnim vrhom, lijevo se odvaja lovačka staza prema planini Za skalo, a mi nastavljamo ravno do sljedećeg obližnjeg raskrižja koje je malo bolje označeno.
Ovdje nastavljamo ravno ili malo desno, po označenoj stazi u smjeru Triglavskih jezera i Komne. Nastavljamo po blago nagibnoj stazi koja nas kroz iglastu šumu dovodi do razdvoje staza.
S raskrižja nastavljamo desnom stazom u smjeru Komne (lijevo Triglavska jezera), ona desnom stranom zaobilazi Dol za Bajarjem. Na drugoj strani doline staza počinje najprije blago, zatim strmije penjati. Strmina brzo popušta, a sve razglednija staza nas dovodi u niz manjih udolina, kroz koje se blago penjemo do Oslove škrbine.
S Oslove škrbine označena staza počinje silaziti prema planoti Lepa Komna, a mi je baš tu napuštamo i nastavljamo penjanje desno bez staze.
S Oslove škrbine nastavljamo otprilike u smjeru zapad do jugozapad, više gotovo jug, a naša orijentacija neka bude greben koji se nastavlja do vrha Lanževice.
S škrbine prvo se penjemo preko lijepo prohodnog terena bez staze, zatim nam laku prolaz zaklanja strmo pobočje. Ovdje imamo dvije mogućnosti za nastavak. Možemo se penjati ravno gore po prilično strmom i djelomično krusljivom pobočju, ili nastaviti malo lijevo i uz i djelomično kroz rušje se popeti na greben gdje se nam pridružuje malo teža varijanta. Dalje obje staze idu po i povremeno uz greben koji dalje nije više posebno zahtjevan. Više možemo kratki strmi dio zaobići desnom stranom preko manjeg kamenja, zatim nastaviti po grebenu na kojem možemo primijetiti stare granične kamenje nekadašnje Rapalske granice. Ovoj sve razglednijoj i u gornjem dijelu i lijepo prohodnoj "stazi" slijedimo sve do 2003 m visoke Lanževice.
Možemo produžiti putovanje na sljedeće destinacije: Velika Baba
Slike:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
47
48
49
50
51
52
53
54
55
56
57
58
59
60
61
62
63
64
65
66
67
68
69
70
71
72
73
74
75
76
77
78
79
Rasprava o izletu Pod Zjabci - Lanževica (po Rapalski meji)
|
| Zgembo30. 04. 2017 00:00:00 |
A mogoče kdo ve kje se da dobiti žig?
|
|
|
|
| darinka426. 11. 2021 13:39:06 |
Opisano spodnje korito, kjer naj bi tekla voda je bilo sušno. Morda je več vode spomladi. Kar malo razočarana sva bila, ker se že drugič bolj zaradi snega nisva odločila po grebenu od Oslove škrbine vse do vrha. Predvsem ker ne veš kako je s snegom na poti. V tretje morda spomladi bo šlo lažje. Tudi potka , ki se odcepi za Kaluder mimo lovske koče in opuščene planine za Črnim vrhom se potem izgubi. Če bo tam kdo hodil naj ima navigacijo. Na teh poteh redkokoga srečaš.
|
|
|
|
| mirank26. 11. 2021 14:09:11 |
Iz tega izhodišča še nikoli nisem šel in me tudi ne mika, pa se vsako leto vsaj enkrat podamo v tiste robe. Vedno štartamo pri rampi! Kar se tiče steze pa marsikje uporabljam taktiko, da hodim kot drugi in kričim "tukaj je hojeno" 
|
|
|
|
| darinka44. 10. 2023 09:47:24 |
Kdor čaka dočaka. Včeraj nam je v lepi jesenski idili uspelo prehodit pot po Rapalski meji. Od Pod Zjabci smo se namenili na Mala Vrata. Tam smo že hodili, ko smo šli na Kal. Potem pa po brezpotju , mimo mejnih kamnov , nekoč rapalske meje. Vse do vrha Lanževice. Sestopali smo po nam že poznani poti pod Babo in Kaludrom. Poti niti ne bi rekla, ker jo ni več. Čeprav nekoč vrisane v garminu, ne obstajajo več, ker so se zarasle. In ruševja je tam tudi vsako leto več. Kljub temu, da smo tam že hodili, smo iskali prehode . Kakšne pol ure izgubili kot če bi šli po levi strani ob sestopu z Lanževice. . Tura niti ni bila kratka. Enih 17 km je naneslo hoje in skoro 1600 višincev.
|
|
|