Planina Kuhinja - Batognica
Ishodište: Planina Kuhinja (991 m)
| Širina/Dužina: | 46,2413°N 13,663°E |
| |
Vrijeme hodanja: 3 h 20 min
Zahtijevnost: djelomično zahtjevan označeni put
Visinska razlika: 1173 m
Visinska razlika po putu: 1173 m
Zemljovid: TNP 1:50.000
Preporučljiva oprema (ljeto):
Preporučljiva oprema (zima): cepin, dereze
Pogleda: 34.196
 | 1 osoba voli ovu objavu |
Pristup do ishodišta:
Iz Tolmina vozimo prema Kobaridu ili obrnuto, ali samo do mjesta gdje nas putokazi za Kamno usmjeravaju desno (iz smjera Kobarida lijevo) preko mosta. Relativno uskom i uzlaznom cestom dalje slijedimo u smjeru sela Vrsno i višeg Krna. Iz sela Krn nastavljamo u smjeru planinarske kuće Koča na planini Kuhinja. Dolaskom do velikog parkinga, gdje blago lijevo nastavlja put prema planinarskom domu Koča na planini Kuhinja, parkiramo na velikom parkingu.
Opis puta:
Sa parkinga idemo donjom lijevom cestom u pravcu planinarskog doma Koča na planini Kuhinja. Staza u početku vodi na cestu koja prelazi niz rijetku šumu, a zatim se dijeli na dva dijela.
Desna staza zaobilazi planinarski dom Koča na planini Kuhinja i nešto je kraća, a lijeva koja nastavlja cestom vodi pored već spomenutog planinarskog doma.
Malo iznad planinarskog doma obje se staze ponovno spajaju, a mi nastavljamo uspon po blagoj stazi u smjeru Krna. Put naprijed je najprije blag, a zatim povremeno strmiji uspon travnatim padinama ograđenim ogradama za pašu. Staza koja nekoliko puta presijeca lošu planinsku cestu nakon cca 40 minuta hoda, dovodi nas do starog vojničkog zaseoka na planini Slapnik. Staza naprijed još nekoliko puta siječe cestu, nakon čega se spaja na stazu s kraja ceste (planina Zaslap). Staza potom u umjerenom usponu na travnatim padinama prelazi malo udesno, a zatim ponovno ulijevo do neoznačenog križanja na predjelu Leger. Nastavljamo desno prema gore (ravna normalna staza na Krnu) slabo vidljivom ali markiranom stazom koja je u početku usponom paralelna s uobičajenom stazom na Krnu. Malo više široka, ali dosta zarasla staza u umjerenom usponu prelazi obronke Krna prema istoku. Lijepa panoramska staza potom nas dovodi ispod usjeka Krnska škrbina. Slijedi desetak minuta strmog uspona po kamenoj padini do usjeka Krnska škrbina, gdje nailazimo na ostatke svjetskog rata. Tu nastavljamo desnom stazom u smjeru Batognice (lijevo Krn, ravno dolje Krnsko jezero) koja postaje tehnički zahtjevnija. Staza po eksponiranoj stazi uz pomoć stepenica vodi strmim južnim padinama Batognice. Na mokrom ili snijegu postoji ozbiljna opasnost od klizanja. Nekoliko metara ispod vrha staza se spušta i bez većih problema dovodi nas na vrh.
Slike:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
Rasprava o izletu Planina Kuhinja - Batognica
|
| Gost27. 08. 2007 00:00:00 |
Predlagam, da se najprej povzpneš na Krn in potem sestop na Batognico, kjer si vzami čas za ogled kavern iz 1. sv. vojne. Pot nadaljuješ po grebenu Batognice po označeni poti, na vrhu se potem spustiš desno (smer Lužnica). Nadaljuješ mimo jezera Lužnica in potem za sedlom desno na planino Leskovca, od tam pa je še 5 min do parkirišča. Krožna pot vzame 6-7 ur.
|
|
|
|
| slavkola11. 07. 2011 00:00:00 |
Pot po okljukih do vrha Krna dokaj monotona. Raj za ljubitelje gorskega cvetja. Prebudi me prepadna stena Krna. Še malo in sem pri zavetišču. Kup Italijanov je prinesel vse s seboj. Konjiček ves utrujen počiva v senci. Kaverna nad zavetiščem polna smeti. Dijamant v blatu!Sramota! Zato pa pogled na drugi strani pri oknu jemlje dih. Kanin, Mangart, Jalovec, Škrlatica, Triglav. Vse žari! V daljavi se belijo Dolomiti. Na vrhu skupina Italijanov. Spust do škrbine. Batognica. Po stopnicah mi nasproti pride trop ovac. S strahom gledam ali bo katera padla dol. Neverjetne so! Prehodim vse kaverne. Šrapnel za spomin. Lunina pokrajina do jezera v Ložnici. Tišina. Povsem sam sem. Le okostje izgubljene ovce me pozdravi ob poti. Dve uri slišim le svoje korake in kavke. Kamniti možic visoko na levi me skrbo opazuje. Azurno jezero... Raj! Angeli v zraku? Ne, le roj jadralnih padalcev. Počitek in počasen spust po strmi pot navzol. En dan v nebesih,ki ga ne pozabiš!
|
|
|
|
| ales5018. 07. 2011 00:00:00 |
Italijani so pustili svoja življenja in cel kup železja poleg avstrijcev med soško fronto in še zdej se najde veliko tega ,kar ni odnešeno po muzejih,ja nekateri planinci res ne spoštujejo gora in puščajo smeti vsepovsod,ker to je le gora spoštovanja do gore same in v spomin na padle,kjer se je prelilo toliko krvi in se žal ljudje tega ne zavedajo,sebičnost ne pozna meja.
|
|
|