Pri Mlinču - Mangart (italijanska pot)
Ishodište: Pri Mlinču (1094 m)
Širina/Dužina: | 46,4234°N 13,5937°E |
| |
Ime puta: italijanska pot
Vrijeme hodanja: 4 h 45 min
Zahtijevnost: zahtjevan označeni put
Visinska razlika: 1585 m
Visinska razlika po putu: 1585 m
Zemljovid: Julijske Alpe - zahodni del 1:50.000
Preporučljiva oprema (ljeto): čelada, svetilka
Preporučljiva oprema (zima): šljem, cepin, dereze, svjetiljka
Pogleda: 13.080
| 2 osobe voli ovu objavu |
Pristup do ishodišta:
A) Preko graničnog prijelaza Rateče vozimo se prema Italiji, nakon toga u mjestu Trbiž / Tarvisio skrećemo lijevo u smjeru Predela / Cave del Predil. Nakon nekoliko 100 metara idemo još jednom lijevo u istom smjeru, a zatim na raskrižju kod Rabeljskog jezera / Lago del Predil nastavljamo ravno glavnom cestom u smjeru Slovenije (desno Nevejski preval (Na Žlebeh) / Sella Nevea ). Slijedi nekoliko oštrih skretanja i vožnja kroz tunel, a zatim dolazimo do graničnog prijelaza Predel, nakon čega ponovno vozimo u Sloveniju. Dalje se počinjemo spuštati, a zatim prije mosta s najvećim lukom u Julijskim Alpama (most preko Mangartskog potoka (na putokazu označen most Predel 129 metara)) skrećemo lijevo u smjeru Mangarta. Odmah nakon raskrižja odvaja se bočni odvojak ceste, gdje je obilježeno parkiralište.
B) Iz Primorske vozimo do Loga pod Mangartom, a odatle nastavljamo vožnju prema Italiji. Prije nego što dođemo do graničnog prijelaza Predel, nakon mosta Predel (most preko Mangartskog potoka) skrećemo desno u smjeru Mangarta. Parkiramo odmah nakon mosta na označenom parkiralištu uz bočni odvojak ceste.
Opis puta:
Od polazišta nastavljamo asfaltnom cestom koja vodi prema prevoju Mangartsko sedlo, te se tu uspinjemo do prvog desnog skretanja, odnosno do mjesta gdje se križa s Mangartskim potokom. Na navedenom skretanju, prije nego što pređemo most, nastavljamo ravno pješačkom stazom u smjeru Mangartske planine. Nastavljamo s lijepim pogledom prema Mangartu, stazom koja se uspinje usporedno s potokom i malo više prelazimo i preko klizišta Stože koje se dogodilo u studenom 2000. godine. Izlaskom iz područja klizišta postupno prelazimo u šumu, kroz kojim se umjereno uspinjemo do zapadnog ruba planinskog pašnjaka Mangartske planine.
Kada zakoračimo na planinu hodamo do obližnje pastirske kolibe iza koje nastavljamo malo zaraslom stazom koja vodi preko planine. Nakon prelaska planine ulazimo u šumski put, a zatim brzo dolazimo do užeg puta livade, na koji se nastavlja stari napušteni put (do ovdje je moguće i ako nastavimo planinskim pašnjakom cestom, a zatim na prvo križanje lijevo u smjeru Mangartskog sedla). Lošiji put ili kolovoz se lagano uspinje, a nakon toga kada pređemo bujicu konačno prelazi u planinski put. Slijedi nekoliko minuta umjerenog uspona, a potom prelazimo asfaltnu cestu. S druge strane ceste uspinjemo se blagim stepenicama, a potom dolazimo do čistine, gdje staza skreće lijevo i počinje se relativno strmo uspinjati. Nakon nekoliko minuta uspona ponovno prelazimo cestu, nakon čega samo nekoliko stepenica više ponovno dolazimo do nje.
Ovdje markirana staza nastavlja desno (lijevo nemarkirana staza preko Gladkog roba) i uz lijepe poglede na Lošku stenu dovodi nas do manjeg tunela. Nakon tunela otvara se lijep pogled i prema Mangartu, nakon što dođemo do staze šume ariša, napuštamo cestu i nastavljamo lijevo markiranom stazom, koja siječe skretanje. Kada nakon nekoliko koraka ponovno zakoračimo na asfaltiranu cestu, samo je presijecamo i nastavljamo uspon markiranom stazom koja se u početku blago uspinje, a zatim se zaravna i nastavlja koso udesno. Tijekom prijelaza najprije dolazimo do manjeg vododerine, a zatim i do bujičnog vododerina Nakel (jarak Nakel počinje već na graničnom grebenu, a potom se strmo spušta sve do rijeke Koritnice (u donjem dijelu tok teče ispod ime Ilovec)). Iz vododerine izlazimo koso desno, a zatim staza skreće lijevo i počinje se strmo uspinjati. Nekoliko minuta se strmo uspinjemo, a zatim se ponovno približavamo bujici, gdje staza skreće desno i koso se uspinje preko kraćeg skoka. Nakon skoka staza se malo splašnjava, a zatim preko uglavnom travnate strmine, s lijepim vidicima na okolne planine ponovno nas dovodi do Mangartske ceste koju slijedimo desno. Ubrzo nakon što zakoračimo na cestu staza nas dovodi do posljednjeg tunela koji je dosta dugačak. Pošto je cesta dosta prometna, dobro je da u tunelu koristimo svjetiljke, da nas drugi lakše primjete. Nakon tunela prelazimo još jedan vododerinu, a potom dolazimo do manjeg raskrižja, gdje nastavljamo lijevo u smjeru planinarske kuće Mangartska koča na Mangartskom sedlu. Od raskrižja slijedi samo nekoliko minuta hoda i dolazimo do spomenutog planinarskog doma.
Iza planinarskog doma tražimo daljnju markiranu stazu koja vodi prema prevoju Mangartsko sedlo. Put naprijed je najprije u blagom, a potom umjerenom usponu po panoramskoj travnatoj padini. Više dolazimo do asfaltne ceste, gdje stupamo točno na raskrižje gdje počinje jednosmjerna cesta. Nastavljamo gornjim desnim putem, a odatle ubrzo lijevo na markiranu pješačku stazu (možemo nastaviti cestom i graničnim grebenom ili se kosom stazom ispod Travnika uspinjemo iz nekoliko minuta lijevog cik-caka), na koji pokraj manje poznatog dvotisućnjaka (Rdeča glava 2043 m) uspinjemo se na prevoj Mangartsko sedlo.
Prije nego što dođemo do sedla još jednom prelazimo cestu, nakon čega kada dođemo na greben nastavljamo desno. Put nas dalje vodi s lijepim vidicima prema Mangartskim (Belopeškim, također Klanškim) jezerima i ostalim okolnim planinama, a pogled seže sve do Karnijskih Alpa, Gailtalskih Alpa i Visokih Tauerna. Slijedi nekoliko minuta križanja, a zatim se s desne strane uključuje već spomenuta staza koja zaobilazi prevoj Mangartsko sedlo. Nakon križanja Travnik ili Strmi nos, slijedi križanje ispod strmog Rateškog Malog Mangarta, a zatim brzo dolazimo do označenog križanja, gdje se odvajaju Talijanska i Slovenska staza.
Nastavljamo lijevo tehnički lakšom talijanskom stazom koja već nakon kraćeg uspona prelazi na talijansku stranu masiva Mangart. Dalje se prvo lagano uspinjemo, a već nakon nekoliko minuta staza postaje prilično strma i dovodi nas na glatke stjenovite ploče, gdje nam nešto pomaže fiksna sigurnosna oprema, uglavnom čelične sajle. Nakon tog dijela staza skreće malo ulijevo i prolazi strmim siparom, gdje u rano ljeto još ima snježnih polja (cepin, dereze). Preko sipare se uspinjemo koso, a staza dalje skreće sve više udesno. Staza koja je većim dijelom također izložena kamenju, više prolazi istočnom stranom planine, gdje je označeno križanje.
Nastavljamo desno u smjeru Mangarta (lijevo Jalovec, Vevnica, Tamar) stazom koja još uvijek skreće desno. Više, prelazimo još jedan vododerinu, a zatim se počinjemo prilično oštro uspinjati po strmoj padini, koja je zbog velikog broja ljudi dodatno izložena kamenju koje pada. Kada se staza nakon nekoliko minuta izravna, do vrha nas dijeli svega 10-tak koraka, s prekrasnim vidicima na bližu i dalju okolicu.
Pri Mlinču - Mangartska planina 35 minuta, Mangartska planina - Mangartska koča 1:45, Mangartska koča - Mangartsko sedlo 25 minuta, Mangartsko sedlo - Mangart 2:00.
Slike:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
47
48
49
50
51
52
53
54
55
56
57
58
59
60
61
62
63
64
65
66
67
68
69
70
71
72
73
74
75
76
77
78
79
80
81
82
83
84
85
86
87
Rasprava o izletu Pri Mlinču - Mangart (italijanska pot)