Poštarski dom pod Plešivcem - Plešivška kopa (Kozarnica)

Pristup do ishodišta:
S autoceste Ljubljana - Maribor idemo do izlaza Žalec, a zatim pratimo cestu u smjeru Velenja, gdje na većem križanju u središtu mjesta nastavljamo desno u smjeru Slovenj Gradeca. U Slovenj Gradecu kod benzinske postaje nastavljamo lijevo u smjeru naselja Podgorje, Sele i Ravne na Koroškem. Dalje vozimo regionalnom cestom prema Ravnama na Koroškem, nakon čega u naselju Vrhe nastavljamo lijevo u smjeru sela Sele i crkve sv. Roka. Od crkve nastavljamo asfaltiranom cestom koja nas malo više dovodi do raskrižja gdje se lijevo odvaja cesta koja vodi prema Poštarskom domu. Lokalnu cestu zatim na prvom raskrižju pratimo desno, a zatim ubrzo, na drugom lijevo (oba puta smjer Poštarski dom). Navedenu cestu slijedimo sve do Poštarskog doma, gdje parkiramo na obližnjem parkiralištu.
Pristup je moguć i iz Ravne na Koroškem.

Opis puta:
Od planinarskog doma Poštarski dom krećemo makadamom na koji vodi i markirana staza na Uršlju goru. Već nakon nekoliko metara staza se odvaja desno preko Kozarnice, a mi slijedimo markirani put koji vodi na Uršlju goru preko Kala. Cesta se strmo uspinje ali ubrzo dolazimo do livada, a na najvišoj točki gdje se otvara širok pogled na Slovenj Gradec i Mislinjsku dolinu uočavamo izgrađenu kapelicu. Ovdje markirana staza ide ravno prema gospodarstvu, a mi skrećemo desno na šumski kolovoz koji se lagano uspinje kroz livadu. Šumski put ide najprije kroz šumu, a kada dođemo do čistine staze se razdvajaju. Idemo desno cestom koja je inače bolje uhodena od lijeve ceste koja završava u šumi. Strmo obilazimo navedeni proplanak, te nakon blagog uspona kroz šumu dolazimo na blag teren iza Ravnjakova vrha. Ovdje se kolovoz malo spušta, a prije toga skrećemo desno u šumu i idemo ravno prema grebenu, koji pred nama zapažamo. Greben se postupno uzdiže prema sjevernom rubu Plešivške kope. Cijelo vrijeme ga pratimo i za razliku od prijašnje mračne pretežno smrekove šume, ovdje su uglavnom listopadna stabla, pa između vitkih debala bukve puca pogled lijevo na cijeli gornji dio Mislinjske doline. Potom prelazimo šumsku cestu, a odmah iznad nje greben se širi i postaje malo strmiji, jer se stapa sa sjevernim padinama planine koja se iznenada izdiže ravno pred nama. Lijevo među deblima smreke uzdižu se strme vapnenačke kamenjare, a mi tražimo pješačku stazu koja vodi desno. Nakon prve neizvjesnosti jesmo li na dobrom putu, staza skrivena ispod opalog lišća brzo postaje jasnija i očitija. Ovdje ne možemo promašiti samo u donjem dijelu, staza se odvaja i biramo desnu koja je dalje u usponu. Uspinjemo se u ukočenim zavojima pored brojnih iščupanih smrekovih panjeva i debala, pa je zbog guste šume i sjenovite padine ovdje prilično mračno i hladno. Na vrhu strmine, kada već slutimo, da će završiti, staza napušta žlijeb, kroz nešto šumske trave i među mladim, gustim smrekama završava na manje strmom terenu. Idemo samo ravno, kroz šumu, opet malo strmije među kamenjem posve obraslim zelenom mahovinom. Odjednom se nalazimo na blagom šumskom putu. Tu idemo desno i nakon nekoliko metara dolazimo do raskrižja na kojem vidimo plastični kontejner u vlasništvu Lovačke obitelji Slovenj Gradec. Jedna staza skreće oštro lijevo, a mi idemo ravno i ubrzo se široka cesta gubi. I kada tek naslutimo nekadašnji kolovoz, opet se malo uspinjemo, a kada se na sjevernoj padini s desne strane među drvećem otvori širok pogled prema Mežiškoj dolini, skrećemo lijevo. Brzo kročimo na gornju ravnicu Plešivške kope i ponovno uočavamo pješačku stazu kroz gusto šikaru. Krenemo li lijevo, nakon nekoliko metara dolazimo na istočni vrh, skrećemo desno i nakon nekoliko metara stupamo na zapadni oko metar iznad ravničarskog uzdignutog vrha ili gomile vapnenačkih stijena, koje kao da ih je netko tu postavio. Gornji dio je u cijelosti obraslo pa prema jugu nemamo vidika i tek među drvećem prema zapadu primjećujemo kulu i crkvu na Uršljoj gori. Potpuno je drugačiji pogled prema sjeveru. Nekoliko metara od vrha iznad strmih padina i stijena šuma je toliko rijetka da možemo uživati u pogledu na donji dio Mežiške doline s Ravnama i Kotljama pa sve do Labotske doline nad kojom kraljuje Golica.
Možemo se spustiti istom stazom, ili idemo i na istočni vrh, odatle se malo spuštamo i dolazimo do komadića skrušene šume iznad istočne padine i uživamo i u pogledu prema Pohorju, Paškom Kozjaku i dolini. Šaleška dolina usred koje caruju dimnjaci TE Šoštanj. Tu tražimo šumsku stazu, pratimo je lijevo i dolazimo do spomenutog raskrižja gdje se nalazi kontejner za plastiku. Pri silasku trebamo paziti, da nađemo stazu uspona, jer silazak po kamenitoj i strmoj padini može biti preopasan.

Preporučujemo: izleti s istog polazišta, slični izleti