Vitanje - Basališče (Paški Kozjak)
Ishodište: Vitanje (452 m)
| Širina/Dužina: | 46,3845°N 15,2889°E |
| |
Vrijeme hodanja: 2 h 30 min
Zahtijevnost: laki označeni put
Visinska razlika: 820 m
Visinska razlika po putu: 820 m
Zemljovid: Pohorje 1:50.000
Preporučljiva oprema (ljeto):
Preporučljiva oprema (zima): cepin, dereze
Pogleda: 22.121
 | 2 osobe voli ovu objavu |
Pristup do ishodišta:
a) S autoceste Ljubljana - Maribor usmjerimo se na izlaz Celje - centar i vožnju nastavljujemo prema Vojniku. U Vojniku nastavljujemo lijevo prema Dobrni, mi pa spomenutoj cesti slijedimo do mjesta Nova Cerkev, gdje nas oznake za Vitanje usmjere desno. Naprijed se vozimo po užoj i ovinkastoj cesti, po kojoj prispijemo u mjesto Vitanje. Tu nastavljujemo lijevo i po uzlaznoj cesti uspijemo do crkvice sv. Antona uz koju parkiramo na primjerenom mjestu, još bolje parkirati na jednom od parkinga u središtu Vitanja.
b) S autoceste Maribor - Ljubljana usmjerimo se na izlaz Slovenske Konjice, zatim cesti slijedimo prema spomenutom mjestu. Iz Slovenskih Konjica vožnju nastavljujemo po regionalnoj cesti prema Celju, mi pa joj slijedimo do mjesta Stranice, gdje na kružnom toku skrenemo desno prema Vitanju. Cesti slijedimo do spomenutog mjesta, gdje na glavnom raskrižju skrenemo lijevo prema Novoj Cerkvi, zatim nakon nekoliko deset metara desno u klanc (smjer Paški Kozjak). Naprijed užoj i uzlaznoj cesti slijedimo do crkve sv. Antona uz koju parkiramo na primjerenom mjestu, još bolje parkirati na jednom od parkinga u središtu Vitanja.
Opis puta:
Iz središta Vitanja usmjerimo se na cestu u smjeru naselja Brezen i markirane staze na Paški Kozjak te Smereške peči. Nakon kraćeg uspona po spomenutoj cesti prispijemo do crkve sv. Antona u Vitanju, gdje nastavljujemo po lijevoj cesti u smjeru Paškog Kozjaka. Samo malo dalje cesta napravi lijevi ovinek, mi pa je baš na tom mjestu napuštamo jer nas oznake za Basališče usmjere desno na kolovoz koji se uspina uz obližnji potok. Kolovoz se uskoro završava, markirana "staza" pa skreće desno i uspina se preko travnatih senožeći do obližnjih kuća gdje stupamo na sporednu cestu. Od kuća prošetamo do glavne asfaltirane ceste koju samo pređemo i uspon nastavljamo po markiranoj i lijepo vidljivoj stazi. Naprijed kratko vrijeme hodamo po široj stazi, zatim nas markacije usmjere oštro lijevo na užu stazu koja se prvo strmo uspina, zatim prečno uzdiže preko relativno strmih padina. Više se priključujemo široj stazi, ona pa nas u prečnom usponu dovodi pod stijene pečine. Slijedi još kratak uspon i staza nas dovodi do mjesta gdje se lijevo odvaja kratka staza do razgledne točke na Smereškoj peći.
S razgledne točke vratimo se nekoliko metara nazad, zatim uspon nastavljamo po markiranoj stazi koja nas brzo izvodi iz šume na rub travnatih senožeći. Naprijed se uspijemo uz rub šume gdje nakon nekoliko minuta prispijemo do obližnje ceste.
Na cestu stupamo ravno na manjem raskrižju, mi pa uspon nastavljamo po srednjoj cesti u smjeru Paškog Kozjaka. Naprijed se uspijemo mimo kapele i kmetije Strmečnik, zatim markirana staza skreće desno u šumu. Više dva puta pređemo cestu, kada na nju stupimo treći put slijedimo je desno ali samo do prvog raskrižja. Na raskrižju ne nastavljamo ni lijevo ni desno cestom nego uspon nastavljamo ravno po markiranoj stazi koja se uspina između obje ceste. Nakon kraćeg uspona dođemo do osamljene domačije iza koje staza ide u šumu i počinje strmo uspon. Više se staza postupno uravnotežuje i dovodi nas do manje izravnine gdje stoji lovačka koča Javorje.
Od lovačke koče nastavljamo u smjeru Basališća i stazu nastavljamo po relativno strmom kolovozu koji se više uravnotežuje i postupno mijenja u povremeno dosta zaraslu stazicu. Naprijed slijedimo markacije koje nas već uskoro dovedu do šumske ceste kojoj slijedimo desno. Slijedi nekoliko minuta hoda po cesti zatim se ona završava kod obližne lovačke opservatorije.
Nastavljamo lijevo po markiranom kolovozu s kojeg se uskoro rahlo lijevo odvaja staza koja vodi na Basališče. Staza samo nekoliko koraka više prelazi na neizražajan greben gdje skreće desno. Slijedi još nekoliko minuta rahlog do umjerenog uspona i staza koja uglavnom teče kroz šumu nas brzo dovede na najviši vrh Paškog Kozjaka.
Slike:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
47
48
49
50
51
52
53
54
55
56
57
58
59
60
61
62
63
64
65
66
Rasprava o izletu Vitanje - Basališče (Paški Kozjak)
|
| Ronaldinho8230. 01. 2013 00:00:00 |
Pot sem opravil v soboto 26.01. zjutraj, s štartom v Vitanju ob 7.uri. Hodil sem po markirani poti. Ko pot prečka cesto in preide v gozd snega ni veliko, res pa je, da pred menoj ni bilo pohodnikov. Gaženja ni bilo, saj je snega komaj 5 cm. Potem, ko se pa pot še parkrat sreča z asfaltno cesto, pa je snega že več in ko gre mimo hiše z vijolčnimi robovi je bilo snega že čez gležnje. Sneg je bil v soboto suh, tako, da gamaš nisem niti potreboval. Skratka, sneg ni bil problematičen, tudi nad lovsko kočo ne, ko ga je bilo vedno več. Pot je markirana povsem v skladu z ostalimi potmi, edino na kakšnih razpotjih sem se moral ustaviti in dobro pogledati kam naprej. Ker pred menoj ni bilo pohodnikov sem parkrat malce zgrešil pot ampak potem naknadno slučajno opazil markacije nižje ali višje od moje poti. Na Basališču snega ni veliko, zgleda ga je veter spihal, se pa že ponekod, kjer je napihan sneg udira nad koleno ali pa malenkost manj. Drugače pa sploh ni težav. Meni osebno je bilo težje potem nadaljevati pot od Ostrice po grebenu do Sv. Jošta. Tam so bile vidne stopinje predhodnikov, ampak korak sploh ni varen. Nekje je sneg spihan do kopnega, nekje ga je pa kar precej, podlaga pa trda in pomrznjena. Ker se podlaga menja in ker nisem vedel kakšen je sneg, sem imel parkrat kar srečo, da sem v roki držal cepin in da sem se ustavil. V takih razmerah ni primerno za tiste, ki niso vajeni hoje po takem svetu v takih pogojih. Poleti je to verjetno zelo prijetna pot, ampak pozimi pa ni nedolžno. Snega na Sv. Joštu je približno 30cm, spust do koče pa sploh ni bil problematičen, ker tukaj se pa vidi gaz. Od koče na Kozjaku sem se potem spustil v Dobrno. Prvotno sem imel v mislih pot preko Visokega, ampak so mi pohodniki v koči odsvetovali, ker naj bi bilo kar precej snega, zato sem šel kar direktno po cesti. Sicer se kar vleče, ampak sem pa užival v razgledih po teh gozdovih in vrhovih.
|
|
|
|
| zajko16. 03. 2015 00:00:00 |
Pot smo začeli v kraju Brezen nad Vitanjem(750 nmv)in po označeni poti čez Basališče-Špik-Pl.dom-Dobrna.Hoje 5,15 ure,sk.vzpona 840 m.Pot po grebenu zaradi snega kar naporna,mestoma nevarna za zdrs,še posebno iz Špika po strmi nevarovani poti do koče.Sicer pa ok.
|
|
|
|
| ivanka.zrna2. 05. 2018 00:00:00 |
le čemu služijo vgrajeni kovinski žigi /Špik/če pa so uničene črke. žalosti pa me tudi to, da nekateri kradejo pl.žige in jih potem delijo, proti plačilu, študentom kot dokaz za prehojene ture ki bi naj bile obvezne za izpit pri predmetu telesne kulture.
|
|
|