Za koridorjem - Sabotin (po grebenu)

Pristup do ishodišta:
Iz smjera Bovec-Tolmin vozimo po Soškoj cesti prema Novoj Gorici do semaforiziranog raskrižja iznad groblja u Solkanu. Ovdje skrećemo desno i vozimo po mostu preko rijeke Soče u Goriška Brda.

Iz ostalih smjerova vozimo do Nove Gorice i slijedimo oznake Bovec-Tolmin. Ako vozimo kroz Novu Goricu i Solkan, onda na kraju Solkana skrećemo lijevo po mostu preko rijeke Soče u Goriška Brda. Ako se dovezemo mimo Nove Gorice, slijedimo oznake za Bovec-Tolmin i po Solkanskoj obilaznici dolazimo do semaforiziranog raskrižja iznad groblja u Solkanu. Ovdje skrećemo lijevo i zatim odmah desno vozimo po mostu preko rijeke Soče u Goriška Brda.

Cesta se počinje odmah iza mosta uspinjati. Nakon dva veća zavoja vozimo mimo parkirališta na našoj lijevoj strani i 500 m više na našoj desnoj primjećujemo stepenice koje vode na Sabotin po južnoj stazi. Uskoro iza stepenica dolazimo u Italiju, gdje se cesta izravnava. Nakon približno 1 km vožnje po «koridoru» kroz Italiju, cesta se počinje pod nadvozom spuštati. Na zavoju usporavamo, jer odmah kada vozimo pod sljedećim nadvozom, dolazimo u Sloveniju. Ovdje moramo odmah skrenuti lijevo na manje parkiralište. Na našoj desnoj vidimo stepenice koje vode na Sabotin po stazi za koridorjem.

Opis puta:
Na Sabotinu su provedene brojne staze po slovenskoj i talijanskoj strani, koje se međusobno isprepliću, tako da možemo po ovom lijepom i izuzetno zanimljivom brdu krstariti po trenutnoj inspiraciji.

Staza za koridorjem je manje posjećena od među većinom popularnije južne staze. Ali je prikladnija za uspon na Sabotin od proljeća nadalje, kada se temperature na južnim padinama brzo dižu do gušeće vrućine. Staza od početka nije tako razgledna kao južna staza, ali je nešto strmija od nje.

I po ovoj stazi ćemo trebati dobru obuću i u toplijim danima puno tekućine, jer Sabotin nije koban zbog svoje visine, već vrućine.
Sabotin je brdo posebnih energija, koje će vas očarati u svim godišnjim dobima. Najljepši je u proljeće, kada cijeli procvjeta i u kasnoj jeseni, kada njegove padine pocrvene ruj. Zimi nas će na njegovim južnim padinama sunce lijepo ugrijati, ljeti pa je na njemu još i zmijama prevruće. Najprikladnije vrijeme za posjet Sabotinu je od rujna do svibnja. Kasnije pa samo vrlo rano ujutro ili autom. Do planinske kuće i okrepčevalnice, koje su u prostorima bivše karavle tik ispod vrha, dovede vas asfaltirana cesta iz Goriških Brda. U okrepčevalnici je mini muzej, a možete se dogovoriti za vođeni obilazak kaverni, koje su osvjetljene i uređene.

S parkirališta prelazimo cestu i uspinjemo se po stepenicama. Staza se već od početka prilično umjereno uspinje kroz rijedak šumu, koja u toplijim danima pruža malo sjene.

Kada se staza nakon nekoliko zavoja prvi put poravna, na našoj desnoj ćemo primijetiti stazicu. Ona nas dovodi do asfaltirane ceste na talijanskoj strani, koja vodi iz sela Šentmaver/San Mauro do talijanske karavle na Sabotinu. Spomenutoj stazi se možemo više još nekoliko puta približiti i koristiti je pri povratku.

Mi nastavljamo s usponom po uobičajenoj stazi, koja se uspinje po s trupcima poduprtom padinom i nas za nekoliko minuta dovodi do kaverne s zanimljivim lučnim ulazom, gdje skrećemo lijevo. Ako bismo slijedili stazicu u desno, dolazimo u par koraka do ceste iz sela Šentmaver.

Staza od kaverne se još uvijek uspinje i nas nakon pet minuta dovodi na stjenoviti zavoj, od kuda se otvara lijep pogled na rijeku Soču, koja se vijuga prema moru i na kosturnicu-spomenik palima u 1. Svjetskom ratu na Oslavju/Oslavia (bijela okrugla zgrada u talijanskim Brdima/Collio).

Nakon daljnjih 15 minuta dolazimo na makadamsku stazu, gdje je i klupa za kratki odmor. Makadamska staza dovodi s obližnjeg zavoja asfaltirane ceste, koja vodi na Sabotin iz Goriških Brda i nakon nekoliko metara se pridružuje cesti, koja vodi po talijanskoj strani iz Šentmavra. Ako nam se iz kuće odnosno okrepčevalnice na Sabotinu ne da više na greben, onda se po cesti spuštamo do ovog zavoja, gdje se pridružujemo stazi za koridorjem. Svi koji se na Sabotin dovezete autom, možete na zavoju parkirati, i nastaviti pješice po stazi iz ovog opisa. Tako ćete bez većih napora uživati u najljepšem dijelu Sabotina.

Od raskrižja kod klupe skrećemo desno i nakon par koraka dolazimo na cestu u Italiji na 5. zavoju/tornante. Po njoj se blago uspinjemo do sljedećeg, 6. zavoja. Malo prije 6. zavoja na našoj lijevoj ćemo primijetiti označenu stazu, koja se vrlo strmo uspinje do talijanske karavle i od tamo na vrh Sabotina. Mi nastavljamo do 6. zavoja, gdje skrećemo na kolotrak, koji se od ceste odvaja na našoj desnoj, i dalje u blagom usponu prelazimo južne padine Sabotina. Po kolotraku možemo nastaviti do ruševina crkvice Sv. Valentina i od tamo nastaviti po grebenu, po kojem vodi južna staza. Od klupe do crkvice je približno 15 min, od crkvice do vrha Sabotina pa još 20 min umjerene hodnje.

Umjesto da idemo do crkvice, možemo već nekoliko minuta prije skrenuti na stazicu, na koju nas usmjerava čovječuljak na našoj lijevoj strani. Staza se umjereno uspinje kroz borovu šumicu, dalje pa se većinom blago uspinje po krškoj livadi tik ispod grebena Sabotina. Od klupe do odvajanja na stazicu je približno 10 min, od tamo do vrha Sabotina pa još 15 min umjerene hodnje.

Koju od staza bismo odabrali, ovisi prije svega o vremenu. Ako je vrijeme lijepo i ne puše, onda se odlučujemo za stazu do crkvice i dalje po slikovitom kamenitom grebenu, po kojem prolazi granica između Slovenije i Italije, tako da možemo hodati sa svakom nogom po jednoj državi. Staza je u lijepom vremenu vrlo razgledna. Pred nama se dižu Julijske Alpe, desno ispod nas rijeka Soča i iznad nje Sveta Gora, na našoj lijevoj pogled seže sve do mora i na Goriška Brda i talijanska Brda/Collio, Furlansku nizinu i Dolomite u pozadini. Iza nas se diže Trnovska planota, ispod nje pogled seže po Vipavskoj dolini do Nanosa i Vremščice. U dolini ispod nas su Nova i Stara Gorica, iza njih Kras i more.

Ako vrlo puše, onda se odlučujemo za stazu ispod grebena po talijanskoj strani. S ove staze imamo cijelo vrijeme pogled na Brda i rijeku Soču, koja vijuga do mora, u jasnom vremenu pogled seže sve do Dolomita. Stazica ispod grebena je pravo suprotnost kamenitoj stazi po grebenu, jer prolazi po lijepoj krškoj livadi, gdje nas u toplim danima opijaju mirisi trava i divljeg bilja, jeseni pa boje crveni listovi ruja.
Najbolje je da prođete stazu kružno (mimo crkvice gore, ispod grebena dolje).

Stazu s grebena u dolinu možemo još produžiti:

Mogućnost 1:
Ako krenemo po grebenu do crkvice Sv. Valentina, onda nastavljamo po južnoj stazi mimo bivšeg natpisa Naš Tito. Stazi slijedimo još nekoliko zavoja, dok ne prođemo mimo novo iskopa staze. Nastavljamo po staroj stazi, dok ona ne skrene lijevo, mi pak nastavljamo ravno mimo veće stijene, gdje uskoro stupamo na talijansku stranu. Staza se lagano diže i spušta, dok nas ne dovede do brvnare. Od tamo dalje se blago spuštamo po kolotraku do raskrižja kod veće stijene, gdje nastavljamo desno naviše. Lijevo naniže se pridružujemo južnoj stazi. Staza po kolotraku se blago diže do ceste, koja dovodi iz Šentmavra. Nastavljamo naniže po cesti do 3. zavoja / tornante, gdje se po stazici pridružujemo stazi za koridorjem tik ispod kaverne s lučnim ulazom.

Mogućnost 2:
Ako krenemo po stazi ispod grebena, nastavljamo do kolotraka, koji dovodi od crkvice Sv. Valentina. Ovdje umjesto desno prema cesti i klupi kod zavoja br. 5, skrećemo par koraka u lijevo (u smjeru crkvice) i nastavljamo po označenoj stazi, koja se spušta od kolotraka desno. Staza se u donjem dijelu poravna i kasnije razdvaja na dva dijela. Ako skrenemo lijevo, pridružujemo se južnoj stazi ispod bivšeg natpisa Naš Tito. Od tamo nastavljamo tako, kako je opisano pod mogućnost 1.
Ako idemo desno, naša staza će se uskoro početi vrlo strmo spuštati po kamenitom terenu do staze, koja dovodi s južne staze, kako je opisano pod mogućnost 1. Nastavljamo u desno i uskoro dolazimo do brvnare. Od tamo dalje se blago spuštamo po kolotraku do raskrižja kod velike stijene, gdje nastavljamo desno naviše. Lijevo naniže se pridružujemo južnoj stazi. Staza po kolotraku se umjereno diže do ceste, koja dovodi iz Šentmavra. Nastavljamo naniže po cesti do 3. zavoja/tornante, gdje se po stazici pridružujemo stazi za koridorjem tik ispod kaverne s lučnim ulazom.

Ništa strašno, ako smo zaboravili gdje skrenuti i došli gotovo do kraja južne staze. Umjesto da skrenemo lijevo na stazu, koja dovodi na stepenice po južnoj stazi, nastavljamo ravno po označenoj stazi, koja dovodi iz sela Šentmaver. Nakon nekoliko minutnog spusta dolazimo na užu cestu, koja vodi iznad koridora ceste za Goriška Brda. Nastavljamo u desno i prelazimo cestu do kraja koridora. Ovdje se pridružujemo cesti, koja vodi na Sabotin iz sela Šentmaver. Nastavljamo po cesti u desno naviše samo nekoliko metara i zatim nastavljamo po kolotraku, koji vidimo na lijevoj strani. Nakon nekoliko minuta prelaska padine, dolazimo na slovensku stranu na stazu za koridorjem. Od tamo slijedi samo kratki spust do parkirališta.

Više iznad koridora ceste (iza druge žičane ograde) vodi i stazica, koja je mjestimice vrlo zarasla, zato je lakše i brže, ako koridor prođemo po cesti.

Možemo produžiti putovanje na sljedeće destinacije: Dom na Sabotinu

Preporučujemo: izleti s istog polazišta, slični izleti, panorama, upisna knjiga