Dolina Avpe / Val Aupa - Sernio (via normale - bljižnica)

Pristup do ishodišta:
Dostup za auto po gorenjskoj autocesti, na izlaz Jesenice zahod, mimo Kranjske gore u Italiju, kroz Trbiž do mjesta Tablja, po tal. Pontebba.

U Tablji se vozi kroz centar (po cesti Via Macroni) i preko mosta potoka Pontebbana. Odmah za mostom skreće DESNO (na Via Zardini) i odmah za podvožnjakom pod željezničkom prugom LEVO. Zatim se slijedi cesta i drži se LEVO tj. ravno te se uskoro opaze oznake za Val Aupa i oznaka za kraj mjesta Pontebba.

Od te oznake se zatim po cesti vozi još 14,4 km po asfaltiranoj cesti (mimo mjesta Studena Alta, prijelaza Cereschiatis, mimo oznaka za mjesto Saps i zatim uskoro za Bevorchians).

Zatim se dvije ceste u razmaku nekoliko metara odvajaju desno. Potrebno je slijediti drugu cestu koja se desno odvaja IZA mosta (fotografija tog mjesta je priložena opisu). Oznake su vidljive tek kad se skrene desno na cestu i tu se već na početku ceste opazi tablu za Rif. Grauzaria, sentiero n. 437 (tabla u naglašenoj smeđoj boji). Cesti se slijedi nekoliko zavoja više kroz borovu šumu gdje se parkira na prikladnom mjestu.

Opcija 2: U mjestu Možac (tal. Moggio Udinese) u Italiji skreće za Aupsku dolinu (tal. Val Aupa) i slijedi cestu mimo sela Dordolla, za kojom se nakon približno kilometra dvije ceste odvajaju lijevo u nagib (medu njima je most; v. slike). Prvoj cesti se slijedi nekoliko zavoja više kroz borovu šumu gdje se parkira na prikladnom mjestu.

Opis puta:
Napomena: put je pri spustu za oko 20 minuta kraći od standardne via normale, pri usponu pak zbog melješnog terena bljižnica ne dolazi do izražaja.

Uspon počinje na gornjem dijelu parkirališta, koje završava strmim zavojem desno. Tu se još nekoliko koraka penje po asfaltiranoj cesti, zatim po oznakama skreće lijevo na pješačku stazu. Staza se uskoro račvati, a put pratimo dva puta desno u sljedećih nekoliko minuta do šireg kolovoza kojem slijedimo nagore. Uskoro se desno odvaja naša staza 437, pažljivi planinar će tu na kamenu primijetiti i broj 1. Slijedimo stazu 437, uskoro je novo račište gdje se lijevo odvaja put prema selu Grauzaria (paese Grauzaria) i mostu Dordolla (ponte Dordolla). Mi ovdje još uvijek nastavljamo desno i penjemo se stazom koja bez većih zavojnica ili serpentina ide prema zapadu. Borova šuma uskoro potpuno zamjenjuje bukova šuma. U nastavku prelazimo izvor, ali budući da teče po blatnjavom tlu, ovdje nije moguće nabaviti vodu. Uspon stazom kroz šumu dovodi do račišta gdje nastavljamo desno (lijevo je opet put do sela Dordolla i Grauzaria) i mimo napuštene planine Flop (tal.: Malga Flop).

Panoramske table uz put, prema fotografijama iz 1941., prikazuju nekadašnji život na ovoj planini gdje su sada samo ruševine zidova nekadašnjih stajeva, paše pak polako sužava i zarasta šuma.

Iza planine put prvo još ide šumom, zatim se kod slabije vidljivih oznaka za koću, do koje je još 30 minuta, otvara pogled. Planinaru se ovdje ukazuje moćna stina i vrh planine Cima della Sfinge (1847 m) i desno prema zapadu još Cima dai Gjai (1916 m). Između ove dvije planine ide strm ali označen put do sedla Portonat. Lijevo se odmah na granici šume odvaja put za bivak Feruglio, mi nastavljamo lakom stazom prema zapadu. Do koće prelazimo još više potočnih korita. U zadnjem klancu oko 30 do 50 metara ispod koće i uz posljednje potočno korito lijevo se odvaja put za sedlo Portonat (1860 m). Koća Rifugio Grauzaria otvorena je ljeti, u njoj je moguće prenoćiti. Uz koću je i pitka voda.

Iza koće se skreće u šumu i 45 minuta slijedi staza br. 437 do sedla Foran de la Gjialine (1551 m), s kojeg se otvara odličan pogled na planinu Sernio.

S sedla se ide stazom koja se spušta prema jugozapadu. U prvih nekoliko minuta već se skreće na lijevu stazu s oznakama 419 prema sedlu Forca Nuviernulis (1732 m). Nakon nekoliko dugih serpentina desno se odvaja neoznačena staza. Ova staza predstavlja bljižnicu koja dolazi do izražaja pri spustu (za iskusne planinare naviknute na hodanje po melješnom terenu). Staza se prvo blago spušta medu grmljem a zatim prelazi sjeverne padine planine Nuviernulis prema zapadu. Uskoro staza prelazi u krhki ozebnik gdje je čak označena. U nastavku staza ide krhkim terenom nagore do sedla gdje se ponovno spaja s tzv. Via normale.

Staza s visinom prelazi u krhki svijet južno od planine Torre Ivano (1874 m) zatim postaje zahtjevna. Planinara uskoro čekaju dvije odvojene mjesta s teškoćom -I. Staza u nastavku ulazi u grapu iz koje se uskoro skreće / penje (teškoća oko I) desno na polici iznad nje. Na tom mjestu je spust teži od uspona ali teren nije strm, u blizini je i sidrište gdje je moguće koristiti konop. Odavde staza prelazi na južne padine, djelomično je zahtjevna, vodi krhkim padinom prema sjeveru i stiže na vrh s istoka gdje se nam pridružuje i plezalačka staza sjeverozapadnog padine planine.

Na vrhu su dva križa, zvonac, pečat pa je u koći Rifugio Grauzaria. 

Sernio je najviša planina u ovom dijelu masiva pa je odlična razgledna točka. Prema istoku ističe se obližnja Creta Grauzaria (2065 m), iza nje vidljiv Čuk (Zuc dal Bor) (2195 m) i zapadni dio Julijskih Alpa s Montažem (2753 m) na čelu. Nešto južnije je i Kaninsko gorje. U daljini prema zapadu uzdiže se najviša planina Karnijskih Alpa tj. Monte Coglians / Hohe Warte, iza nje na horizontu vidljive i Dolomiti. Prema jugu su planine niže gdje se između ostalog vidi Amariana (1905 m). Na sjeveru se otvara još jedan beskrajni niz planina s Visokim Turama u pozadini.

Vremenski okvir: Rifugio Grauzaria (1h 20 min); Foran de la Gjialine (2h 05 min); Sernio (4h 30 min).

Opis i slike su iz lipnja 2019.

Ob poti: Malga Flop (980m), Rifugio Grauzaria (1250m), Foran de la Gjialine (1551m)

Preporučujemo: izleti s istog polazišta, slični izleti, upisna knjiga