Murijeva planina pod Mlinarjevim sedlom - Na Križu (Kokrska Kočna) (po SZ grebenu na Kočno oz. vrh Na Križu)

Pristup do ishodišta:
U Zgornjem Jezerskom skrećemo s glavne ceste desno u dolinu Makekova Kočna. Pratimo makadamsku cestu i na parkiralištu uz staru skijašku stazu nastavljamo ravno prema šumi. Cestu pratimo do nadmorske visine 1200 metara, pa se neposredno prije puta cesta izravnava i zaobilazi Mali vrh. Parkiramo u šumi, gdje se lijevo u smjeru leđa odvaja kolski put (ispod Murijeve planine).
Upozorenje: budući da se najbolje spustiti pokraj Češke koče ili Suhadolnika, treba razmisliti kako ćemo se vratiti do auta; najzgodnije je ako se poslužimo drugim automobilom, koji ostavimo na jednom od navedenih mjesta.

Opis puta:
Kolovozom se uspinjemo pokraj Murijeve planine ispod Mlinarjevog sedla do lovačke kuće a odatle markiranom stazom na Veliki vrh (1700 metara) na koji stižemo za 1h i gdje je početak našeg grebena.

S Velikog vrha odmah se držimo grebena na kojemu prvih sat vremena slijedimo naznačenu i mjestimice usječenu grebensku trasu kroz dosta velike borovice do prevoja sa šumarkom ariša. Odavde naprijed najprije lijevom stranom grebena, a zatim većim dijelom desnom ili direktno na greben, gdje je najlakši proboj kroz patuljak. Nakon prvih strmih dijelova greben prvi put postaje znatno strmiji, iznad nas su dosta lijepe ploče, po kojima se možemo penjati direktno ili se s grebena povlačimo lijevo u dosta izlomljenu jarugu, koja zbog šljunka i rastresitog kamenja podsjeća na staru kamenolom. Iz žlijeba je najlakše lijevo po crvenom šljunku i iznad njega natrag desno kroz srednji žlijeb direktno natrag na greben. Tu idemo preko brojnih bankina - dok smo okruženi patuljastim borom, većina prolaza je s južne lakše strane, čak i kada prelazimo dosta izložene grebenske tornjeve, tek jednom je najlakše sa sjeverne strane na izbočini cca 5 metara ispod grebena. Do ovdje kroz patuljak samo za greben od Velikog vrha treba nam 3 sata.
Kada dođemo do prve istaknute grebenske kule, lijevo ispod nje primjećujemo stari klin, preko njega prelazimo na sljedeću grebensku kulu (III) koja nije toliko izrazita, ali je odatle dosta neugodno za spuštanje. , najprikladnije je spuštanje na užetu (klin nije potreban, jer možemo zategnuti uže oko zuba malo ispod vrha tornja). Od usjeka krećemo od prve veće kamene glave u grebenu. Penjemo se cik-cak, prvo desno (na početku pratimo označene prolaze u strmoj travi, zatim kratku izbočinu desno i opet diedar lijevo, kojeg ne pratimo do ruba, jer se iza njega nalazi je dosta loša ploča sa svježim odronom.10 metara prije vrha ponovno prelazimo desno (mrvičasta šljunčana izbočina) i dolazimo do vrha ove stijene (I).Odatle se spuštamo nekoliko metara jugozapadnom stranom po čisti žlijeb cca 5 metara, tako da možemo ispod ploče prijeći po lijepoj izbočini i ponovno se uspinjemo na greben, koji nekoliko metara kasnije odmah izbjegavamo pravo po travi prema dolje.
Slijedi strmu travu, pri usponu na sljedeću stijenu, ali isprva u dvostranoj ploči od 2 metra, koja ima vrlo lijepa uporišta. Na ovaj travnati dio najlakše se popeti samo s čekićem, koji u strmoj travi nudi vrlo dobar oslonac (pogotovo ako je trava ili zemlja mokra). Kao i kod prethodnog vrha, i ovdje negdje na 2/3 prelazimo desno do ruba i rubom do vrha vrha, gdje stojimo pred najtežim dijelom (Oltarji).
Unatoč tome što većina opisa sugerira da se ove izložene kule prijeđu izravno, najbolje ju je proći niže. S vrha se vraćamo nekoliko metara niže i po travnatoj izbočini prelazimo na travnat bankinu na kojoj se otvara prolaz ispod ploča Oltarskih stupova. Travnata rampa nije previše strma, i tu se toliko spuštamo, da ispred sebe primjećujemo lijepu rampu, koja prelazi u izbočinu (iznad nas su cijelo vrijeme vrlo lijepe, ali glatke i okomite ploče tornjeva ). Neposredno prije završetka izbočine u zidu, u kratkom zidu iznad travnate izbočine dočekuje nas također klin. Desno od njega preko ploče je izrazita pukotina - uglavnom s njegove lijeve strane su vrlo lijepi oklopi, stijena je kompaktna za razliku od većine ostatka grebena. Po pukotini se penjemo tih par metara (III) do travnatog dna, u kojem se susreću ždrijelo (lijevo) od usjeka između posljednje oltarske kule i sljedeće bankine te rampe s lakim kamenjem (desno). Na izlazu iz pukotine idemo prvo nekoliko metara lijevo (još jedan klin) zatim prelazimo po travi desno pored manjeg kamenog zaklona u stijene desno od nas (II). Na vrhu ovih stijena lijevo prema gore otvara se lagani prolaz natrag na greben (time izbjegavamo sve probleme na mrvičastom usječenom grebenu Oltarja).
Nastavljamo nekoliko metara ispod grebena na koji se s lijepe dijagonalne ploče vraćamo dvostrano lijevo. Kada greben opet postane previše usječen, zaobilazimo ga lijevom stranom, iznad ili kroz kraći žlijeb, kroz koji ubrzo opet izlazimo na greben, koji nudi posljednji problem: okomitu ploču visoku 8 metara. Dva metra iznad usjeka kroz ploče desno vodi oštra izbočina na čijem rubu nalazimo sjajna uporišta za prijelaz desno na strmi diedar (III, možda IV). Točno iznad kraja traverze na lijevom rubu diedra nalazi se još jedan stari klin, a iznad njega slijede samo lagane stijene. Pratimo greben do gornjih vrhova stijena, preko kojih dolazimo do vrha Na križu (2484 m), koji se nekada zvao Kokrska Kočna.
S vrha pratimo greben do prvog usjeka, od njega blago desno ispod rebra, oko njega, a zatim po laganom kamenju nekoliko metara više prelazimo južnim padinama do izrazitog sedla s crvenkastim pijeskom i šljunkom, na kojim idemo istočnom stranom (okrenuti prema Grintovcu) i s kojeg se spuštamo koso lijevo dolje prema jarku, gdje nailazimo na markirani put za Kokrsku Kočnu (u stvari Na križu).

Ovdje se odlučujemo za nastavak prema planiranom spustu, koji ovisi o načinu prijevoza do auta na startnoj točki. Ako je ovo preko Suhadolnika, spuštamo se pored bivka na Dolcu i preko Taške. A ako je do Jezerskog, treba ići osiguranom stazom do vrha Jezerske Kočne i jednom od osiguranih staza pored Češke koče.

Tura pruža prekrasne vidike, na najtežim mjestima stijena je dovoljno kompaktna i vrlo gruba. Orijentacijski nije uvijek lako, pogotovo ako se penjemo po magli, pa nije čudno, ako se ponekad moramo vratiti nekoliko metara unatrag i na drugu stranu. Stoga je moguć veliki raspon u vremenu (koji ovisi i o tome koliko točaka osiguravamo), uspon može trajati od 7 pa do 12 sati. Kod osiguranja dobro dođu stoperi i prijatelji jer s njima idemo puno brže naprijed.

Preporučujemo: slični izleti