Suhadolnik - Kamniška koča na Kamniškem sedlu

Pristup do ishodišta:
S autoceste Ljubljana - Jesenice idemo na izlaz Kranj - istok i slijedimo cestu naprijed u smjeru Jezerskog, ali samo do sela Kokra. U spomenutom selu, samo nekoliko metara prije nego što cesta prelazi most preko rijeke Kokre, primijetimo cestu koja vodi prema Suhadolniku. Skretanje ceste nalazi se kada smo na desnoj strani rijeke (lijeva obala), oznaka ceste je približno 7 km. Slijedimo ovu cestu do parkirališta, koje se nalazi približno 300 metara prije farme Suhadolnik.

Opis puta:
Na početku parkirališta primjećujemo planinske smjernice, koje nas usmjeravaju na cestu, po kojoj u manje od 5 minuta hoda dolazimo do manjeg raskrižja kod kmetije Suhadolnik. Ovdje nastavljamo desnom cestom, koju slijedimo još približno 5 minuta, odnosno do mjesta gdje nas markacije vode na uzlazni kolovoz. Dalje se kratko penjemo po kolovozu, zatim nas markacije usmjeravaju desno na pješačku stazu koja se umjereno penje kroz šumu. Više se vraćamo na kolovoz, a ovaj nas samo nekoliko metara dalje dovodi do šumske ceste, kojoj zatim slijedimo do njenog kraja (do ovdje trebamo približno pola sata).

Na kraju ceste markirana staza se razdvaja na dva dijela. Nastavljamo lijevom stazom (desno nešto lakša „Stara staza“), koja se dalje penje po zločnom kolovozu. Nekoliko dalje nas markacije usmjeravaju lagano desno na bujične nanose pijeska, staza pa se na drugoj strani nastavlja kroz šumu, gdje počinje sve strmije penjanje. Više dolazimo do manje šupljine, staza iza nje postaje tehnički zahtjevna. Uz pomoć jeklenice penjemo se jedan stupanj više, staza se zatim nastavlja po strmoj padini, gdje nam povremeno pomaže neki klin. Više staza skreće desno, prečno se penje preko strmih i naročito u mokrom opasnih za zdrs padina te nas dovodi do odlično osiguranog prolaza. Uz pomoć drvenih stuba ili ljestava te pomoć jeklenice penjemo se po strmoj padini, koja bi bez spomenutih varovala bila vrlo opasna. Više nam pomažu još neki klinovi, staza se zatim poravna i prelazi kratku izloženu padinu, gdje nam pomaže hitna ograda. Samo nešto dalje dolazimo do sljedeće ljestve, uz koju nema jeklenice, ali prolaz nije posebno zahtjevan. Slijedi kratak spust u manju grapu i zatim je prelazimo. Na drugoj strani grape strmo se penjemo (pomažu nam neke skobe), zatim se staza polako poravna i u nekoliko desetaka daljnjih koraka nas dovodi do mjesta gdje se priključuje nešto lakša „Stara staza“.

Slijedi kratak poprečni uspon i staza nas dovodi do veće ravnice, gdje je nekad stajala „stara koča“. Kroz visoku travu prolazimo na drugu stranu ravnice, gdje stižemo do označenog razvršja.

Nastavljamo ravno (lijevo Kočna preko Grdoga grabna) po umjereno strmoj stazi, koja se dalje penje kroz pojas grmlja. Više se staza privremeno potpuno poravna, zatim nas dovodi medu ružje, gdje počinje strmije penjanje. Ovoj nešto strmijoj stazi, s koje se otvaraju sve ljepši razgledi, slijedimo sve do Cojzove koče na Kokrskom sedlu.

S sedla nastavljamo lijevo prema Grintovcu, Kočni i Skuti. Staza se odmah iznad sedla strmo penje i nešto više nas dovodi do razvršja, gdje se desno odvaja staza prema bivaku pod Grintovcem i Skutom (ravno Grintovec preko Strehe i Kočne). Usmjeravamo se desno na ovu u početku nešto slabije vidljivu stazicu, koja nas u umjerenom usponu dovodi do slikovitog prolaza preko Malih vratc. Iza uskog prolaza Malih vratc staza počinje spuštati po strmoj i povremeno nešto izloženoj padini. Na kraju spusta, koji oduzima približno 100 visinskih metara, pomažu nam neki klinovi. Slijedi prečkanje grape i potom uspon po visokogorskom terenu do bivaka pod Grintovcem.

U blizini bivaka gdje je razvršje nastavljamo desno prema Slemenu i Turskoj gori, lijevo vodi staza prema Mlinarskom sedlu i Skuti. Staza prvo prelazi još djelomično travnate padine, zatim nas dovodi na škrapaviji teren. Staza je tu dovoljno dobro označena tako da orijentacijski nije zahtjevna. Staza nas potom vodi mimo vrha Kogla kojeg ćemo primijetiti na našoj desnoj strani. U nastavku ima na stazi više kratkih nešto strmijih uspona i spustova, koji nas dovođu pod padine Štruce i Skute. Uz stazu na tom dijelu ima i nekoliko ponora, s desne strane se pridružuje i neoznačena staza koja vodi preko Gamsovog skreta. Kad dođemo do smjernice uz stazu, staza odlučno skreće lijevo i počinje se strmije penjati po melišču pod ostenjima Skute.

Kad se sasvim približimo ostenju staza skreće desno i postaje zahtjevnija. Prvo prelazimo strmu padinu pod skalnim previsom, zatim se nekoliko puta strmo penjemo uz jeklenicu. Staza je cijelo vrijeme dobro osigurana jeklenicom, na kraćem dijelu gdje prelazimo grapu klinovima. Još dalje u usponu prelazimo strme padine i staza nas dovodi do šire police. Slikovita staza nas potom vodi uz ponor u stjeni i uskoro nas dovodi do Slemena gdje staza ponovno postaje laka.

Staza prema Slemenu prije je vodila nešto niže, ali zbog većeg podora događenog 2003. staza je promijenjena.

S Slemena gdje je smjernica nastavljamo lijevo i po nešto strmijoj padini spuštamo se prema Malim podima. Padina zatim postaje manje strma i lijevo se uskoro odvaja neoznačena prečica koja vodi preko melišća i kasnije se priključuje stazi na Skutu. Mi nastavljamo dalje po markiranoj stazi gdje se povremeno blago penjemo. Dalje hodamo po razglednim padinama Malih poda gdje uz stazu ima i nekoliko ponora. Uz stazu ćemo potom primijetiti veći gomilu kamenja gdje se s desne pridružuje neoznačena staza od bivaka pod Skutom. Do bivaka s markirane staze ima približno 10 minuta spusta.

Na sicer relativno slabo vidljivom razvršju nastavljamo ravno i uskoro slijedi kratak nešto strmiji uspon gdje nam pomažu i neki klinovi. Staza se zatim ponovno poravna i dovodi nas do označenog razvršja.

Lijevo gore se odvaja označena staza na Skutu i Rinke, mi nastavljamo ravno prema Turskoj gori. Razgledna staza se u nastavku spušta i dovodi nas do razvršja na Vrhu Turskog žleba.

Ovdje se s lijeva pridružuje staza kroz Turski žleb, mi nastavljamo lagano desno i počinjemo se penjati prema vrhu Turske gore. Prvo u laganom usponu prelazimo padine uz greben i povremeno se otvara pogled i prema sjeveru gdje izdiže Mrzla gora. Staza se zatim grebenu makne na desnu stranu i slijedi nešto strmiji uspon prema vršnom grebenu. Kad dosegnemo greben nastavljamo desno i po razglednoj grebenskoj stazi uskoro dosežemo vrh. Hodanje po grebenu u suhom ne predstavlja većih poteškoća, u snijegu pa je na vršnom grebenu velika opasnost zdrsa.

S vrha nastavljamo nekoliko metara po grebenu, zatim staza skreće lijevo prema dolje i u nastavku se spušta po padini na istočnoj strani Turske gore. Padina kratko postaje nešto travnatija, zatim nas staza dovodi nad usku škrbinu. Ovdje staza skreće desno i strmo se spušta niz grapu. Pri spustu pomažu nam i neki klinovi. Staza zatim skreće lijevo i penje se do uske škrbine. Iz škrbine slijedi kratak okomiti uspon po skobama i potom još relativno strm uspon uz pomoć nekoliko klinova, koji nas ponovno dovodi na manje strmu padinu. Ovdje neko vrijeme hodamo uglavnom uz široki greben i staza nas dovodi nad preduh nazvan Sod brez dna.

Slijedi zahtjevniji spust kroz preduh gdje se nekoliko metara gotovo okomito spuštamo uz pomoć jeklenica. Pod preduhom slijedi spust po nešto krhkoj grapi, zatim staza skreće lijevo i uz pomoć nekoliko varovala prelazi vrlo strmu padinu. Staza nas dovodi na za odtenek manje zahtjevnu padinu odakle se nam ponovno otvara pogled prema sjeveru gdje izdiže Mrzla gora. Staza u nastavku ponovno postaje zahtjevnija i spušta se po strmoj padini prema istoku. Kasnije staza skreće desno te prelazi izloženu padinu osiguranu klinovima i mimo spominske ploče nas dovodi na greben nad Kotličkim grabnom. Staza u nastavku kratko prelazi strmu padinu uz greben, zatim se spušta na južnu stranu grebena i spušta se po blago krhkaj padini uz pomoć nekoliko varovala. Kasnije se staza počinje penjati i slijedi nešto strmiji uspon uz jeklenicu. Staza zatim skreće lijevo i slijedi još kraći uspon do škrbine Kotliči (1949 m).

Iz škrbine nastavljamo desno i zatim uz pomoć nekoliko varovala u laganom usponu prelazimo strme padine na lijevoj sjevernoj strani grebena. Staza dalje teče prema istoku i dovodi nas pod strmu stijen na sjeverozapadnoj strani Brane. Ovdje se iz nešto zapuštene grape poprečno penjemo lijevo gore po dobro osiguranom neizraženom žlebu. Staza, osigurana jeklenicom i nekoliko klinova, nas potom dovodi na manje strme travnate padine.

Staza se ovdje ponovno počinje lagano spuštati i nas uz prečkanje melišća dovodi do razvršja. Desno gore se odvaja staza na Branu, mi nastavljamo ravno i dalje prelazimo padinu prema istoku. Kasnije melišća postaju nešto strmija, u slučaju snijega pa vrlo opasna. S melišća potom dolazimo na travnate padine gdje se s lijeva pridružuje još staza s Okrešlja.

Slijedi samo još kraći spust po ugodnoj travnatoj padini do koče na Kamniškom sedlu, koju možemo već neko vrijeme vidjeti pred sobom.

Ob poti: Cojzova koča na Kokrskem sedlu (1793m), Mala vratca (1935m), Bivak pod Grintovcem (2100m), Sleme (2140m), Vrh Turskega žleba (2136m), Turska gora (2251m), Kotliči (1949m)

Možemo produžiti putovanje na sljedeće destinacije: Brana, Planjava

Preporučujemo: izleti s istog polazišta, slični izleti, panorama, upisna knjiga