Polazište: Passo di Giau (2233 m)
| Širina/Dolžina: | 46,48250°N 12,05380°E |
| |
Vrijeme hoda: 1 h 55 min
Težina: veoma zahtjevan označeni put
Visinska razlika: 416 m
Visinska razlika po stazi: 600 m
Zemljovid: Tabacco 03 1:25.000
Preporučena oprema (ljeto): šljem, komplet za samoosiguranje
Preporučena oprema (zima): šljem, komplet za samoosiguranje, cepin, dereze
Pregleda: 11.251
 | 1 osobi sviđa se objava |
Prilaz izlazištu:
Prvo se vozimo do Cortine d'Ampezzo (do tamo možemo preko graničnog prijelaza Rateče ili Predel do Trbiža / Tarvisio a zatim po autocesti u smjeru Udinea do izlaza Tolmezzo. Iz Tolmezza pratimo cestu u smjeru naselja Ampezzo i planinskog prijelaza Passo della Mauria. Cesta se zatim spusti i dovede nas do raskrižja, gdje nastavljamo lijevo (moguće i desno) u smjeru Cortine d'Ampezzo. Na svim sljedećim raskrižjima držimo se oznaka za Cortinu d'Ampezzo. Ili pak s primorske strane, gdje se vozimo po autocesti u smjeru Trsta / Trieste. Dalje se vozimo po talijanskoj autocesti u smjeru Padove, ali samo do autocestnog čvorišta, gdje nastavljamo u smjeru regije Veneto i Belluna. U blizini Belluna autocesta završava, a mi na sljedećim raskrižjima nastavljamo u smjeru Cortine d'Ampezzo te pratimo oznake za alpski prijelaz Passo di Falzarego. Ovoj uzlaznoj cesti zatim slijedimo do raskrižja na visini približno 1400 m. Na raskrižju nastavljamo lijevo u smjeru alpskog prijelaza Passo di Giau i Marmolade. Parkiramo na velikom parkiralištu na spomenutom alpskom prijelazu.
Opis staze:
S prijelaza nastavljamo po širokoj stazi mimo koče Rifugio Passo Giau. Nakon kraćeg uspona po širokoj stazi dolazimo do raskrižja, gdje se desno odvaja staza 443. Mi nastavljamo po širokoj stazi gore, zatim staza postaje uža i skreće malo lijevo na zapadnu stranu planine Ragusela. Staza se tu počinje spuštati i prelazi melišča prema sjeveru. Kasnije se staza počinje uspinjati po prilično strmoj i također malo krušljivoj padini, koja nas zatim dovodi na travnate padine. S travnatih padina se uskoro priključujemo širokoj stazi od koče Rifugio Fedare (2000 m) i slijedi još kraći uspon do koče Averau.
Od koče nastavljamo ravno mimo koče po planinskoj cesti. Već nakon nekoliko metara natpis »Ferrata Averau« nas usmjerava lijevo gore. Staza zatim prvo prelazi melišča na istočnoj strani planine i uskoro skreće ulijevo gdje ulazimo u plezajući dio staze. Na početku plezajućeg dijela strmo se uspinjemo uz jeklenicu preko strme strijene, zatim dolazimo do raskrižja staza. Lijeva malo lakša staza navpično se uspinje po skobama kroz dimnjak. Desna staza se također uspinje skoro navpično, samo što na stazi nema skoba. Važno je napomenuti da je lijeva staza često vlažna i snijeg se zadržava nešto dulje. Nakon kratkog strmog dijela staze obje se ponovno spajaju i slijedi prečnica uz pomoć jeklenice udesno. Plezajući dio staze brzo završava i uskoro dolazimo na manje strme vršne padine planine. U zadnjem dijelu staza više nije zahtjevna i uskoro dosežemo vrlo razgleden vrh.
Na stazi: Rifugio Averau (2413m)
Slike:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
Rasprava o izletu Passo di Giau - Averau
|
| StyLa16. 08. 2016 |
U nedjelju, 14.8.2016., s partnerom sam obavila ovu turo. Iako puno hodamo, začetnice smo u feratah (do sada u Slo Gradiška Tura i Mala Mojstrovka), pa smo je izabrali upravo zato jer se spominje kao jedna lakših u Dolomitima. Ja osobno imam problema s izloženosti i zračnosti staza, pa sam se toga najviše bojala prije ture.
Do ulaska u plezalni dio je staza lijep šetalište od Passa di Giau mimo Rifugia Averau. Sam plezalni dio je kratak, ništa posebno izložen ili zrašan. Samo na dva mjesta mi se tehnički činilo zahtjevnije (čisto na početku i u sredini - taj dio se može zaobići lijevo kroz kamin ako nema previše gužve). Na tim dvama mjestima su rjeđi i manji oprimci, pa se moraš i rukama dobro poslužiti, inače je prilično ugodno ili ništa posebno. Nakon kraja plezalačkog dijela slijedi samo melište, prilično strm ali neizložen put do vrha, s kojeg su stvarno prekrasni pogledi na okolne vrhove.
Nazad se mora po istoj stazi, ali mi se činila nešto lakša nizbrdo nego uzbrdo, čak i na težim mjestima.
Od svega mi se dakle najneugodnije i najopasnije činilo to da je u plezalnom dijelu bila velika gužva, jer ništa sličnog nismo doživjeli. Istina, bili smo tamo u nedjelju pred praznikom i ne najranije, ali na sam ulazak u stijen smo morali u koloni čekati cca. 20-30 min, i u stijeni smo se zatim morali čekati, i uz i dolje.
Bez obzira na to, turica je stvarno ugodna i prijatna i vjerujem da se gužvi u velikoj mjeri može izbjeći boljim odabirom dana i stvarno ranim startom.
|
|
|
Za objavu komentara morate se prijaviti:
Ukoliko još nemate korisničko ime, morate se prvo
registrirati.