Capanna Alpina - Vallon Bianco

Pristup do ishodišta:
Pristup s Gorenjske: Preko graničnog prijelaza Rateče ili Predel do Trbiža / Tarvisio, a zatim po autocesti u smjeru Vidma / Udine do izlaza Tolmezzo. Iz Tolmezza pratimo cestu u smjeru naselja Ampezzo i planinskog prijelaza Passo della Mauria. Cesta se zatim spusti i dovede nas do raskrižja, gdje nastavljamo lijevo (moguće i desno) u smjeru Cortine d'Ampezzo. Na svim sljedećim raskrižjima pratimo oznake za Cortinu d'Ampezzo.

U Cortini d'Ampezzo zatim pratimo oznake za alpski prijelaz Passo di Falzarego. Ovoj usponu cesti zatim pratimo do navedenog prijelaza, a zatim nastavljamo desno prema prijelazu Passo Valparola. S prijelaza se zatim spustimo prema dolini Val Badia. Kada se niže cesta poravna, na desnoj strani ćemo primijetiti veće parkiralište te restoran i kamp. Mi nastavljamo još nekoliko 100 metara glavnom cestom, a zatim odmah iza mosta koji prelazi potok Rü Sciare skrenemo desno prema restoranu Capanna Alpina. Navedenoj cesti zatim pratimo do kraja gdje parkiramo na velikom parkiralištu ispred navedenog restorana. Parkiralište je ljeti plaćeno. Cijena za jedan dan parkiranja je 5€ (srpanj 2019).

S primorske strane: Vozimo se autocestom prema Benetkama / Venezia. Kod mjesta Portogruaro napuštamo autocestu prema Benetkama i nastavljamo desno autocestom prema Pordenoneu. Na sljedećem autocestnom raskrižju blizu Conegliana nastavljamo desno prema Bellunou. Blizu Belluna autocesta se završava, mi pak na sljedećim raskrižjima nastavljamo u smjeru Cortine d'Ampezzo. Dalje pratimo gornji opis.

Opis puta:
S parkirališta nastavljamo pored restorana Capanna Alpina makadamskom cestom koja je zatvorena za promet. Cesta nas brzo dovede do ravnice gdje je raskrižje. Desno vodi staza 20 prema koći Ütia Scotoni, mi se pak uputimo lijevo na stazu 11 i pratimo oznake za Col de Locia i Fanes.

Od raskrižja još neko vrijeme hodamo po blagoj makadamskoj stazi koja usred preko mosta prelazi potok. Dalje staza postaje nešto uža i dovodi nas u ruševje a zatim i u rijetku šumu. Tu se staza počinje također nešto strmije penjati. Nešto više staza skreće ulijevo i zatim se penje uz ogradu po nešto strmijem obronku. S staze se nam tu otvaraju lijepi pogledi prema zapadu gdje je lijepo vidljiva planinska skupina Sella. Staza zatim prelazi pašu ogradu i dovodi nas na blaži teren uz neizraženi vrh Col de Locia koji se nalazi uz stazu na našoj lijevoj strani. Na vrhu se nalaze i neke klupe.

Staza tu skreće blago udesno i prvo se blago spusti te zatim prelazi manji potok. Dalje zatim hodamo po blagoj i širokoj dolini koja uglavnom ide prema sjeveru. Nekoliko vremena staza još ide uz ruševje kasnije nas dovodi na prostrane travnate obronke. Takva staza nas zatim dovodi do označenog raskrižja gdje se desno odvaja staza prema jezeru Lech de Legacio i dalje prema koći Lagazuoi.

Mi na raskrižju nastavljamo ravno po prostranim livadama na kojima se ljeti pasu i stoke. Staza se ponovno počinje blago spuštati i uz prekrasne poglede dovodi nas do još jednog označenog raskrižja.

Ovoga puta lijevo se odvaja staza prema vrhovima Conturines i Lavarela. Mi nastavljamo ravno širokom stazom sve do planine Malga Gran Fanes gdje je označeno raskrižje.

Ravno je samo još nekoliko minuta hoda do koće Ütia de Gran Fanes koju već vidimo pred sobom. Mi se na raskrižju uputimo desno na stazu broj 17 odnosno Put mira (Fridensweg / Via della pace). Staza od raskrižja prvo ide po travnatom obronku i zatim nas dovodi u pojas vrlo rijetke macesnove i borove šume. Staza je dalje označena brojem 17 te oznakama VB i FR što označuje vrhove Vallon Bianco i Furcia Rossa. Staza se još uvijek blago penje i ide starom vojničkom mulatjerom prema jugoistoku. Staza polako skreće još malo ulijevo i počinje nam se otvarati pogled prema istoku na dolinu Valle di Fanes. Mulatjera nas tu dovodi na kamenitiji teren po kojem uskoro dosežemo raskrižje.

Desno vodi staza 17 prema Monte Castello odnosno bivaku Bivacco della Pace, mi nastavljamo lijevo stazom prema vrhovima Furcia Rossa i Vallon Bianco. Od raskrižja staza zatim dosta vremena prelazi obronke nešto više prema istoku i dovodi nas do nešto strmijih obronaka. Slijedi uspon uglavnom serpentinama po strmom obronku i staza nas dovodi do sljedećeg raskrižja.

Desno se odvaja osigurana penjačka staza prema vrhu Furcia Rossa III i dalje prema bivaku Bivacco della Pace. Mi na raskrižju nastavljamo lijevo i još neko vrijeme se penjemo razglednom stazom. Staza zatim skreće nešto udesno i nas po širokoj polici a zatim po gornjem rubu kamenja ponovno dovodi do raskrižja gdje se desno odvaja staza prema vrhu Furcia Rossa II uz koji se nalazi i manji bivak Bivacco Baccon Barborka. Do navedenog bivaka je inače približno 10 minuta hoda.

Mi na raskrižju nastavljamo lijevo prema vrhu Vallon Bianco i nakon kratkog prelaženja staza nas dovodi na sjeverne obronke planine. Dalje prelazimo obronke prema istoku i staza postaje također nešto izložena, u pomoć su nam neke čelične užadi. Tu ulazimo i u prirodni park Parco Naturale delle Dolomiti d'Ampezzo. Staza zatim skreće udesno, prelazi kratki mostić i uskoro nas dovodi do sedla uz koje ćemo primijetiti mnogo ruševina iz vremena Prvog svjetskog rata.

Na sedlu nastavljamo lijevo i lijepo uređena vojnička staza koja je isklesana u strmi obronak zatim se penje u nekoliko serpentina. Staza zatim prelazi još nešto izložene obronke prema istoku i zatim prelazi zanimljiv uski most. Dalje staza još uvijek uglavnom u blagom usponu prelazi izložene obronke prema istoku, uz stazu nas cijelo vrijeme prate brojne ruševine iz vremena Prvog svjetskog rata. Malo ispod vrha staza nas dovodi do manjeg raskrižja gdje se oštro okrenemo desno i strmije se penjemo uz pomoć nekoliko kuka. Do vrha zatim slijedi samo još kratak uspon po razglednom vršnom obronku planine. S vrha na kojem je knjiga za vpise i nekoliko manjih klupa izjedan je pogled na veći dio Dolomita. Posebno lijep je pogled na obližnje Tofane.

Silazimo istim putem uspona.

Ob poti: Col de Locia (2069m), Ju dal'Ega (2157m), Ütia de Gran Fanes (2102m)

Preporučujemo: izleti s istog polazišta, slični izleti, panorama