Oberissalm - Innere Sommerwand (pristop preko Sommerwandskega ledenika)

Pristup do ishodišta:
Iz Ljubljane vozimo autocestom pored Salzburga u smjeru Münchena. Na višeetažnom križanju Dreieck Inntal idemo na cestu A93 u smjeru Innsbruck/Kufstein/Brenner. Po povratku u Austriju nastavljamo do raskrižja s izlazom Innsbruck-Mitte. Ovdje ne skrećemo prema Innsbrucku, već nastavljamo autocestom A13 u smjeru planinskog prijevoja Brenner. Autocestu napuštamo na izlazu 10-Schönberg i udobnom cestom kroz dolinu Stubaital slijedimo do naselja Neustift im Stubaital, gdje na kružnom toku usred mjesta biramo prvi izlaz i usponskom cestom slijedimo do selo Milders. U mjestu Milders slijedimo cestu Mühlenweg i putokaze za Oberissalm. Do planinskog pašnjaka slijedi cca. 8 km užeg asfaltnog puta, na kojem se često nalazi i stoka, pa je moguće vrijeme čekanja potrebno uračunati u procijenjeno vrijeme vožnje. Na planinskom pašnjaku Oberiss parkiramo na uređenom parkingu, gdje se parking naplaćuje 5 eura po danu.

Alternativno se možemo voziti kroz sjevernu Italiju: u ovom slučaju iz glavne Slovenije autocestom A2 vozimo se do jednog od graničnih prijelaza s Austrijom i nastavljamo prema Lienzu. Ovdje nastavljamo cestom 100 i pored prolaza Prato alla Drava vozimo se u Italiju. U Italiji slijedimo cestu SS49 sve do spoja s autocestom A22 u smjeru planinskog prijevoja Brenner. Nakon prijevoja nastavljamo u smjeru Innsbrucka do izlaza Schönberg. Odatle nastavljamo kako je gore opisano.

Opis puta:
Na planinskom pašnjaku kod putokaza iznad parkirališta izlazimo na široku makadamsku cestu koja nas za nekoliko minuta laganog hoda prema jugozapadu dovodi do dobro označenog odvojka uže pješačke staze koja s lijepim vidicima na istočni dio planinskog lanca Alpeiner Berge i planinskog pašnjaka Oberiss ispod nas u cik-cak relativno blago vodi kroz rijetku visokoplaninsku šumu. Nešto više prolazimo travnatom padinom obraslom visokom planinskom vegetacijom uz rub gornjeg dijela doline Obergbach, odakle nam se otvaraju lijepi vidici prema planinarskom domu Franz Senn i Vordere Sommerwand, a strmina zatim počinje opadati. Ugodnom i panoramskom stazom koju slijedimo u zadnjem dijelu staze do doma, pored planinske mljekare na planini Alpeiner po atraktivnom vodenom krajoliku za dobrih petnaestak minuta uspinjemo se do popularne Franz-Senn-Hütte; od polazišta do doma ima oko sat i pol hoda.

Kod planinarskog doma primjećujemo putokaz koji nas čvrsto usmjerava prema jugu na put koji vodi prema ledenjaku Sommerwandferner, Vordere i Innere Sommerwand. Najprije dosta lagana staza vijuga po travnatoj padini, a nešto više paralelno s bujicom s ledenjaka Sommerwandferner. Kroz djelomično stjenoviti rub približavamo se sjevernom grebenu Sommerwand i nastavljamo stjenovitim terenom ispod istočne padine Vordere Sommerwand. Nakon otprilike sat vremena hoda od planinarskog doma dolazimo do raskrižja: markiranom stazom koja skreće oštro desno prema padini Vordere Sommerwand, možemo se za dobrih 20 minuta popeti na najniže imenovano brdo u grebenu Sommerwand, te pješačka staza prema ledenjaku Sommerwandferner nastavlja ravno u smjeru juga; na ovom mjestu staza osim neke stare i izblijedjele plohe više nije označena, a pri orijentaciji prema podnožju ledenjaka pomažu nam hrabro postavljene gromade.
Još neko vrijeme relativno blago prelazimo ispod grebena Sommerwand, te se nakon kraćeg uspona spuštamo prema dnu ledenjačke doline. Prateći brojne gromile po stjenovitom terenu prelazimo pored (ljeti isušenog) ledenjačkog jezera do ruba zapadnog dijela ledenjaka Sommerwandferner. Oprez: na zapadnom dijelu ledenjaka u smjeru prema Kräulscharte obično vodi dobro vidljiva staza u snijegu i na tom području ne bi trebalo biti pukotina; Na istočnom dijelu ledenjaka ispod Knotenspitzena to nije slučaj, pa se držimo provjerenog terena.
Blizu najniže točke doline ispod Sommerwanda gromade uz rub snježnog polja malo nestaju, a mi gledamo prema sljedećem odredištu: ravnim stijenama usred ledenjaka, iznad kojih ćemo moći pronaći tragove stopala u snijeg, koji će nas dovesti ispod sedla Kräulscharte. Kako bismo izbjegli zahtjevnije penjanje preko litice, po snijegu desno od stijena prelazimo na lakše prohodan teren, gdje se uspinjemo do stijena. Među relativno oštrim kamenjem stjenovitog puta opet možemo uočiti gromile, koje nas pouzdano dovode do ruba ledenjaka. Tu idemo gore prema vidljivom sedlu iznad zapadnog dijela ledenjaka Sommerwandferner; ljeti i jeseni vjerojatno će nam pomoći tragovi u snijegu, inače umjereno strmi ledenjak prelazimo prema jugozapadu. Odmah ispod sedla, kada se otvori lijep pogled prema vrhu Innere Sommerwand s desne strane, strmina se povećava; kada je snijeg zaleđen, zimska oprema je više nego dobrodošla.
Težina ulaska u krševit zid ispod sedla Kräulscharte ovisi o dobu godine ili vremenskim prilikama: najlakši je zimi i proljeće, ljeti i jesen tu su konopi, koji nam pomažu pri usponu. preko zida, popnite se na neke nezgodne stijene. Uz pomoć užeta i nekoliko stepenica na vrhu, uspinjemo se po srednje strmom zidu; bez pomoći konopa popeli bismo se na ozbiljan 2. razred. Na prevoju koji povezuje greben Sommerwand i Kräulspitzen idemo desno (zapadno) i dosta širokim grebenom se uspinjemo do prirodnog prolaza među velikim oštrim stijenama.
Na ovom mjestu imamo dvije mogućnosti: do vrha možemo ići zapadnom ili istočnom padinom ispod grebena planine. Puno je sigurniji i lakši potonji ("pravi") izbor, jer na istočnoj strani planine možemo relativno jednostavno pratiti tragove prethodnika, a najprikladniji pristup pokazuju i klinovi, koji se postavljaju u kratkim razmacima, kako bismo ih mogli koristiti za pouzdano osiguranje. Na stazi se moramo popeti na nekoliko kraćih pojaseva, a težina uspona nigdje ne prelazi 1. stupanj. Nakon cca. 15 minuta uspona od Kräulschartea kroz izloženi i mrvičasti teren (gdje su stijene na zapadnoj strani gornjeg masiva planine mnogo manje razbijene nego na njegovoj istočnoj padini) uspinjemo se do križa na panoramskom vrhu u vrlo lijepoj visokoj planini okoliš.
Do vrha možemo doći i zapadnom padinom ispod gornjeg grebena, ali zbog vrlo mrvičastog šljunka i objektivne opasnosti to ne preporučam. Kako bismo izbjegli riskantan uspon po odlomljenim stijenama, do dijela neposredno ispod vrha možemo se popeti po ravnim stijenama (II).

Uspon na Innere Sommerwand je visokogorska tura, koja zahtijeva primjereno planinarsko iskustvo: potreban nam je dobar osjećaj za orijentaciju, jer uglavnom hodamo po inače prilično providnom, ali neoznačenom i prilično udaljenom području, a zahtjevni gornji dio je bespuće, iako na mnogim mjestima možemo se orijentirati uz pomoć tragova prethodnika; u slučaju da hodamo po optimalnoj ruti uspona, penjanje u gornjem dijelu inače ne prelazi 1. stupanj, a ako se ne bavimo pretjerano traženjem najlakših prolaza, težina penjanja može značajno porasti. Iako je ledenjak relativno lako prohodan i na zapadnom dijelu nema pukotina, potrebno je imati barem osnovno znanje hodanja po ledenjaku, što posebno dolazi do izražaja u teškim vremenskim uvjetima.
Bez obzira što je Innere Sommerwand među tehnički i orijentacijski najlakše dostupnim tritisućnjacima u prilično udaljenom i još uvijek ledenjačkom području planinskog lanca Alpeiner Berge. Zato uspon na Innere Sommerwand može biti privlačan izbor za iskusnog planinara - jer se na vrhu nalazimo u srcu zabačenog područja obilnih ledenjaka, gdje samo rijetke staze vode na vrhove koji se strmo uzdižu iznad njih.

Ob poti: Franz-Senn-Hütte (2147m), sedlo Kräulscharte (3069m)

Preporučujemo: izleti s istog polazišta, slični izleti