Pila - Sljeme (čez Horvatove stube ter mimo Hunjke in Puntijarke)

Prilaz izlazištu:
Autocestu Macelj - Zagreb napuštamo na izvozu Zabok i nastavljamo prema mjestu Donja Stubica. U naselju Stubičke Toplice vidjet ćemo oznake za naselje Pila i vrh Sljeme. Ovoj cesti slijedimo do ulaza u Park prirode Medvednica, gdje je veliko parkiralište na kojem parkiramo.

Opis staze:
S parkinga se vratimo malo nazad u smjeru Stubičkih Toplica, ali već nakon oko 50 metara opazit ćemo mostić i ulaz u pješačku stazu u šumu (pot počinje točno kod table koja označuje početak odnosno kraj naselja Pila). Pot dalje nas vodi kroz borovu šumu do sljedećeg mostića, iza njega se naša pot počinje strmo penjati.
Penjemo se po uobičajeno blatnjavoj vlaci te hodamo kroz mješovitu šumu. Nakon nekoliko minuta put se poravna, vlaka se proširi u široku makadamsku cestu.
Više makadamska cesta postepeno opet postaje strmija i nakon oko 45 minuta hoda od izlazne točke dolazimo do skloništa kraj križa, gdje se možemo odmoriti.
Pored skloništa je i raskrižje gdje idemo desno na ravnu makadamsku cestu (lijevo vodi put koji zaobilazi Horvatove stube). Nastavljamo ravnom putom, kada dođemo do mjesta gdje prelazimo potok Bistri Jarek, vrijeme je da se oprostimo od makadame i krenemo oštro lijevo gore.
Ubrzo dolazimo do uređenog i vrlo lijepog odmorišta Srnec. Odavde počinje najzanimljiviji dio naše staze.
Ponovno prelazimo potok i idemo dalje, ovaj put na sjever. Tu izgleda da se staza izgubi, ali samo prelazi na izloženu stijen nad potokom, gdje počinju i stube Horvatove stube. (Napravio ih je zagrebački planinar i novinar Vladimir Horvat. Njegov cilj bio je približiti to potpuno nepoznato područje ostalima.) Najatraktivniji i najzahtjevniji dio stuba upravo je na početku, gdje nas put vodi kroz pećinu Medvednica. Na izlazu iz pećine je i raskrižje gdje idemo lijevo gore (desno vrijedan posjeta kratki spust do pećine Mala Pećina). Taj dio puta zahtjevan je, pomažu nam neke kuke i čelična užad.
Od raskrižja idemo gore, naš put vijuga po stijeni. U pomoć nam dolaze neke čelične užadi koje su posebno korisne kad je mokro. Put dalje nas dovodi do zanimljive prirodne rupe u stijeni, Tisin ponor. Odmah iza ponora je još jedno razgranje do nekoliko metara udaljene razgledne točke Moj naklon, gdje se otvara pogled na sjever.
Put preko stijena nastavlja postajati lakši. Na kraju stubi je još jedna razgledna točka, na samom izlazu pak Patuljkova jama.
Nakon stubi hodamo kroz smrekovu šumu, put nas uskoro dovodi na livade. Malo dalje potpuno se približavamo cesti koja vodi prema vrhu, s lijeva nam se priključuje varijanta koja zaobilazi stube (kad je mokro preporučujem silazak ovim putem), mi idemo blago lijevo gore (desno put koji zaobilazi Hunjku i Puntijarku).
Put dalje nas dovodi na strmu livadu gdje se pri pogledu nazad otvara lijep pogled. Kad se vratimo u šumu već smo blizu nekada izuzetno važnog sedla Hunjka. Put nas uskoro dovodi do planinarskog doma Obrtnik (dom je već dugo zatvoren) i restorana Hunjka koji je otvoren. Mnogi planinari ovdje završavaju uspon, mi nastavljamo grebenom, prvo pored klupa.
Put dalje je prvo ravan, zatim se nešto strmije penje do livade Mijatovac. Tu su oznake rjeđe, ali ako se držimo lijevog južnog ruba livade ne možemo pogriješiti. Više dolazimo na Puntijarku i do planinarske kuće Pačkovski gdje se možemo okrijepiti. Put dalje dodiruje cestu i nastavlja na sjever.
U nastavku put postaje ravan, nakon nekoliko minuta dolazimo na asfalt gdje nas put vodi mimo hotela Snježna kraljica, mimo manjeg TV-tornja gdje asfalt završava i mimo crkvice Sljemenska kapelica i konačno do planinarskog raskrižja iznad Činovničke livade.
Od tamo nastavljamo na zapad strmijim putem, prelazimo skijašku stazu i za nekoliko minuta smo na vrhu Sljemena gdje se nalazi ogromni TV-toranj. Malo dalje, kraj restorana Vidikovac otvara nam se izuzetan pogled na sjever.

Na stazi: Zavetišče pri križu (590m), Odmorišče Srnec (650m), Preval Hunjka (853m), Puntijarka (957m)

Preporučujemo: slični izleti, knjiga dojmova