Planinarski dom Maks Plotnik - Okić (Žoharova plezalna staza)

Pristup do ishodišta:
a) Preko graničnog prelaza Brežice/Bregana vozimo na Hrvatsku, autocestu napuštamo na izlazu Samobor. Kad stignemo u spomenuti grad idemo prema jugu u smjeru Zagreba. Kod benzinske crpke na južnom izlazu iz grada idemo desno i nastavljamo u smjeru sela Mirnovec i Kladje. Kad nas cesta dovede do sedla s krivinama idemo desno u selo Konščica i zatim se vozimo prema zapadu u smjeru sela Terihaji. U nastavku ćemo uz cestu opaziti oznake za Dom pod Okićem (ulica se zove Starogradska ulica), koje nas usmjeravaju lijevo.
b) Iz Prekmurja i okolice Maribora najprije vozimo do graničnog prelaza Gruškovje/Macelj i nastavljamo vožnju autocestom do čvorišta Jankomir, gdje skrećemo lijevo u smjeru Ljubljane i Samobora. Autocestu napuštamo na izlazu za Samobor, nakon čega nastavljamo vožnju prema gornjem opisu.
Budući da je parkiralište uz dom premalo za sve posjetitelje i također orijentacijski prilično teško doći do njega, preporučujem da do doma dođete pješice iz Novog Sela Okićkog.

Opis puta:
Od planinarskog doma Maks Plotnik idemo blago na istok i dolazimo na raskrižje. Lijevo ide lakša staza, desno nizbrdo ide staza prema naselju Sveti Martin i Novo selo Okićko (Podgrađe), mi idemo ravno. Staza prvo ide po blažem travnjaku a zatim prelazi u šumu. U šumi podloga postaje sve kamenitija, dolazimo na raskrižje gdje se nizbrdo odvaja Dragojlina staza, mi idemo lijevo gore.
Nakon raskrižja staza postaje zahtjevnija, penjemo se i spuštamo po stenama i dolazimo do početka plezalačkog dijela.
Najteži dio staze je baš na početku, gdje prvo prelazimo izloženu pećinu. Zatim staza ide uz jeklenicu okomito gore. U pomoć nam služe neki klinovi. Kad savladamo oko deset okomitih metara uspona staza skreće blago lijevo i malo se položi. Tu završava najteži dio.
Sada nas čeka nova strmina s jednim prilično zahtevnim kamenitim skokom. Cijelo vrijeme nam pomaže jeklenica i neki klinovi. Kad se ovaj dio završi završavaju i osiguranja. Iza nas se otvara izuzetan pogled na jugoistok.
Kad napustimo osiguranja uskoro će završiti i Žoharova staza. Sada se spajamo na Dragojlinu stazu i savladavamo još nekoliko tehnički nezahtjevnih stijena a zatim dolazimo do mjesta gdje se spajamo na lakšu stazu. Do vrha i starog grada Okića odavde je još samo nekoliko minuta.
Nažalost, stari grad Okić je ruševina. Budući da ga je prekrila šuma s vrha nema lijepog razgleda.
Staza je dobila ime po Dragutinu Belačiću - Žoharu, alpinistu iz Samobora.

Preporučujemo: slični izleti