Najdihojca - Lubnik (vzhodni raz)

Pristup do ishodišta:
Vozimo se do Škofje Loke i dalje do Podlubnika. Parkiramo na malom parkiralištu ispod vrtića Najdihojca.

Opis puta:
Sa parkirališta idemo do nekoliko metara udaljenog mostića preko Selške Sore kojeg prelazimo i odmah iza mosta skrećemo desno na pješačku stazu koja vodi uz korito rijeke. Nalazimo se na predjelu Vinčarje. S lijeve strane imamo najprije livadu pa polje, a ubrzo na suprotnoj obali Sore primjećujemo malu hidroelektranu pored koje prolazimo. I dalje hodamo pješačkom stazom, a kasnije i širim putem uz korito rijeke, sve dok na drvetu uz stazu ne primijetimo s desne strane putokaz za Lubnik koji nas usmjerava lijevo uzbrdo. Idemo ravno. Kada dođemo do Veštrskog mosta ne prelazimo preko, skrećemo lijevo i držimo se ove ceste, idemo gornjom stranom ceste dok se ne spusti. Zatim skrećemo strmo uzbrdo, cesta se sužava u pješačku stazu. Staza prolazi pokraj špilje s izvorom vode, dolazimo na livadu (PAŽNJA!! Ljeti je jako zaraslo, gusto kao u kakvoj džungli, pa polako i pažljivo dok se livada ne otvori!). Kada prijeđemo livadu, skrećemo lijevo na makadamsku cestu, napravimo jedan zavoj i idemo u smjeru Praprotnog, ravno. Napravimo nekoliko koraka, kada se cesta počne strmo spuštati, skrećemo lijevo na slabo vidljivu stazu, a odmah nakon kraćeg uspona idemo strmo desno, uzbrdo, po bespuću. Prelazimo cestu, povremeno se staza malo vidi. Ovdje počinje izuzetno strm uspon. Uspinjemo se dok ne naiđemo pored gromada i 2 puta presijecamo cestu. Sada smo na visini od 650 metara i staza se uspinje do zadnje ceste, 773 metra. Odmah nakon toga slijedi još teži dio, penjemo se preko gromada, neke zaobilazimo. Na ovom dijelu, na nadmorskoj visini od oko 815 metara, staza presjeca bespuće. Držimo se toga u lijevom smjeru. Prelazimo nejasnu sklisku bujicu čije je korito prekriveno lišćem i na prvi pogled niti ne izgleda kao bujica. Nakon toga dolazi teži dio. Izbočine su lijepo postavljene, pomaže nam čelična sajla (klizanje bi bilo smrtonosno). Kad završi sajla idemo ravno, u stijene. Penjemo se preko malih stijena, teren postaje sve strmiji, manje stijene nešto više zamjenjuju gromade. Idemo direktno preko gromade, II stepen 8 metara. Zatim idemo grebenom preko kamenja i opet se penjemo preko malo većih gromada, gromade polako nestaju. Dolazimo odmah ispod planinarskog doma, primjećujemo gromade ispod planinarskog doma i manju špilju. Idemo ravno među koprive i izlazimo kod kapelice. Nekoliko koraka i već stojimo na vrhu Lubnika. Malo je reći da je tamo staza samo za vješte planinare, svi prijelazi, penjanje preko gromada, među kamenih čunjeva je po mom mišljenju dobra II do II+ ocjena, osim ako je dodatno otežamo. Također, vododerine su vrlo neugodne, skliske i izuzetno opasne za klizanje, koje može završiti kobno. Staza je već od početka, od Soteske vrlo strma i eksponirana. Već tamo počinje II stupanj penjanja. Više, nakon prijelaza sa sajlama, sve je još strmije, kamenito i izloženije. U donjem dijelu moguće je zaobići kamene gromade, u gornjem dijelu se moramo penjati. SAMO ZA VJEŠTE PLANINARE KOJI NEMAJU PROBLEMA SA ORIJENTACIJOM I JAKO KLIZKIM STRMIM TERENOM!!

Preporučujemo: slični izleti, panorama, upisna knjiga