Pasjek - Žamboh (Špeglovec, Kleviška špica in Žamboh - od severa)

Pristup do ishodišta:
Žamboh – sjeverni grebenski pristup iz Pasjeka-od Blejaka

Iz smjera Litije prema Zagorju, od Pasjeka (odcepa za Polšnik), potrebno je voziti još oko 500 m dalje, gdje desno uz glavnu cestu leži malo i neizraženo usko izbjeglište za oko 3 osobna automobila. Prostora uz cestu ima malo, pa je potrebno paziti pri ulasku/izlasku iz auta jer je glavna cesta relativno prometna. Odmah nakon škarpe iznad ceste počinje naš put nagore.
Napomena: Sigurnije je parkirati auto kod mosta u Pasjeku, ali tada treba do izlazišta pješice uz glavnu cestu, što je možda još neugodnije i opasnije.

Opis puta:
Uzduž neizražene male soteske uobičajeno suhog potoka Blejak idemo oko 600 m blago uzbrdo po raznovrsnom travnatom terenu sve dok ne stignemo do šumske vlake gdje su zbog spravila drva napravili šumsku cestu desno prema Lepom hribu. Na sedlu ispod Lepog hriba, gdje prvo primijetimo staru lovačku prežu na stablu, stižemo u oko 20 min. Naš put nastavljamo po zložnoj cesti koja skreće lijevo ili ide ravno, desno mimo lovačke preže možemo (oko 5 min) krenuti do razglednog vrha po imenu Lepi hrib, s kojeg se vidi dolje rijeka Sava, cesta i željeznica te naravno zaselci i brežuljci na lijevom bregu Save prema Zasavskoj Gori, Roviškovcu, Pleši itd. Odatle se moramo vratiti na sedlo. Slijedimo ugodnu šumsku cestu koja više-manje ide polako po konturi neko vrijeme sve do mjesta gdje se proširuje i strmo spušta prema selu, tamo skrenemo lijevo na lošiji kolovoz (možić), koji počinje malo više se penjati i vodi oko brežuljka ispod grebena Špeglovca. Kad ovaj kolovoz skoro dođe do južne strane brežuljka, počinjemo kod velikog možića lijevo strmo gore na greben Špeglovca. Nema utabane staze, treba naći najbolje prolaze između šumskih trava i kamenog svijeta, čvrsto rasla stabala pomažu za hvatanje i napredovanje. Kad izađemo iz šume na relativno širok greben, srce nam zaigra, prvo od lijepih pogleda, zatim od lakših penjačkih dijelova preko kamenih prepreka. Bez brige nisu previše teški, ali treba koristiti sve četiri, štapove spakirati u ruksak. Greben Špeglovca je upravo dovoljno dug da se zagrijemo, ali uskoro gornji dio opet prelazi u šumu i poravna se. Nastavljamo preko široke planjave, zatim malo lijevo uzbrdo do male crkvice sv. Lovrenca koja se krije na malom uzvišenju usred šume. Kao iz bajke, stvarno lijepo. Pokraj crkvice je informativna ploča s njezinom poviješću, mještani su postavili knjigu za upise na prozor, ispred crkvice ima i nekoliko klupe za odmor.
Od crkvice sv. Lovrenca strmo prema jugoistoku vodi označena staza u selo Tepe, ali je napuštamo na ravnici ili sedlu između sv. Lovrenca i Žamboha i skrećemo lijevo mimo markantne lovačke preže dolje na sjevernu stranu brežuljaka. Šumskoj stazi dolje slijedimo samo kratko, sve dok ne dođemo do raskrižja (orijentir: na stablu veliki plavi PVC bačva), gdje idemo desno po početno blažem kolovozu koji kasnije ispod središnjeg dijela Kleviške špice prelazi u lovačku stazu ili prečnicu usred padine, što se više približavamo Renkama počinje silaziti i postaje širi te opet postaje kolovoz koji zaobilazi brežuljak i vodi u zaselak Kleviše (otuda i ime brežuljka). Kad se kolovoz okrene s sjeverne na istočnu stranu, na razglednom mjestu (Presnica) - ispod kolovoza je klupica i kameniti razglednik na Renke, ponovno strmo se okrenemo u brežuljak i zagnjurimo preko strmih trava na SV greben Kleviške špice. Teren je brutalno strm, strmiji nego na Špeglovcu, i duži pa naporniji. Usred ima nekoliko razglednih kamenih osame koje nude poglede na susjedni Ostrež i sela lijevo od Polšnika. Kleviška špica je šumovita, njezin vrh prilično prostran a sam vrh nije nalik špici.
S vrha Kleviške špice prvo silazimo više po južnoj strani brežuljka, dalje prema Žambohu držimo se malo desno, šumski svijet između Kleviške špice i Žamboha ovdje je lijep, lako prohodan i blaži. Vrh brežuljka Žamboh također je prostran, neizražen i obrasao šumom. Ako je Kleviška špica barem imala kamen geomejni znak, Žamboh za vrijeme našeg posjeta umjesto toga imao samo veliki drveni možić (od ostataka padalog drva i grana) i urezanu slovo Ž na stablu.
Od Žamboha do sedla ili ravnice između Žamboha i sv. Lovrenca stižemo za deset minuta hoda, ako se držimo malo desno uhvatit ćemo neizraženu šumsku stazu dolje, već prohođeni put od te ravnice mimo lovačke preže lijevo i dalje do plave PVC bačve na sjevernu stranu brežuljka moramo ovdje ponoviti.
Na poznatom raskrižju kolovoza sada idemo lijevo i mimo plave PVC bačve pribijene na stablo tražimo stazicu koja vodi dolje na središnji greben Žamboha s velikim kamenim osamelcem u sredini, koja zatim vodi sve do našeg izlazišta potoka/soteske Blejak do glavne zasavske ceste uz rijeku Savu. Kad se nađemo pred kamenim divom, iznenađeni smo koliko je velik i moćan. Možemo ga popeti (težina II, na nekim mjestima III), stijena je dobra s puno hvataljki, pomažu i grmovi stabala koji su ušli u pukotine. Naravno da se ovom kamenom čudu može izbjeći, južni obilazak lakši je od sjevernog, ali i kod tog krivine treba biti vrlo oprezan i imati siguran korak. U ovom malom prirodnom kamenom raju ima dosta vrlo zahtjevnih penjačkih ruta koje će se svidjeti iskusnijim planinarima, ali uobičajeniji pristup je odozdo nagore. Za najdužu rutu – sa zapadne strane treba za vježbu 60 m konopca, klinovi nisu potrebni jer na vrhu ima dovoljno čvrstih grmova stabala ili omča kamenih glava.
Silazak grebenom dolje također je zahtjevan zbog strmine, posebno zločest je zadnji dio tik pred cestom jer je travnat i manje obrasao, čak i suho opasan za klizanje, mokro ga bolje ne pokušavajte. Hitni izlaz je uzeti prečnicu lijevo nagore prema Blejaku.
Za opisani kružni put (skoro u obliku osmice) s normalnim stajanjima za užinu i poglede troši se oko 5-6 sati, ako prvi put istražujete sami dodajte obveznu rezervu za bezstazni teren i svoje kombinacije smjerova i staza.

Ob poti: Sv.Lovrenc cerkev (698m), Kleviška špica (791m), Žamboh (731m)

Preporučujemo: slični izleti