Zadnjica - Vodnikov Vršac (Vršac nad Zadnjico) (pot Mire Marko Debelakove)
Ishodište: Zadnjica (650 m)
| Širina/Dužina: | 46,3824°N 13,7604°E |
| |
Ime puta: pot Mire Marko Debelakove
Vrijeme hodanja: 6 h 35 min
Zahtijevnost: veoma zahtjevan označeni put, lako bespuće
Visinska razlika: 1544 m
Visinska razlika po putu: 1650 m
Zemljovid: Trenta 1:25.000
Preporučljiva oprema (ljeto): čelada
Preporučljiva oprema (zima): šljem, cepin, dereze
Pogleda: 5.861
 | 1 osoba voli ovu objavu |
Pristup do ishodišta:
Vozimo iz Kranjske Gore preko planinskog prijevoja Vršič prema Bovcu ili obrnuto, ali samo do 50. oštrog skretanja Vršičke ceste ili Ruske ceste (kod naselja Trenta). Tu skrećemo na sporednu cestu, kojom se nakon par 100 metara parkiramo na parkiralištu uz cestu.
Opis puta:
Sa parkinga nastavljamo cestom, koja nas pored nekoliko kuća (uglavnom vikendica) za cca 15 minuta dovodi do mjesta gdje se cesta razdvaja na dva dijela (uz raskrižje je nekada bilo parkiralište, danas zabranjeno je parkiranje).
Nastavljamo donjom desnom cestom (gornjom cestom dolazimo do teretne žičare koja vozi na Pogačnikovu domu) u smjeru Doliča, Luknja i Prehodavaca. Najprije blagu cestu koja nas vodi kroz slikovite livade, više kroz šumu, pratimo skoro do njenog kraja, točnije do označenog križanja, gdje se desno odvaja markirana pješačka staza prema Prehodavcima (do ovdje nam treba cca. 1 sat).
Od raskrižja na predjelu Utro nastavljamo ravno, gdje cesta konačno prelazi u pješačku stazu ili stazu. Uspon nastavljamo starom mulatozom koja se dalje umjereno uspinje preko mjestimično strmijih padina. Dalje se ubrzo desno odvaja penjačka staza preko Komara, a mi idemo ravno i dalje nastavljamo uspon širokom stazom. Panoramska staza, koja mjestimično prelazi preko vrlo strmih padina, više nas dovodi do sljedećeg označenog križanja.
Od križanja idemo desno (lijevo Luknja i Triglav preko Plemenica) i nastavljamo u smjeru planinarske kuće Koča na Doliču. Još uvijek široka staza dalje se počinje uspinjati prema jugu i prelazi preko obronaka Vrha Zelenića (2468 metara). Kada se padina malo zaravna s desne strane spaja se staza preko Komara, a mi pratimo mulataru do sljedećeg križanja, gdje se desno odvaja staza prema Zasavskoj koči (staza Pot Mire Marka Debelakove preko Kanjavčeve policije). .
Od križanja se najprije spuštamo nekoliko metara i prelazimo kamenitu padinu prema zidu Kanjavca, gdje potom ulazimo na izbočinu. Na ulazu na izbočini i kasnije na stazi, također u kasno ljeto su još uvijek moguća snježna polja. U slučaju snježnih polja moramo koristiti cepin i dereze.
Na prijelazu na grebenu potreban je još nešto više opreza, jer na stazi ima dosta šljunka, a staza je i nešto slabije osigurana. Staza inače cijelo vrijeme prolazi eksponiranim padinama prema zapadu, a pritom prelazi dosta vododerina i zaobilazi brojne okomite stupove. Na nekim mjestima staza se također lagano uspinje i spušta, a potom opet slijedi križanje.
Sa staze je cijelo vrijeme lijep pogled prema dolini Zadnjica ispod nas i na planine iznad doline. Staza dalje ide po izbočinama i prirodnim prolazima u pravcu Vršca, koji neko vrijeme vidimo ispred sebe. Staza se i na ovom dijelu nekoliko puta blago uspinje, a potom nas dovodi na strmine s istočne strane Vodnikovog Vršca.
Tu prestaju izbočine i onda slijedi nešto strmiji uspon prema sedlu između Kanjavca i Vodnikovog Vršca.
Desetak metara prije sedla napuštamo markirani put i idemo desno po bespuću. Ovdje hodamo po nezahtjevnoj travnatoj padini, pri orijentaciji nam pomažu i nekoliko kamenih rupa. Nakon kraćeg uspona dolazimo na strmine s južne strane vrha i slijedi uspon panoramskom padinom do vrha.
Slike:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
47
48
49
50
51
52
53
54
55
56
57
58
59
60
61
62
63
64
65
66
67
68
69
70
71
72
73
74
75
76
77
78
79
80
81
82
83
84
85
86
87
88
89
90
Rasprava o izletu Zadnjica - Vodnikov Vršac (Vršac nad Zadnjico) (pot Mire Marko Debelakove)
|
| mukica22. 10. 2018 00:00:00 |
V soboto prehojena pot Zadnjica-Komar-pot Mire Debeljakove- Vodnikov Vršac-Prehodavci. Slikovita pot v lepem vremenu kar kliče po ponovitvi.Varovala ,kar jih je so povečini v dobrem stanju ,previdnost po pošodranih policah. Zaradi vseh lepot, ki smo jih bili deležni ,se nam ni prav nič mudilo, smo se pogosto ustavili in razgledovali.Tudi počitek na Vršacu in pri koči na Prehodavcih je bil daljši od običajnih 
|
|
|
|
| darinka48. 09. 2020 00:00:00 |
Tudi medve v soboto 5.9. 2020 sva se odločile za to pot. Res je slikovita . Čez police pa previdno.
|
|
|
|
| miratan9. 09. 2020 00:00:00 |
Pozdravljene mukica, darinka4,
tudi midva z ženo bi ta vikend šla čez Kanjavške police. Kot berem je pot večinoma nezavarovana in po ozkih policah precej izpostavljena. Kako se je vama zdela? lp. M.
|
|
|
|
| mukica9. 09. 2020 00:00:00 |
Mene ena najlepših poti pri nas,malo izpostavljena in terja koncentracijo na celi poti.Je pa osamljena in uživaš na polno .Čez Komar so varovala in se hitro vzpenjaš,potem hodiš povečini na policah po ravnem ,vendar je na eni strani stena,na drugi luft daleč v dolino,police pa pošodrane.Okolje zelo lepo in ravno zardi tega pogosta ustavljanja da občudovanja  Počasi in prudarno,vem da bosta navdušena.
|
|
|
|
| ppegan10. 09. 2020 00:00:00 |
Glede na prebrano o Kanjavčevih policah sem imela pred turo res veliko strahospoštovanje. Ko sem se bližala policam, ko sem že videla, kje poteka pot, je blo res vidt grozno in neprehodno. Ko pa sem 1x stopila na police, pa še zdaleč ni bilo tako hudo, kot sem mislila, da bo. Pa saj je pogosto tako, da kakšna pot/stena od daleč zgleda precej neprehodna, od blizu je pa potem skoraj avtocesta in tako je bilo tudi tu. Seveda je treba vzeti v ozir, da je na eni strani precej lufta in da si napake res ne smeš privoščiti, ampak dejansko pot nikjer ne gre čisto po robu, da bi se lahko kar prekucnil dol. Meni se je zdelo precej varno, edin na enem delu je pot vklesana v skalo, kjer moraš pomerkat, da se ne udariš z glavo (kljub čeladi) - je pa tudi napisano, Pazi glavo  Ko jo bom ponavljala, bom verjetno tudi psa vzela s sabo, saj res nikjer ni bilo tako, da ne bi mogla it, tako da kar pogumno Pa srečno.
|
|
|
|
| darinka410. 09. 2020 00:00:00 |
Hm da je skoraj kot avtocesta se nikakor ne bi strinjala. Pa psa tudi nikoli ne bi tja vzela s sabo. Le trenutek nepazljivosti in greš v onostranstvo....
|
|
|
|
| ppegan10. 09. 2020 00:00:00 |
Darinka, meni se res ni zdelo tako hudo. Ok, res ni avtocesta (ne vzet vse dobesedno), dejansko je po policah speljana prav lepa pot, povsod dovolj široka. Res sem pričakovala, da bo huje. Res pa je tudi, da imajo vsake oči svojega malarja
|
|
|
|
| bo_zl10. 09. 2020 00:00:00 |
Psa s sabo? pametno?
v nedeljo na Vrtači sta bila tudi 2, vsak s svojim psom. In eden je sprožil kamen.
Saj ne da ga tudi ljudje ne, psu pa res ne moreš povedat naj pazi kje hodi da ne bo prožil kamenja.
|
|
|
|
| mirank10. 09. 2020 00:00:00 |
No Hanibal tam čez res ne bi napadel Rima-vsaj s sloni ne. Za ostalo vsaj normalno gibalno sposobno poulacijo, ki je bila vsaj malo po hribih pa tam čez ne bi smelo bit velikega problema.
|
|
|
|
| ppegan11. 09. 2020 00:00:00 |
Glede na to, da imam na pol gamsa, mislim, da tu ne bo težav Bila sem z njo tudi že na Vrtači, po markirani in po neoznačeni iz Suhega rušja, pa nobenih težav. Gre za psa, ki je vajen gibanja v visokogorju in ki je 100 % poslušen, zato ga lahko brez težav vzamem s sabo kamorkoli
|
|
|