| turbo26. 04. 2020 09:21:00 |
subota, 25.4.2020
Naviknuti na odlaske na turo u potpunom mraku, pričekali smo da se razdani, pa krenuli prema Svetom Urhu. U sunčanom jutru uzeli smo put pod noge i mimo spomen-obeležja krenuli prema Orlama. Ptičje pjevanje, pasa na povodcu i duboka tišina u šumi, više bi bilo grijeh želeti. No, možda to, da općinske granice ne bi bile zatvorene i, još više, da virusa uopće ne bi bilo. Znaš što, šapnuo sam princezi, danas nećemo o nevoljama, barem naglas ne. Znatiželjno me pogledala, zatim sam slijedio mreštaoći rep i uronio u svoja razmišljanja, kao što je vjerojatno princeza u svoja. Tišina u šumi bila je jednako tiha kao na putu u planine, i ptičje pjevanje jednako glasno kao tamo. Kad smo stigli do križa uz put znao sam da moramo skrenuti desno. Također sam znao da idemo ravno u selo i da smo blizu općinske granice. Budući da nije bilo ničega nigdje, ni kočića, ni stupića, ni table koja bi označavala kraj Gradske općine Ljubljana, čučnuo sam i princezi na uho šapnuo što ćemo. Znaš, rekao sam, učinit ćemo tako kako sam nekad radio u planinama kod državne granice. Od izlaska sunca do zalaska smio sam preći, pa ćemo i mi napraviti nekoliko koraka preko općinske granice, jer se sigurno vratimo prije zalaska sunca. Mudar pogled i mreštaoći rep rekli su mi da me razumjela, kao što je razumjela nagovještaj da tiho kliznemo kroz gornji dio sela do "gostionice" i odatle se vratimo do Urha. Rečeno, učinjeno. Brzo smo krenuli naprijed, kod gostionice napravili neke snimke, odatle nastavili još brže i usput se vratili do križa. Pogled na navigacijsku aplikaciju na mobitelu otkrio je da smo bili "preko" najviše tristo metara i to ukupno oko petnaest minuta. Princezu sam umirio time da policija na cesti kod prekoračenja brzine oduzme neke postotke od "previše" i ako i mi oduzmemo neke postotke prohođenog puta od tog "preko", gotovo da nismo griješili. Zatim smo se istim putem vratili na polazište i odatle zadovoljni zbog ugodne šetnje vratili kući.
Put tamo i natrag suh je i prašnjav, dva puta treba prijeći preko potočića, drugih posebnosti nema. Tamo smo bili sami i sreli samo četiri, od toga jednog već kod spomen-obeležja. Natrag smo također bili sami, sreli smo ih međutim nekoliko desetaka. Da smo se klonili jedni drugih kao vrag izbjegava križ, podrazumijeva se samo po sebi. Šetnja nam je bila po volji, pa je ponovimo kad općina više neće biti zatvorena i kad ćemo htjeti hladovitu šumu u ljetnoj vrućini.
https://tubojan.blogspot.com/2020/04/orle.html
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15
| (+5) |  | |
|
|