Mount Kosciuszko

Opis planine:
Mount Kosciuszko je najviša planina kontinentalne Australije, najlakša od elitnih "Seven Summits" i nalazi se također na popisu Ultra. Planina je visoka 2228 metara i smještena je u australskoj državi New South Wales na pola puta između Sydneya i Melbournea, odnosno 2,5 sati vožnje od glavnog grada Canberre. Poput Triglava ima vlastiti nacionalni park — Kosciuszko National Park — te pripada lancu Snowy Mountains, šire Australskim Alpama, a još šire transaustralskom grebenu Great Dividing Range, petom najdužem kontinentalnom gorskom grebenu na svijetu koji odvaja australski Outback od obalne Australije. Ime je poljskog podrijetla, ali se u Australiji izgovara "kosiuzko". Do 1997. pisalo se Mount Kosciusko. Ime potječe od prvog dokumentiranog uspona 15. veljače 1840. koji je izveo poljski istraživač Paweł Edmund Strzelecki; gornji dio planine podsjetio ga je na umjetni humak u Krakovu pa ju je po njemu nazvao Kosciuszko.

Neki izvori još uvijek pogrešno navode da je aboridžinski naziv planine Tar Gan Gil. Konsenzus je da se to odnosilo na susjednu planinu Mount Townsend (druga najviša na kontinentalnoj Australiji). Ipak, općeprihvaćeno je da su Aboridžini osvajali vrh daleko prije europskih doseljenika (informacijska ploča, 2019), vjerojatno desecima tisuća godina prije 1840., jer datiranje ugljikom pokazuje da su bili prisutni na današnjem australskom teritoriju već prije 80.000 godina (Clarkson et al., 2018). Planina je uključena u Seven Summits prema originalnoj Bassovoj klasifikaciji, dok prema kasnijoj Messnerovoj klasifikaciji to mjesto zauzima Puncak Jaya (4884 m, također Carstensz Pyramid). Messner kontinente definira tehnički kao tektonske ploče, uključujući i različite oceanijske arhipelag, među kojima je indonezijski Papua s višom Puncak Jayom.

U osnovi postoje dva pristupa iz dva polazišta. Prvo je Charlotte Pass, drugo skijaško selo Thredbo, odakle se četverosjednom žičarom (Kosciuszko Express) može popeti oko 550 visinskih metara. Planina je pristupačna tijekom cijele godine, iako su padine pod snijegom od lipnja do početka prosinca (fotografije staze od 7. prosinca 2019. pokazuju dijelove još pod snijegom). Bassov uspon opisan je u poglavlju "A Walk in the Park" čime se odmah naglašava lakoća pristupa. Viki Grošelj u knjizi Najvišji vrhovi celin slično opisuje stazu kao vrlo ugodnu šetnju i uspoređuje pristup s Velikom planinom. Još krajem 80-ih divio se 2 metra širokoj metalnoj rešetki na čeličnim stupovima. Ti povišeni putovi postoje i danas na 4,3 km od gornje stanice žičare do Rawson Passa. Kampiranje u neposrednoj blizini više nije dopušteno. Od Charlotte Passa do Rawson Passa (2100 m) dopušten je pristup biciklom. Upozorenje na dosadne muhe još je aktualno — po mirnom i toplom danu preporučuju se repelenti (ili australski način: zgnječiti listove čajevca i nanijeti na ruksak i tijelo).





Literatura i izvori:


Bell, Steven (2006). Seven summits: The quest to reach the highest point on every continent. New York: Gramercy Books.


Grošelj, Viki (2018). Najvišji vrhovi celin. Buča d.o.o.


Informacijska tabla na prelazu Rawson pass, 7.12.2019.


Norman, Kasih, Inglis, Josha, Clarkson, Chris, Faith, J. Tyler, Shulmeister, James and Harris, Daniel (2017). An early colonisation pathway into northwest Australia 70-60,000 years ago. Quaternary Science Reviews 180 229-239. https://doi.org/10.1016/j.quascirev.2017.11.023

Planine u okolici 0,5 1 1,5 2 3 4 5 6 8 10 15 20 30 km:

Lake Cootapatamba (2047m), Seaman's Hut (2030m)

Web kamere v okolici 2 3 5 7 10 15 20 25 30 35 40 50 60 km: