100 godina markacije povodom 129. obljetnice PZS

Slovensko planinsko društvo (SPD), prethodnik Planinskog saveza Slovenije (PZS), osnovano je 27. veljače 1893., a krovna planinska organizacija 129 godina kasnije u 293 društva i kluba udružuje skoro 52 tisuća članova. Planinski savez Slovenije, jedna od najmasovnijih nevladnih i volonterskih organizacija u Sloveniji i najmasovnija sportska organizacija, savez je društava posvećenih plemenitom planinskom nasljeđu, volonterstvu, humanitarnosti i očuvanju planinske prirode. Planinstvo objedinjuje brojne aktivnosti povezane s planinama. Sportska aktivnost koja se uglavnom odvija u prirodnom okruženju, upotpunjuje se i obogaćuje različitim oblicima kulturnih i drugih aktivnosti. Važna osnova za mnoge aktivnosti jesu planinske staze i koče, plod rada brojnih generacija markera, opskrbljivača, upravitelja koča i drugih društvenih radnika. PZS posebnu pažnju posvećuje osposobljavanju članstva, namijenjenom prvenstveno sigurnom obavljanju sportskih aktivnosti, ali i očuvanju prirodnog okoliša.

Monografija Slovensko planinstvo skozi čas, koja je izašla u Planinskoj nakladi povodom jubileja, kroz oči povjesničara Petra Mikše i Kornelije Ajlec nudi pregled povijesti planinstva na Slovenskom. U kronološkom slijedu prati razvoj planinstva od prvih zabilježenih pristupa slovenskim planinama preko brojnih alpinističkih uspjeha u svjetskim planinskim lancima, otvaranja Slovenskog planinskog muzeja pa sve do aktivnosti današnjih dana. Opremljena je kratkim biografijama značajnijih planinara i alpinista, opisima pojmova i objašnjenjima pojedinačnih događaja, posebice bogatim slikovnim materijalom - i tako nudi bogatu prezentaciju planinske povijesti i ljudi koji su je krojili.

Već s osnivanjem Slovenskog planinskog društva započela je glavna djelatnost markiranja planinskih staza, kako bi zaštitili slovenske staze od stranog miješanja, a nakon Prvog svjetskog rata u SPD-u su počeli razmišljati o drugačijem ujednačenom načinu označavanja planinskih staza. Za oca slovenske markacije smatra se Alojz Knafelc, koji je 4. ožujka 1922. na godišnjojo skupštini SPD-a izabran u središnji odbor kao načelnik markacijskog odbora. Knafelc je na temelju brojnih pokušaja i prijedloga oblikovao ujednačene oznake za označavanje planinskih staza: markaciju, bijelu točku s crvenim krugom oko koje danas zovemo Knafelčeva markacija, njegov izum je i smjerna tabla u crvenoj boji s bijelim natpisom. Knafelčeva markacija likovno je pročišćena i savršena oznaka koja je istovremeno izvorno, udomaćena, funkcionalna, jednostavna, vidljiva i prepoznatljiva. Tijekom desetljeća postala je kao neizostavna pratiteljica na planinskim stazama simbol slovenskog planinstva. Od 2007. zaštićena je zakonom o planinskim stazama, kojim su planinske staze postale dio javne infrastrukture, od 2016. i zaštićeni je trgovački znak.

"Planinska markacija mora biti tako dobro vidljiva i jednostavna kao i ujednačena na cijelom državnom području. Alojz Knafelc to je zacrtio prije stotinu godina i otada pogled na našu markaciju kod posjetitelja planina budi povjerenje, jer znaju da se upuštaju na dobro održanu i odgovarajuće opremljenu planinsku stazu. Knafelčevo poslanstvo danas ostvaruje oko tisuću volontera markera koji brinu o gustoj mreži oko 10.000 kilometara planinskih i oko 2.000 kilometara staza za planinski biciklizam. Financijsko breme održavanja staza koje koristimo svi, domaći i stranci, do sada je uglavnom na leđima Planinskog saveza Slovenije i planinskih društava. Novi zakon o planinskim stazama inače obećava značajnu pomoć države, ali njegova realizacija žalosno se opet odgodila u budućnost," naglašava predsjednik Planinskog saveza Slovenije Jože Rovan povodom dvostrukog jubileja, također dugogodišnji marker, pokretač strojne obnove planinskih staza i voditelj tehničke skupine markera PZS-a.

Markiranje planinskih staza dakle seže u godinu 1893., kada su na osnivačkoj godišnjoj skupštini SPD-a uz glavni odbor osnovali i markacijski odbor od sedam članova. Već u prvoj godini rada slovenska planinska organizacija označila je 97 staza - glavna svrha bila je spriječiti Nijemcima da nastave po našim planinskim stazama raditi njemačke napise i smjernice. Za početno označavanje koristili su ravne crte (pruge) u crvenoj, zelenoj, žutoj, plavoj, ponekad i crnoj boji, a tok staze označavali križevima, većim kvadratima i krugovima. Takav način markiranja zadržao se do kraja Prvog svjetskog rata. Kako bi ujednačili oznake, 1895. u četvrtoj brojki Planinskog vjesnika izdali su Določila o označavanju putova Slovenskog planinskog društva.

Nakon Prvog svjetskog rata u SPD-u su počeli razmišljati o drugačijem ujednačenom načinu označavanja planinskih staza. Kako bi se u markacijskoj djelatnosti stvorio ujednačeni sustav označavanja, Turistički klub Skala krajem 1921. organizirao je tečaj za markiranje. Vodio ga je kartograf i planinar Alojz Knafelc, koji je 4. ožujka 1922. na godišnjojo skupštini SPD-a izabran u središnji odbor kao načelnik markacijskog odbora. Glavnu zaslugu za uveljavljivanje markacije ima upravo Knafelc, koji je na temelju prijedloga i pokušaja oblikovao ujednačenu oznaku - bijelu točku s crvenim krugom oko -, pa je danas po njemu nazivamo Knafelčeva markacija, uveo je i ujednačenu usmjeravajuću tablu u crvenoj boji s bijelim natpisom. Upute za markiranje putova objavio je u srpanjskoj brojci Planinskog vjesnika 1922. i 1924. još u samostalnoj publikaciji - na prvoj stranici svake knjižice bila je ručno nacrtana markacija.

"Markacija daje turistu sigurnost da će izabranim putem doći do sigurnog cilja. Svaki znak ga učvršćuje u svijesti da je na pravom putu. Zato mora svaka markacija biti lako i dobro vidljiva, ponekad gušća, ponekad rjeđa. Na dobro izgaženom putu, n. pr. cesti, kolovozu, oznake mogu biti rjeđe; tu su markacije samo umirujuće. Izdatno treba markirati na svakom raskrižju; tamo treba na pravom putu naslikati najmanje tri znaka, tako da se s raskrižja nesumnjivo vide," započeo je Knafelc Upute za markiranje putova prije stotinu godina, kada je izraz turizam označavao planinstvo, gornjaštvo, turista pa osobu koja se uputila na turu u planine. Markaciju se još danas crta po njegovim uputama, tako da je vidljiva u smjeru hoda i time nas vodi pravim putem. Obično je nacrtana na visini očiju na desnoj strani na stablima, stijenama, ponekad i na drugim objektima. Odmah nakon raskrižja obično je vidljiva sljedeća markacija koja potvrđuje da smo na pravom putu.

Već u proljeće 1922. započela je akcija za označavanje svih naših planinskih staza novom markacijom i smjernim tablama, i to prije sokolskog leta u Ljubljani. "Markacije neka budu okrugle; najprije bielom bojom u sredini i oko crvene. Bijeli unutarnji krug neka bude u dolinama, osobito u šumi veći, a u vapnenačkim planinama manji. Markirati se neka zasebno tamo i zasebno natrag ista staza," odredio je Knafelc, pod čijim su vodstvom Skalaši preuzeli zadatak markiranja staza novim znacima, u pomoć su im bili i brojni predani članovi SPD-a. Za dobra dva mjeseca sve glavne staze bile su opremljene novom markacijom i tablama. Budući da je i tada dolazilo do krađa i oštećenja oznaka, Knafelčevu markaciju 1933. zaštitili su u uredbi Dravske banovine. Nakon Drugog svjetskog rata Planinski savez Slovenije, osnovan 6. lipnja 1948. kao nasljednik Slovenskog planinskog društva, nastavio je s ovim ujednačenim označavanjem. Iste godine na skupštini PZS-a, a zatim i na skupštini Planinskog saveza Jugoslavije usvojili su Pravila i upute za markiranje, čime se Knafelčeva markacija proširila na područje cijele bivše Jugoslavije.

Brojne drobce slovenske planinske povijesti već od 1895. donosi časopis Planinski vjesnik, najstariji još izlazeći slovenski časopis. Nakon deset godina od prve izdaje Slovensko planinstvo PZS se odlučio za izdavanje druge, preradene i dopunjene izdaje monografije, ovaj put samo na slovenskom jeziku - s naslovom Slovensko planinstvo skozi čas. I ona je povjerena povjesničarima dr. Petru Mikši i dr. Korneliji Ajlec, koji se aktivno bave suvremenom slovenskom poviješću, poviješću planinskog svijeta i poviješću društava. "Iako veduta Alpa nudi osjećaj smiraja, najviši vrhovi Slovenije bili su u prošlosti kulisa za političke i kulturne, danas pak uglavnom ekološke borbe. One su odražavale i suoblikovale razvoj slovenskog nacionalnog identiteta, za što su se planine prisvajale, preoblikovale i oblikovale prema potrebama pojedinaca i skupina, kroz vrijeme postajući nacionalni simbol. Do danas planinarenje ostaje najmasovniji nacionalni sport, planine pa mjesto opuštavanja i druženja. Nikad iz mode, nikad zaboravljene," ističu autori monografije i dodaju: "Knjiga Slovensko planinstvo skozi čas gotovo enciklopedijski i s obiljem slikovnog materijala donosi uvid u razvoj planinstva kod nas kroz prikaz prvih istraživača slovenskog visokog svijeta, razvoja planinskog turizma, planinstva i alpinizma. Predstavljeni su pojedinci, skupine, udruge i događaji koji su ključno utjecali na planinstvo u današnjem obliku i opsegu. Knjiga koju svaki ljubitelj planina mora imati ne samo na polici, nego što češće i u rukama."