120 godina Planinskog vjesnika

Planinski vjesnik, najstariji još izlazeći slovenski časopis, slovenske ljubitelje planina razveseljuje već 120 godina. Njegov prvi broj je kao glasilo Slovenskog planinskog društva u Ljubljani izašao 8. veljače 1895. Planinski vjesnik je u svim razdobljima svog izlaženja bio ogledalo rada planinske organizacije, planinarske kulture, odraz općih prilika i duševnog doživljavanja planina Slovenaca, a danas predstavlja najpotpuniji povijesni arhiv slovenskog planinarstva i njegove krovne organizacije, Planinskog saveza Slovenije.





Planinski vjesnik smatra se najstarijim slovenskim časopisom koji još izlazi. Slovenske ljubitelje planina razveseljuje već 120 godina. Planinski vjesnik se je kao glasilo Slovenskog planinskog društva (SPD) u Ljubljani u svom prvom broju, koji je izašao 8. veljače 1895., predstavio javnosti sa sljedećim programom: »Da slovensko planinsko društvo dosegne svoj cilj (izdavati, poticati i podržavati zanimljive planinarske spise i slike), odlučio je odbor Sl. pl. dr. od godine 1895. počevši izdavati blagom planinarstvu posvećen mjesečnik, koji će objavljivati zanimljiva predavanja i razne planinarske spise i slike.« Mlado Slovensko planinsko društvo je u godinama iskušavanja narodne svijesti trebalo povezujuću, obrazovnu i informativnu misiju, koju je Vjesnik planski provodio među članstvom. Tako se usidrio u srca svih koji su u tom dugom razdoblju pomagali širiti planinarsku svijest. Planinski vjesnik danas predstavlja najpotpuniji povijesni arhiv slovenskog planinarstva i njegove krovne organizacije, Planinskog saveza Slovenije.



Najstariji slovenski redovito izlazeći mjesečnik je pratilac planinara još od vremena Jakoba Aljaža. Zajedno s prvim rijetkim čitateljima svjedočio je postavljanju Aljaževog tornja na vrhu Triglava, s njima se radovao prvoj koči na Kredarici, izvještavao o otvaranju naših prvih putova u visokogorje … i kasnije proživljavao hrabrost prvih penjača kod kuće, a kad je dozrio čas, i na najvišim vrhovima svijeta. Planinski vjesnik se radovao postavljanju važnih povijesnih prekretnica i iskreno tugovao zbog tragedija, neizbježnog dijela svih uspješnih priča.



»Planinski vjesnik predstavlja ogledalo 120-godišnjeg događanja na slovenskoj planinarskoj sceni. U njemu je pohranjena cijela zbirka znanja, s kojom je naša planinarska organizacija uspješno prebrodila sve hridi u razdoblju svog dugog postojanja. Ta znanja su danas vrijedna točno onoliko koliko dobra kuharska knjiga na polici; korisna je samo onda kad je u upotrebi – i toga se svjestan svaki dobar kuhar. Naša je još potpunija. U njoj će ostati zapisane i neuspjele jela, iz kojih će moći crpiti pouke buduće generacije planinara,« naglašava Vladimir Habjan, urednik Planinskog vjesnika od 2001., koji osvjetljava i današnju ulogu časopisa: »U slovenskom medijskom prostoru Planinski vjesnik ima važnu kulturnu i stručnu vrijednost, koja privlači široki krug čitatelja, i one koji ne potječu iz planinarskih redova. Ako pogledamo još šire, današnji časopis po obliku i sadržaju usporediv je s nizom najkvalitetnijih stranih planinarskih i alpinističkih časopisa.«



»Planinski vjesnik je u svojoj bogatoj povijesti uspješno združivao sadržaje koji su zanimljivi za široki krug ljubitelja planina, sa sadržajima koji su važni za planinarsku organizaciju. Vjerujem da će Planinski vjesnik i u budućnosti održavati odgovarajući omjer između raznovrsne planinarske tematike i tako i dalje ostati središnji slovenski časopis s područja planinarstva, a ujedno i časopis planinarske organizacije – i to bi bila i moja središnja želja povodom 120-godišnjice časopisa. Povodom ove prigode zahvalio bih se svima koji su od početaka do danas na bilo koji način surađivali u stvaranju poštovane tradicije Planinskog vjesnika,« pozdravlja 120-godišnjicu Planinskog vjesnika predsjednik Planinskog saveza Slovenije Bojan Rotovnik.



Planinski vjesnik je u svim razdobljima svog 120-godišnjeg izlaženja bio ogledalo rada planinarske organizacije, planinarske kulture, odraz općih prilika i duševnog doživljavanja planina Slovenaca. Objavljivao je raznovrsne sadržaje: informacije o najvažnijim događanjima u planinarstvu, od organizacijskih, društvenih i gospodarskih do sportskih, ekspedicijskih i drugih, znanstvene i popularnoznanstvene članke iz povijesti planinarstva, orografije, meteorologije, glaciologije, speleologije, toponimije i drugih znanosti, planinarsko-alpinističke putopise, članke o prirodi i zaštiti prirode, književne priloge, pjesme i književne ocjene. Danas Planinski vjesnik nastoji čitatelja »sa stručno-obrazovnim člancima odgajati, s književnošću i odličnom fotografijom kulturno obrazovati, osvješćivati ga u ekološkom duhu i s povijesnim člancima važno pridonijeti poznavanju slovenskog planinarstva i njegove uloge u burnoj prošlosti. S opisima izleta u sredini časopisa ga sigurno usmjerava na planinarskim putovima, što je za svakog posjetitelja planinskog svijeta zapravo najvažnije,« ističe član uredničkog odbora Dušan Škodič u kratkom povijesnom pregledu Planinskog vjesnika, koji možete pročitati u cijelosti na kraju poruke.



U godini 2012. nakon dobrih deset godina završen je projekt digitalizacije svih brojeva Planinskog vjesnika. Danas su svi primjerci od 1895. nadalje dostupni u PDF formatu na web stranici www.pvkazalo.si, gdje je u velikoj pomoći i pretraživač po pojedinačnim objavama. Od siječnja 2010. časopis izlazi u velikom formatu A4, čime su čitatelji uz kvalitetan sadržaj dobili bogatiji grafički izgled s boljim fotografijama. Zbog moderne koncepcije, koja slijedi svjetske trendove takvog izdavaštva, ponovno doživljava nov, mladenački uspon. Ne čita se kao običan časopis, već kao poziv planinarima, alpinistima, skijašima, biciklistima, speleolozima, jedriličarima na padalima … ili samo planinskim estetama, ukratko svima kojima puno znači da se sa svojih aktivnosti u planinama vrate kući zadovoljni i unutarnje ispunjeni. Zato je za mnoge neizostavan pratilac između planina i kod kuće.



S veljačkim brojem obilježavamo časnu 120. obljetnicu izlaženja Planinskog vjesnika, najstarijeg još izlazećeg slovenskog časopisa. Prvi broj našeg mjesečnika izašao je 8. veljače 1895., a izdalo ga je tada samo dvije godine staro Slovensko planinsko društvo (SPD) u Ljubljani.

Osim ratnih godina, kad je izlazio vrlo okrnjeno ili čak prestao, Vjesnik je u dosadašnjih više od 1300 brojeva razveseljavao, obrazovao i kulturno osvješćivao cijele generacije naših planinara. Danas ga izdaje nasljednica nekadašnjeg SPD-a, Planinski savez Slovenije (PZS).

Članstvo u SPD-u u ranom razdoblju, to jest još u vrijeme Austro-Ugarske i do početka Prvog svjetskog rata, značilo je više svjestan odnos prema slovenstvu i domovini nego prema prirodnim ljepotama planinskog svijeta. Bilo je vrijeme buđenja narodne svijesti, kad su Nijemci posezali za našim planinama, i upravo zbog toga osnovan je SPD. Radilo se prije svega o okupljanju i druženju ljudi s narodnosvjesnim ciljevima.

Kasnije se misija planinarske organizacije mijenjala, jednako se mijenjao Planinski vjesnik, koji je kroz sva razdoblja ipak zadržao neke zajedničke točke. Uvijek je predstavljao službeno glasilo svoje planinarske organizacije, zalagao se za općeprihvaćene i uveljavljene društvene vrijednosti, nastojao biti sadržajno raznolik te je unatoč naglašavanju nacionalnih interesa ostajao politički neutralan. Vjerojatno je i to jedan od važnijih razloga vezanosti dijela pretplatnika, koji mu ostaju vjerni cijela desetljeća. To je i najpotpuniji arhiv slovenskog planinarstva, kakav imamo. Planinski vjesnik je u svojim prvim godinama djelomično bio vezan uz članstvo u SPD-u.

Njegov urednik postao je ugledni jezikoslovac i profesor Anton Mikuš, koji je u prvom uvodniku otkrio svrhu s kojom je SPD počeo izdavati svoje službeno glasilo: "Da društvo i u tom pogledu dosegne svoj cilj, odlučio je odbor 'Sl. pl. dr.' od godine 1895. počevši izdavati blagom planinarstvu posvećen mjesečnik, koji će objavljivati zanimljiva predavanja i razne planinarske spise i slike. Časopis će se osvrnuti i na promet i donositi razne društvene vijesti i domaće i strane turističke i planinarske novosti te također izvještavati o djelovanju 'Slovenskog planinskog društva' i sličnih društava u drugim zemljama. Objavljivat ćemo i životopise znamenitih slovenskih brdskih penjača iz prijašnjih vremena, tako n. pr. o prvaku slovenskih turista Valentinu Staniču. U nama Slovencima se do nedavno premalo njegovala turizam, a ljepote naših zemalja bile su strancima poznatije nego domaćinima. Stranci su se oduševljavali prirodnim ljepotama naših pokrajina, a domaćini nisu poznavali bisere koji krase slovensku zemlju."

Kao što možemo vidjeti, na početku izlaženja u Planinskom vjesniku bio je zapravo vrlo prisutan nacionalni element, a ono što nam zasigurno najviše upada u oči je arhaični slovenski, čijem razumijevanju se moramo prilično potruditi. Naravno, časopis u prvim godinama ni izdaleka nije bio tako opsežan kao što ga poznajemo danas, izlazio je u manjem formatu i na samo šesnaest stranica, tako da jedva zaslužuje svoje ime. Financijska situacija bila je cijelo vrijeme loša, pa su se izdavači već odmah pribjegli oglasnom marketingu.

Godine 1908. uredničko mjesto preuzeo je dr. Josip Tominšek, mlađi brat tadašnjeg predsjednika SPD-a Frana Tominška. Tominškovo razdoblje uređivanja trajalo je čak 32 godine, ali zbog Prvog rata uredio je "samo" 26 godišnjaka. Razdoblje njegovog uređivanja možemo podijeliti na dva dijela, između kojih je bio rat, kad se izlaženje privremeno prekinulo. Dolazilo je do kašnjenja u tisku i unatoč dobrim namjerama s mjesecom kolovozom izašao je zadnji broj.

Nakon završetka rata i raspada monarhije mnogo se toga promijenilo. Slovenci su u Kraljevini SHS odnosno kasnijoj Kraljevini Jugoslaviji konačno postali priznati, žalost, ali za novu talijansku granicu ostala je trećina našeg teritorija i stanovnika. S druge strane nestala je germanizacija, pa se misija SPD-a i Planinskog vjesnika promijenila.

U poratnom razdoblju Planinski vjesnik više nije bio uključen u društvenu članarinu, već je postao u potpunosti ovisan o pretplatnicima. Novi početak bio je težak, prve godine bilo je pretplatnika jedva još četvrtina članova SPD-a.

Godine 1933. došlo je u SPD-u do smjene. To se osjetilo i kod uređivanja, gdje su se uveljavili njihovi zahtjevi za atraktivnijim (prije svega alpinističkim) sadržajima i većim naglaskom na fotografiji.

Godine 1941. Slovenija je kao i veći dio Europe bila okupirana. Mjesto urednika u tim nezahvalnim i opasnim vremenima preuzeo je pravnik i publicist dr. Arnošt Brilej. Časopis je tijekom rata izlazio neredovito i u vrlo suženom opsegu. Objave su bile potpuno neutralne i rat u člancima praktički nije bio ni spomenut, pa nisu smetale talijanskim ni kasnije njemačkim okupacijskim vlastima. Najteže je bilo zadnje godine, jer je za cijelu godinu 1945. izašao samo relativno opsežan Planinski zbornik, koji je prostor posvetio prije svega sjećanju na planinare koji su poginuli u ratnoj vihoru.

Nakon rata došlo je do pokušaja promjena u samoj organizaciji, promijenjeno je i ime časopisa. Tako je u godišnjaku 1946. izašao s novim imenom: Gore i ljudi. Novo ime se kod čitatelja nije primilo, bilo je i dosta negodovanja i nakon dvije godine na naslovnici se ponovno pojavilo staro ime, Planinski vjesnik.

Nakon devet godišnjaka Brilej je predaje mjesto slavista, profesoru Tinetu Orlu, koji je obilježio sljedeća tri desetljeća (1950.–1979.) i u tom vremenu uredio rekordnih trideset godišnjaka. Njegovo razdoblje obuhvaćalo je vrijeme od godina poratne obnove do godine kad su naši himalajci postigli svjetski odjek uspon na Everest.

Ta godina povezujemo prije svega s rastom članstva PZS-a (taj je svoj vrhunac doživio 1989., kad je brojao čak 114 tisuća članova) i masovnošću, a u alpinizmu napredak u svjetskom mjerilu. Godine 1979. Planinski vjesnik je nagrađen ukazom tadašnjeg maršala Tita povodom 80-godišnjice izlaženja redom zasluga za narod sa srebrnim zrakama (kao što možemo pročitati u obrazloženju, Planinski vjesnik 1979., str. 441) – za poseban doprinos razvoju planinarstva u Sloveniji.

Pod sljedećih šest godišnjaka (1980.–1985.) potpisuje se profesor Marijan Krišelj, naslijedio ga je Milan Cilenšek, koji je obavljao posao urednika samo jednu godinu (1986.), što je najkraće razdoblje među samo osam urednika koji su se smijenili u ovih sto dvadeset godina.

Marjan Raztresen uređivao je časopis sljedećih petnaest godišnjaka (1986.–2001.). Tijekom njegovog uređivanja ponovno su došla vremena velikih promjena. Slovenija je ostvarila svoje snove i postala samostalna država.

Planinarstvo i odnos prema planinarstvu neopozivo su se promijenili s novim uređenjem, jednako i vrijednosti za kojima smo sada težili potrošači. Masovnost je počela drastično opadati, u prvi plan došli su pojedinci, u većoj mjeri pojavio se ekstremizam i lov na rekorde, koji je dosegao i planine.

Od tada se više pisalo o etici planinarstva i zaštiti prirode, pojavila se komercijalizacija alpinističkih ekspedicija i također planinskih koča. Planinski vjesnik je na kraju Raztresenovog razdoblja još uvijek predstavljao glasilo planinarske organizacije, čije je članstvo na prijelazu tisućljeća kliznulo već ispod brojke 75 tisuća.

U rujnu 2001. uredničke škare uzeo je aktualni urednik Vladimir Habjan. Bio je svjestan da je došlo vrijeme za veće promjene, pa je oko sebe okupio potpuno novi urednički odbor, koji se postupno lotio najveće obnove časopisa još od početka. Prilikom svog nastupa Habjan je zapisao da će PV biti časopis, "koji čitatelja informira o planinarstvu, alpinizmu i srodnim aktivnostima kod kuće i u inozemstvu, odgaja ga, poučava, kulturno obogaćuje te obavještava o aktivnostima Planinskog saveza Slovenije". Takva sadržajna raznolikost je uostalom i općeuveljavljena praksa većine planinskih časopisa u svijetu. Temeljita obnova donijela je grafičku (u boji tiskati počela je tek te godine), oblikovnu, sadržajnu i također marketinšku preobrazbu časopisa. Od 2010. nadalje Planinski vjesnik tiskan je u većem formatu i time postao usporediv s najuglednijim planinskim časopisima u inozemstvu. Dvije godine kasnije završena je i digitalizacija.

Planinski vjesnik tako je postao časopis u pravom smislu riječi. Danas bismo ga mogli definirati da ima karakteristike stručno-informativnog časopisa, koji u svojoj biti ostaje glasilo izdavača. Čitatelja nastoji sa stručno-obrazovnim člancima odgajati, s književnošću i odličnom fotografijom kulturno obrazovati, osvješćivati ga u ekološkom duhu i s povijesnim člancima važno pridonijeti poznavanju slovenskog planinarstva i njegove uloge u burnoj prošlosti. S opisima izleta u sredini časopisa ga sigurno usmjerava na planinarskim putovima, što je za svakog posjetitelja planinskog svijeta zapravo najvažnije.

Kao jedan od najvažnijih dosega moramo ponovno spomenuti digitalizaciju svih starih godišnjaka, koji su sada slobodno dostupni na svjetskoj mreži. Voditelj projekta digitalizacije bio je član uredništva Andrej Stritar, završena je u nekoliko godina. Rezultat je web kazalo, gdje je časopis postao dostupan na adresi www.pvkazalo.si. Tako su sada dostupni svi brojevi Planinskog vjesnika osim svakog zadnjeg tiskanog godišnjaka. S pretraživačem i filterom tako je moguće pretraživanje po pojedinačnim riječima iz naslova i podnaslova članaka te po imenima nastupajućih ljudi ili planina.