60 godina Slovenske planinske staze

1. kolovoza 2013., 60. rođendan slavi Slovenska planinska staza, najduža i najpopularnija veznica u Sloveniji. To je i najstarija veznica u Sloveniji, Europi i također takva veznica na svijetu. Nastala je na inicijativu Ivana Šumljaka i prolazi od Maribora preko Pohorja, kroz Kamniške i Savinjske Alpe, Karavanke, Julijske Alpe, Krasa do Ankarana na Jadranskom moru. Označena je općim znakom planinskih staza u Sloveniji, Knafelčevom markacijom (crveni krug s bijelom točkom) i brojem 1.



Slovenska planinska staza je prva veznica planinska staza na svijetu i tako se zove od 1991. (prije transverzala). Ideja se proširila u svim alpskim zemljama i drugdje po svijetu, iako su je u početku napadali da ne odgovara planinstvu. Njome se brinu pojedinačna planinska društva koja su dio Planinskog saveza Slovenije. Ivan Šumljak, njezin idejni i operativni stvoritelj, nazvao ju je magistralom, ali već pri otvaranju 1953. dobila je ime Slovenska planinska transverzala. Iste godine produljena je od Postojne do Ankarana, izašao je i prvi vodič po njoj (zadnji, ažurirani vodič u Planinskoj nakladi PZS izašao je 2012.).



KO JE BIO IVAN ŠUMLJAK, idejni otac Slovenske planinske staze?

Ivan Šumljak (1899.–1984.) bio je učitelj, svestrani planinar, pisac, kroničar, slikar, fotograf, predavač, vodič, organizator, markacist, društveni odbornik ... O nastanku transverzale rekao je: „S drugovima sam se latio posla. Premarkirali smo sve Pohorje … Tu grebensku stazu označili smo Knafelčevom markacijom i brojem jedan. Kad sam jednom počivao na Crnom vrhu, zadovoljan obavljenim poslom, rodila mi se misao: Što ako bismo stazu s brojem jedan još produžili? Na Uršlju goru, Smrekovec, Raduhu, Savinjske Alpe, Karavanke, Julijce, Kras, onamo do mora i preko Notranjske, Dolenjske opet na Štajersku, natrag u Maribor. Tako bi putnik upoznao cijeli lijepi planinski svijet. Ideju sam saopćio PZS-u 28. lipnja 1951. ...“



SLOVENSKA PLANINSKA STAZA U BROJKAMA:

Otvorena 1. kolovoza 1953., imala je 80 točaka.

Pokretač i idejni stvoritelj: Ivan Šumljak.

Broj točaka: danas 75 kontrolnih točaka od 2011. (2003.-2011.: 71 kontrolnih točaka, 1993.-2003.: 69 točaka (2001. je jedna točka promijenjena), prije 1993. bilo je 80 kontrolnih točaka).

Dužina staze: dužina po reljefu (ona koju navodimo za dužinu SPP): 599 km, ukupni uspon: 45,2 km, ukupni spust: 45,5 km.

Kad planinari danas prođu Slovensku planinsku stazu od Maribora do Ankarana:

- posjete 75 kontrolnih točaka,

- okrijepče se u 58 planinskih koća,

- popnu se na 23 divne vrhove,

- posjete 5 slovenskih gradova i

- 2 muzeja -> Slovenski planinski muzej u Mojstrani i Bolnicu Franju.

- Jedna od točaka na stazi, Škocjanske jame, pripada Unescovoj kulturnoj baštini.

- cijelu SPP prati crveno-bijela Knafelčeva markacija s brojem 1.

Slovensku planinsku stazu dopunjuje Proširena Slovenska planinska staza (35 točaka), koja nas vodi kroz zanimljive dijelove Slovenije.



Do sada je Slovensku planinsku stazu uspješno prošlo oko 9500 planinara, kojima je dodijeljeno jednako toliko znački. U evidenciji PZS-a prvi primatelji počasne značke za prođenu stazu upisani su: Pregrad Pašič, Beograd (1958), Dušan Starčević, Beograd (1958), Lojze Hafner, Ljubljana (1958), Marjan Ribarič, Ljubljana (1958), Ema Trbovšek, Ljubljana (1960), Franc Bračko, Hoče (1965), Stanka i Tome Demšič, Hoče (1965).

Broj sudionika/planinara u zadnjih godinama koji su prošli SPP: 2000.: 251 pohodnika, 2001.: 247, 2002.: 255, 2003.: 255, 2004.: 194, 2005.: 185, 2006.: 200, 2007.: 179, 2008.: 206, 2009.: 178, 2010.: 116, 2011.: 167 sudionika.



U Planinskoj nakladi PZS o SPP: Dnevnik s Slovenske planinske staze i Vodič Slovenska planinska staza.



Od sredine ovogodišnjeg svibnja planinari mogu otisnuti posljednji žig Slovenske planinske staze i na Debelom rtiču, gdje domuje Mladinsko lječilište i odmaralište Crvenog križa Slovenije. Žig SPP nalazi se na recepciji Hotela Arija u MZL Debeli rtič, još uvijek je kao što je spomenuto i u Ankaranu. više: http://www.pzs.si/novice.php?pid=8255.



U JEDNOM MAHU, NAJBRŽE … PRIJATELJU, HODI POLAKO!

Procjene koliko vremena treba proći Slovensku planinsku stazu razlike su. Ako bismo umjereno hodali, prošli bismo je u jednom mahu u 28 dana.

Najbrže ju je u cijeloj povijesti obavio tj. protrčao 2012. Klemen Triler, više: http://www.pzs.si/novice.php?pid=7247. Prošle godine SPP u jednom mahu prošla je (u 30 dana) i Pia Peršič, http://www.pzs.si/novice.php?pid=7281.

Međutim … Početnik na njoj sustavno stječe planinarsko znanje, vještine i iskustva. Kad prođe cijelu stazu, već je iskusan, razgledan gorštak, s učvršćenim duhovnim dobrinama koje takva staza daje, oblikuje i očuva. Zato Slovenska planinska staza nije namijenjena samo sakupljanju žigova. Ivan Šumljak nam daje savjet: „Prijatelju, hodi polako! Transverzalu doista možeš obaviti u jednom mjesecu, ali hodi radije pet godina. Onda ćeš imati više od nje, mnogo, mnogo više. Počasna značka te će čekati!“



Izložba o Slovenskoj planinskoj stazi

Ove godine prolazi 60. godišnjica Slovenske planinske staze, pa je Planinski savez Slovenije pripremio izložbu koja je dosad bila prikazana u Pokrajinskom arhivu Maribor, Celju, Središnjoj knjižnici u Kopru, Kulturnom domu u Miklavžu na Dravskom polju, Knjižnici Hoče. Krajem ljeta gostovat će na Mariborskoj koći na Pohorju.



Ukratko po Slovenskoj planinskoj stazi

(po zapisu Janeza Černilca prilagodio Borut Peršolja)



Slovenska planinska staza počinje u Radvanji kod Maribora (270 m), odakle se penje na Pohorje, 60 kilometara dugo pogorje s najvišom točkom na Crnom vrhu (1543 m) i brojnim planinskim koćama i žičarama. Na zapadu se spušta do Slovenj Gradca (410 m), odakle se diže na koroški samotnjak Uršlju goru (1699 m). Odande se staza nastavlja preko Smrekovca (1577 m) i Komne (1684 m) na Raduhu (2062 m) te mimo Bukovnika (1327 m), najviše ležeće kmetije na Slovenskom, spušta do Solčave (642 m) u Zgornjo Savinjsku dolinu.



Kroz slikoviti krajinski park Robanov kot dolazi prvi put do podnožja visokih planina. Preko Moličke planine (1780 m) s obnovljenom drugom najstarijom slovenskom planinskom koćom, nazvanom po Franu Kocbeku, preko Korošice (1808 m) penje se na Ojstricu (2350 m), našu drugu najljepšu goru. Zatim stazu nastavljamo na Planjavu (2394 m) te preko Kamniškog sedla (1864 m) na Branu (2252 m), Tursku goru (2251 m), Skutu (2532 m) i mimo Kokrškog sedla (1793 m) još na Grintavec (2558 m), najviši vrh Kamniško-Savinjskih Alpa. Preko Kočne (2540 m) i Češke koće na Spodnjim Ravnama (1542 m) spustimo se na Zgornje Jezersko (880 m), koje je nekad bilo poznato kao ljekovito izletište.



Čeka nas razgledni Storžič (2132 m), preko Tolstog vrha (1715 m) i Kriške gore (1471 m) spustimo se u Tržič (515 m), koji je nekad bio važno industrijsko mjesto. Zatim se staza opet penje na Dobrču (1634 m) i mimo Roblekovog doma (1657 m) na Begunjščicu (2060 m). Na Stolu (2236 m), najvišem vrhu Karavanki, zapis je na slovenskom i njemačkom: Gore prijateljstva. Stazu nastavljamo pod grebenom po visokoplaninskim planinama do Golice (1835 m), pod kojom su prostrane livade sa znamenitom narcisom.



Kad se spustimo u dolinu, dolazimo do Dovja (704 m), gdje je dugo godina radio župnik Jakob Aljaž, autor planinske himne Oj, Triglav, moj dom. Iz Mojstrane (641 m), gdje je Slovenski planinski muzej, staza ide kroz dolinu Vrat mimo slapa Peričnik do Aljaževog doma (1015 m). Na Kredaricu (2515 m) s najviše ležećom planinskom koćom kod nas vodi strmom put preko znamenite Sjeverne triglavske stene i dalje na Triglav (2864 m), koji s Aljaževim tornjem naš je najviši vrh i nacionalni simbol. Preko Kriških podov (2050 m) s visokoplaninskim jezerima, Razorja (2601 m) i Prisanka (2547 m) dolazimo na Vršič (1611 m), gorsku cestu između Gorenjske i Trente s pet planinskih koća. Put na Jalovec (2645 m), našu – prema mišljenju mnogih – najljepšu goru, čija slika je i u grbu Planinskog saveza Slovenije, u početku je lagan, u zadnjem dijelu izuzetno težak.



Odande se spustimo u Trentu s izvorom Soče, naše najljepše rijeke. Zatim kroz Zadnjicu opet se penjemo na Prehodavce (2071 m) te u Dolinu Triglavskih jezera ili Dolinu Sedam jezera (1685 m). Tu su se rodili zametci sadašnjeg Triglavskog narodnog parka. Preko Komne (1520 m) i uz Krnska jezera (1385 m) penjemo se na razgledni Krn (2244 m). Odande nas staza vodi po sjevernom obronku Donjih Bohinjskih planina preko Vogla (1922 m) do Črne prsti (1844 m), pod kojom su nedavno ponovno podigli planinsku koću na mjestu bivše najstarije slovenske Orožnove planinske koće. Zatim prelazimo još Cerkljansko i Idrijsko brdovje do Idrije (325 m) s nekada drugim najvećim rudnikom žive na svijetu.



Preko Trnovskog gozda i Javornika (1240 m) dolazimo još na Nanos (1313 m) i preko Vremščice (1027 m) na Slavnik (1028 m), zadnji tisućak na ovoj stazi. Odande nije daleko do Jadranskog mora, gdje se u Ankaranu (8 m) Slovenska planinska staza završava.



PLANINSKE STAZE I NAJVEĆA PORODICA

Po Sloveniji možete birati među čak 78 planinskih kružnih staza (veznim stazama/ uključujući i Slovensku planinsku stazu) i također europskim pješačkim stazama E6, E7 (označenim crvenim krugom s žutom točkom), na kojima upoznajemo Sloveniju od sjevera do juga (E6) i od istoka do zapada (E7). Povodom Međunarodne godine planina (2002.) osam planinskih organizacija alpskih zemalja pripremilo je dugu alpsku kružnu stazu – stazu Via Alpina, koja prolazi od Italije preko Slovenije, Austrije, Njemačke, Lihtenštajna, Francuske, Švicarske do Monaka. Inače, tako ukupno u Sloveniji ima 1661 planinskih staza ukupne dužine 9000 km, što je za pola više kilometara nego svi slovenski državni cesta (autoceste, brze, glavne i regionalne ceste). Nevjerojatan podatak još iznenađujući zato što sve planinske staze u Sloveniji naši u okviru planinskih društava i Komisije za planinske staze PZS markacisti njeguju dobrovoljno. U Sloveniji ove godine imamo 598 registriranih markacista i pripravnika (broj će do kraja godine biti još nešto viši, jer će neki markacisti tijekom godine ispuniti uvjete za registraciju). Do sada je tečaj za markaciste prošlo preko 1200 osoba. Također zbog poštovanja prema markacistima, uređenim planinskim stazama i koćama, dobrovoljnom radu – a ne samo zbog osiguranja, popusta u planinskim koćama i sportskim trgovinama te pripadnosti planinama, posjetitelji se s još većim zadovoljstvom pridružuju najvećoj obitelji – planinskoj organizaciji – Planinskom savezu Slovenije, koji je 2013. ujedinio 278 planinskih društava i klubova po Sloveniji, http://www.pzs.si/drustva.php, s ukupno 57.520 članova – planinarima, penjačima, gorštacima, alpinistima, planinskim biciklistima i skijašima, ljubiteljima planinske prirode, mladima i najmlađima zaljubljenim planinarima, markacistima, vodičima PZS … Planinski savez Slovenije, jedna od najvećih i najstarijih dobrovoljnih organizacija u Sloveniji, ove godine slavi 120. godišnjicu osnivanja Slovenskog planinarskog društva, čija je nasljednica PZS. U planinsku organizaciju možete se upisati već u nekim planinskim koćama (sljedeće godine bit će ih više), također se posjetitelji planina mogu upisati i preko web stranice Planinskog saveza Slovenije (http://www.pzs.si/vclanitev1.php).



OBNAV LJANE PLANINSKE STAZE 2013.

Markacisti Planinskog saveza Slovenije redovito održavaju i obnavljaju planinske staze, u vremenu bez snijega, dakle ljetnim mjesecima i one najzahtjevnije. U sve-slovenskoj akciji koju je podržao Olimpijski odbor Slovenije i Helios svojim bojama, markacisti su obnovili markacije na sljedećim odjeljcima Slovenskih planinskih staza u Julijcima: Koča pri izvoru Soče-Zavetišče pod Špičkom, Koča pri izvoru Soče–50. zavoja Vršiške ceste, 50. zavoj Vršiške ceste–Zadnjica–Luknja, Vrata-Luknja–Bovski Gamsovec, Vršič–Zavetišče pod Špičkom, Vršič–grebenska staza na Prisojnik, Prisojnik (Slovenska staza) i Vršič–Mlinarica (južna staza). Koroški markacisti obnovili su planinske staze: Dom na Smrekovcu–Bela peč, Grmovškov dom–Koča pod Kremžarjevim vrhom i Koča u Grohotu pod Raduhom-Durce-Raduha.

Ove godine planiraju obnoviti između ostalog još: planinsku stazu na grebenu Kočne, stazu na Veliku Babu, stazu od Plesnikove planine do Klemenče jame, stazu s Raduhe do Rogovilca, staze na Begunjščicu i Rož, Ruše–Šumnik, iz Lepene na Krnska jezera, na Čreti, Šavnicama, iz Krnice na Špik, stazu na Jeterbenk i Tošč, stazu na Planjavu, Kamniško sedlo i Votel.

Trenutno je zbog kamenog klizača s Razora još uvijek zatvorena planinska staza (također Slovenska planinska staza) u Julijcima koja prolazi s Mlinarice (smjer s Vršiča) preko sedla Planja na Kriške pode. Tako je zatvorena i planinska staza na Razor.

Pratite: Obavijesti o stanju planinskih staza.

U okviru Planinskog saveza Slovenije održava se i akcija Droben prispevek za markanten vtis, u kojoj s doprinosom 1 EUR pomažete obnovi planinskih staza (SMS s ključnom riječi „POT“ pošaljite na 1919).



SLOVENSKE PLANINE GODIŠNJE POSJEĆUJE SKORO MILijun I POL POSJETITELJA

Planinarska društva upravljaju 176 planinskih koća, skloništa i bivaka s oko 6.000 ležajeva. Sve planinske koće zajedno sa skloništima otvorene su, zatvoren je samo Dom Petra Skalarja na Kaninu (2260 m).

Slovenske planine godišnje posjećuje preko 1,4 milijuna posjetitelja, redovito u brda odlazi više od 315.000 Slovenaca. Sigurno posjet planinama u zadnjim godinama, posebno zadnjim danima pokazuje da smo Slovenci još uvijek planinarski, gorštacki narod, gdje je planinstvo najpopularnija oblika rekreacije i sportskog angažmana, kada je u Planinski savez Slovenije upisano čak 2,8 posto stanovnika Slovenije. Opazujemo i da sve više Slovenaca dio svog godišnjeg odmora provodi u zagrljaju slovenskih planina i planinskih koća, iako se ove sezone počela malo kasnije zbog duge zime, planinske staze i koće su sad vrlo posjećene.



Svim planinarima, posjetiteljima planina želimo sretan put i siguran korak na svim njihovim stazama i usponima. Svih upozoravamo da se u planine i na svoje planinske staze upuštate odgovarajuće opremljeni, birajte staze prikladne svojim psihofizičkim sposobnostima, prije polaska provjerite vremensku prognozu, stanje staza i otvorenost planinskih koća, krenite dovoljno rano i obavijestite domaće o svojim stazama i planovima. Na vrhovima i u planinskim koćama upisujte se u knjige utisaka te uvijek imajte na umu da ste na vrhu tek na pola puta – naš cilj je sigurno doći kući.