Ako su ljetni planinari u japankama, zimski izletnici su s krznom.
Kraći dan, niže temperature, teži pristup do polazišta, teže kretanje i orijentacija. Sve su to izazovi koje zima donosi planinarima. Planinski savez Slovenije stoga želi potaknuti ljubitelje planina da se zimi bave niže ležećim ciljevima u planinama, najbolje onima koje poznajemo već od ljeta. Zimski planinski cilj može biti već jedna od planinskih koliba, kojih je zimi po cijeloj Sloveniji otvorenih više od sto. Ali i do tamo treba ići sigurno i oprezno, jer su uvjeti drugačiji nego ljeti, što mnogi uzimaju previše bezbrižno.
"Teško bih rekao da imamo stereotip koji je tipičan za ljeto i tipičan za zimu, isto tako više to ne bih dijelio po nacionalnostima, iako smo nekad to doista tako zvali. Danas je to mješavina svega," potpredsjednik Planinskog saveza Slovenije (PZS) Martin Šolar odbija klišej o češkim turistima u sandalama, kojima se optuživalo da uzrokuju posao planinskim spasiteljima. "Oni koji idu nepripremljeni u planine, ljeti i zimi se ni ne razlikuju. Ljeti imaju kratke hlače i (pre)mali ruksak, zimi pak bundu s mačkom, jer je moderno. Je doduše topla, ali još uvijek nije dovoljna za planinske uvjete," počinje pripovijedati za 24ur.com.
"Nedavno sam bio na Slemenu iznad Vršiča, gdje sam vidio sve moguće – domaće prave planinare, nedjeljne posjetitelje prirode iz Slovenije, strance. I u toj širokoj populaciji još uvijek nađeš ljude koji imaju finu bundu s krznenom obrubom, jer su se šetali po Kranjskoj Gori ili uz Blejsko jezero i onda rekli da bi išli još na snijeg. Obuveni imaju tenisice, bijele, jer je to sada moderno, i kažu, pa to je dobar cipela, i idu dalje. Jer vide svoj auto relativno blizu, ljudi si ne predstavljaju da se u prirodi, u planinama, vrlo brzo stvari mijenjaju," maše glavom.
Za glavu se uhvati i kad se sjeti nekog listopadskog popodneva. "Bilo je kasno popodne, dan se skraćivao. Mi smo bili na vođenom izletu, vraćali smo se sa Sedam Triglavskih jezera, kad srećemo grupu koja korača po stazi naviše. Zaustavim se i pitam kamo idu. Jedan mi na engleskom odgovori da k jezerima, drugi uopće nije znao i pokazao je na vodiča. Naprijed je bio neki mladić u kratkim hlačama, 20. listopada, s kapom i malim ruksakom. Kao, pa tamo je koliba. Dragi moji, pa znate li uopće kada je koliba otvorena!? Koliba je zatvorena od tada i tada," iznenadila ga je momkova neodgovornost. "Naravno to nije bio kvalificirani planinski vodič, bio je samo nekakav vođa grupe. Ljudi su išli vrlo nepromišljeno i nepripremljeno u stvari koje nisu tako vrlo jednostavne," jasan je Šolar.
Dolaze jedinstvene table da se ljudi više svjesniji što ih čeka
U PZS upozoravaju na to da mnogo ljudi, posebno stranaca koji idu u naše planine, zapravo ne zna što ih čeka na putu. "Koriste razne aplikacije i karte, gdje je nacrtana samo neka crta, koja prosječnom turistu ne kaže puno. Na pravim kartama staze su označene u tri stupnja – laka, zahtjevna i vrlo zahtjevna staza, dakle puna, isprekidana i točkasta crta, toga pak na mnogim aplikacijama koje ljudi koriste nema," naglašava Šolar.
Zato su se u PZS odlučili da po uzoru na inozemstvo i u Sloveniji pod vrlo zahtjevnim osiguranim stazama postave jedinstveno oblikovane table na slovenskom i engleskom. Predlažu ih 30, ove godine ih je postavljeno već šest, primjerice pod Malom Mojstrovkom, Prisojnikom, Komarčom, Storžičem.
Na karti i staza koju je erozija možda u međuvremenu već odnijela
Istodobno se i same planine mijenjaju, u svjetlu klimatskih promjena povodom međunarodnog dana planina, koji su obilježili ovaj tjedan, upozoravaju u Planinskom savezu Slovenije.
"To što sredinom prosinca stojimo na livadi 1000 metara visoko, koja je gola, da pogledamo okolo i primijetimo samo zakrpe snijega, daje nam znati da se nešto događa, promjene su nedvojbeno tu. Ekstremne oborine, suše, drugačiji kapaciteti voda utječu i na nas koji idemo u planine. Padajuće kamenje, tokovi šljunka, na udaru su staze i kolibe, posljedično sigurnost. Na karti je možda laka planinska staza koja prelazi neke jaruge, ali prije nekoliko dana mogla je biti oluja i erozija je odnijela stazu," ilustrira potpredsjednik saveza, kad iz smjera Grahovša idemo prema Domu pod Storžičem, a iznad nas se diže moćni očak, koji je zahtjevan cilj već ljeti, zimi pak prava alpinistička tura.
PZS stoga želi potaknuti ljubitelje planina da se zimi bave niže ležećim ciljevima u planinama. Šolar za zimu predlaže destinacije koje poznajemo već od ljeta. "Dan je kraći, vremenski uvjeti se brzo mijenjaju, oprema je drugačija, hladno je, a i orijentacijski su stvari vrlo drugačije. Stazu nećete vidjeti ako bude 20 centimetara snijega, nećete vidjeti oznake na kamenju, na smrekama će biti zamagljene," ilustrira Šolar, koji planinare u tome poziva da zimi radije biraju ture koje imaju za cilj neku planinsku kolibu.
Prije odlaska provjerite što i kada je otvoreno
Na web stranici PZS redovito ažuriraju popis trenutno otvorenih postojanki, kojih je u Sloveniji više od 200, vrlo mnogo ih je otvoreno i zimi. Nabrojili su neke zimske ciljeve, poput Krim, Nanos, Slavnik, Vremščica, Kum, Blegoš, Pohorje, Mrzlica, Lisca, Boč, Snežnik, Slivnica, Trdinov vrh, Čaven, Kofce, Lubnik. Posjetima koliba podržavamo i njihovo djelovanje, dodaju.
I cilj novinarske konferencije PZS povodom početka zimske sezone u planinama bila je koliba, Dom pod Storžičem, koja je zimi otvorena petkom, subotom i nedjeljom. "Tržič je destinacija gdje se praktički na sve okolne brda staze počinju u središtu grada, za što su s jedne strane prirodne danosti, s druge strane pak razvoj staza i gradnja planinskih koliba povezani sa željeznicom, kojom su se nekad dovezli planinari. Iz Tržiča do Doma pod Storžičem je dobre dvije sate hoda, iz Grahovša, gdje je uređen parking, pak dobar sat. Ovisno o uvjetima parkirališta su i više uz cestu, pri čemu se staza skraćuje, preporučam pak barem pristup preko Senožeti, gdje se u manje od pola sata popnemo do doma," pojasnio je predsjednik Planinskog društva Tržič, domaćin Uroš Ahačič.
Zimi se greške još više zbrajaju
Istodobno pak stručni suradnik PZS i planinski vodič Miha Habjan naglašava da se treba svjesniti da su zimi polazišta do planinskih koliba mogu biti onemogućena zbog snijega, stoga treba ponekad turu započeti ranije, a dobro se pripremiti i već kod kuće. Stvari moramo već kod kuće promisliti kako će teći, da bude onda na terenu lakše, potiče. "Ali i obična pješačka tura je u zimskim uvjetima drugačija nego ljeti," dodaje.
"Već obuća je ona koja je iznimno važna, gojzarji preko gležnja s odgovarajućim potplatom. Iako je teren gol, još uvijek možemo doći do područja gdje su snijeg, poledenice. Stoga je preporučljivo imati sa sobom i tzv. lance ili 'ketnce', pomagalo koje stavimo na noge i omogućuje da je naš korak na nekom ne previše izloženom terenu tako solidan da nećemo pasti ili skliznuti. Ali s tim u visokogorje nikako ne smijemo, to nisu one prave dereze," upozorava na razliku s pravim visokogorskim pomagalom.
Pokazuje još ostale stvari koje izvuče iz ruksaka: "Odjeća neka bude primjerena zimskim uvjetima, u ruksaku neka budu još dodatne. Kapa, rukavice. Moramo se svjesniti da je dan kraći. Čelna svjetiljka. Rezervna baterija za telefon, koji ga imam na toplom," uhvati se za džep na prsima. "Svjesniti se moramo da ako će poći nešto krivo zimi, stvari se mogu zbrajati i može iz malog problema nakon vremena nastati veći. Zimi moramo biti još toliko promišljeniji i birati stvarno ciljeve kojima smo dorasli, to je jedna od ključnih stvari," polaže na srce.
"Vrh, sedlo ili koliba, dakle točka do koje smo došli najviše i gdje se zatim okrenemo, je tek pol puta, treba još u dolinu. Hodanje nizbrdo je već u ljetnim uvjetima može biti teže, jer je veća mogućnost klizanja, zimi pak je to još toliko izraženije. Osim toga na vrhu možemo već biti vrlo umorni i smo većinu tog dnevnog kondicijskog potencijala već potrošili, nismo pak možda pomislili da nas čeka još silazak. Stoga treba već kod kuće, u pripremama za turu, ukalkulirati da je silazak jednako važan kao i sam uspon," je naglasio u razgovoru za 24ur.com.
Riskiraš i izgubiš
Iako su u posljednjim danima u planinama temperature prilično visoke, u visokogorju su pravi zimski uvjeti – iznad 2500 metara može već biti više od metra snijega. "Posebno na prisojnim legama snijeg se danju topi, noću pak smrzne, stoga je tamo više mogućnosti za poledenu podlogu. Inače se snijeg u tim uvjetima prerađuje, ali je na višim sjenovitim legama može još biti neprerađen. Trenutno doduše nema povećane lavinske opasnosti, ali su lokalno uvjeti mogu i biti nepovoljni sa stajališta čvrstoće snježnog pokrivača. Većina planinskih staza zajedno s oznakama je u visokogorju zasnežena, što otežava orijentaciju. Ukratko, u visokogorju je prava zima i ako se upućujemo tamo, moramo biti na turu odgovarajuće cjelovito pripremljeni," jasan je Habjan.
Žal pak ponekad ni to nije dovoljno. "Može biti priprema za turu prava, iskustva odgovarajuća, oprema odgovarajuća, pa jednostavno dođe do nesreće. Nije pak nesreća ako te jedan dan nakon sniježenja, u divnom vremenu, s prima opremom, zaspe lavina. To je bila planirana greška, nepromišljenost, riskirao si i izgubio," stvaran je Šolar.
Sunčan vikend nakon obilnog sniježenja gotovo uvijek donese vijest o spašavanju iz planina. "Kad padne novi snijeg i je lijepo vrijeme, to samo vuče," priznaje.
Mnogokrat pak vuče i ekstremne sportaše, kaže. "Imamo ljude koji skijaju s vrha Triglava, sa snowboardom kroz Jalovčev kuloar," nabraja. "Ali oni imaju bitno veći nivo znanja, bave se primjerice alpinizmom, ekstremnim sportovima, gdje je rizik znatno veći. Laici pak to ne razlikuju i misle si, ah, pa on je također išao. Naravno su svi ti to i objavili, da su već bili na snijegu, da su već išli. I to je problematično, da se ne svjesne koliko je ozbiljna priča iza," zaključuje.
Izvor:
https://www.24ur.com/novice/slovenija/ce-so-poletni-hribolazci-v-japonkah-so-zimski-izletniki-s-krznom.html