Aleš Česen na još neosvojenom šesttisućnjaku u Karakorumu

Slovenski vrhunski alpinist Aleš Česen u navezi s austrijskim suputnikom Lukasom Wörlejem krajem srpnja ostvario je prvi uspon na dosad još neosvojenu planinu Cherireen Sar (6224 m) u Karakorumu. Na vrh su se popeli 29. srpnja nakon preplezane 2400-metarske prvopristupne rute Chicken Hunt ili Lov na kokoši na zapadnoj strani planine iznad rijetko posjećenog ledenjaka Khurdopin u Pakistanu. Upravo zbog udaljenosti dobitnik dva zlatna cepina ovu alpinističku ekspediciju ocjenjuje kao potpuni izlet u nepoznato i naglašava da je bit alpinizma avantura. Najveći izazov ekspedicije u Pakistan bio je po njegovim riječima pronaći prihvatljivu sigurnu rutu i uhvatiti kratki vremenski prozor.

Manje od godinu dana nakon što su s britanskim alpinistom Tomom Livingstonom popeli prvopristupnu rutu po zapadnom grebenu na Gašerbrum III (7952 m), jedan od najuspješnijih slovenskih alpinista Aleš Česen (Alpski planinski klub) ponovno se vratio u Karakorum. U navezi s Austrijancem Lukasom Wörlejem ovaj put su se odlučili za znatno manje poznato područje jugoistočno od Shimshala. Uspjeli su u prvom usponu na planinu Cherireen Sar (6224 m) iznad rijetko posjećenog ledenjaka Khurdopin, i to po zapadnoj strani planine, gdje su popeli 2400 metara dugu rutu Chicken Hunt ili Lov na kokoši, koju su ocijenili s D po francuskoj ljestvici. "Kad smo došli do baznog logora, nedostajalo nam je svježe pileće meso. Na aklimatizacijskoj turi s Lukasom u području logora primijetili smo popriličan broj planinskih kokoši i tako smo više u šali nego ozbiljno pokušali uhvatiti nešto svježeg mesa. Mislim da mi ne treba objašnjavati da je lov bio prilično daleko od uspješnog," Česen u smijehu objašnjava kako su smislili ime prvopristupne rute.

Njihov prvotni plan bio je popeti se na najvišu planinu iznad doline Khurdopin Sar (6310 m), ali su ideju zbog opasnih uvjeta i u donjem dijelu planine i velikih snježnih vijenaca u gornjem dijelu brzo napustili. Usredotočili su se na rezervni cilj - također još neosvojenu planinu Cherireen Sar, na čijem su vrhu stajali 29. srpnja 2025. "Nakon aklimatizacije do 5000 metara vrijeme se okrenulo i gotovo svaki dan je padala kiša. Nakon tjedan dana 27. srpnja uz fantastičnu vremensku prognozu krenuli smo iz baznog logora prema zapadnom grebenu planine Cherireen Sar. Nakon manje od dva sata hoda vjetar s juga donio je oborine. Nakon nekog čekanja u zavjetrini balvana odlučili smo se spustiti, ali smo većinu opreme ostavili u stijenama na visini otprilike 4700 metara. Nismo imali drugog izbora nego pokušati isto sljedeći dan, iako je ujutro u baznom logoru još padala kiša. Ovaj put je vrijeme nekako izdržalo i u povremenom laganom dežju smo bivakirali među balvanima na grebenu na visini nešto manjoj od 5000 metara. Oko pola tri ujutro krenuli smo u oblačnu noć. U izlasku sunca na oko 5400 metara uhvatila nas je manja snježna oluja. Naš optimizam se isplatio otprilike sat vremena kasnije kada se počelo razvedravati i vrijeme je ostalo fantastično cijeli preostali uspon. Penjali smo se po delikatnom stjenovitom terenu manjih tehničkih teškoća (do IV) do visine oko 5500 metara. Iznad te visine došli smo do snijega i leda i uvjeti za penjanje bili su više-manje idealni. U snijegu smo penjali nagibe do 80 stupnjeva. Iako penjanje u alpinističkom smislu nije bilo vrlo zahtjevno, posebno pri penjanju prema dolje bila je potrebna potpuna koncentracija, jer ledena zapadna padina nisu dopuštala nijednu grešku," uspon opisuje Aleš Česen.

Prema riječima dobitnika dva zlatna cepina i najuspješnijeg slovenskog alpinista u godinama 2017., 2018. i 2024., najveći izazov ove ekspedicije bio je pronaći prihvatljivu sigurnu rutu i uhvatiti kratki vremenski prozor: "Iako smo redovito dobivali profesionalnu vremensku prognozu, bila je potpuno neupotrebljiva jer je vrijeme na svoj način oblikovalo oblake i oborine. Sličnim problemima susretale su se i ekspedicije u dobrih sto kilometara udaljenom Baltoru. Imali smo sreće da je planina bila visoka 'samo' dobrih 6000 metara i mogli smo si priuštiti pokušaje jedan za drugim i čak samo jedan dan dobrog vremena bio je dovoljan, što si na vrhovima iznad 7000 metara ne možeš priuštiti."

Slovensko-austrijska naveza svjesno se uputila u vrlo (alpinistički) neistraženo područje. Informacija o tamošnjim planinama imali su vrlo malo. "Najviše smo ih dobili sa satelitskih slika, a kad smo prvi put ugledali tu grupu tijekom trodnevnog pristupa, nismo mogli ni nedvosmisleno identificirati koji vrh je koji. To je bio i glavni povod i motivacija zašto smo otišli tamo. Potpuni izlet u nepoznato," objašnjava alpinist iz Gorenjske, koji navodi da je prema informacijama domaćina iznad ledenjaka Khurdopin do sada popet samo jedan niži vrh na početku te lančane, a sve ostalo je (bilo) još netaknuto. Kakav je osjećaj penjati se negdje gdje doista još nitko nije bio? "Odličan. Bit alpinizma je avantura. I iako još uvijek nikad doista ne znaš što točno te čeka sljedeći metar, informacija o raznim planinama je sve više i one su u današnje vrijeme sve lakše dostupne. Međutim, još uvijek se nalaze neistražena područja odakle je nemoguće unaprijed dobiti neki koristan slikovni materijal. I češće bismo trebali ići i na takve ciljeve. Gdje ne znaš dobro što ćeš naći. Mi nismo ni znali gdje ćemo postaviti bazni logor.

Udaljenosti primjerena bila je i njihova povezanost sa svijetom, slična kao u svim udaljenijim mjestima, kako kaže Česen: "Nema je, osim nepraktičnih satelitskih veza, iako se to posebno sa Starlinkom drastično mijenja, koji u Pakistanu još nije dostupan. Također mogućnosti za povratak, osim naravno po obrnutom putu kao što pristupamo planini, vrlo su ograničene. Postoje iako rijetka helikopterska spašavanja u nižim dijelovima tih planina, ali to u usporedbi sa sustavom koji imamo u Alpama, smiješno je. Ako kod nas brojimo odzivnost helikoptera u minutama, tamo se u najboljem slučaju broje dani. Tako da na pomoć izvana nikako ne treba računati, iako uvijek imamo plaćena sva potrebna osiguranja za spašavanje."

Budući da je 43-godišnji Kranjčanin početkom travnja slomio gležanj, ovogodišnja ekspedicija u Karakorum - planirana za svibanj - bila je pod velikim upitnikom, ali ju je s dvomjesečnim kašnjenjem uspješno proveo. Nakon dva mjeseca na kauču i štakama s fizioterapeutom Primožem Hostnikom napravili su dovoljan napredak da mu je sredinom srpnja dao zeleno svjetlo za odlazak na ekspediciju. Iako je bilo ogromno terena krajnje neprijateljskog takvoj ozljedi, osim manjih bolova i oteklina noga je bila potpuno funkcionalna i nije mu predstavljala nikakvih problema, zadovoljan je Česen.

Vrhunski alpinist i planinski vodič Aleš Česen bavi se penjanjem još od djetinjstva, kasnije ga je privukao i alpinizam. Na prvoj većoj ekspediciji u Kirgizistanu (Tien Shan) bio je 2003. godine. S bratom Nejcem 2004. godine u parku Yosemite (SAD) penjali su se u velikim zidovima: El Capitan i Half Dome. Godine 2005. sudjelovao je u ekspediciji u Himalaju, na Kula Kangri (Tibet), zatim je bio na ekspedicijama u Karakorumu - Trango Towers (2006) i Charakusa (2008). Godine 2015. dobio je nagradu zlatni cepin za prvopristupni uspon u sjevernom zidu Hagshuja (2014, 6657 m) u indijskoj Himalaji s Lukom Lindičem i Markom Prezljem te s Lindičem na ekspediciji na Aljasci popeli tri rute u velikim aljaskim zidovima. Godine 2016. s Lindičem popeo se na Broad Peak (8047 m) i sjeverni vrh Gašerbruma IV (7900 m) u Karakorumu, godinu 2017. započeo je u Stjenovitom gorju u Kanadi, zatim u indijskoj Himalaji s Urbanom Novakom i Markom Prezljem popeo prvopristupnu rutu u zapadnom zidu Arjune (6250 m). Godine 2018. Česen, Luka Stražar i Britanac Tom Livingstone upisali su se u povijest prvim uspješnim usponom na karakorumski Latok 1 (7145 m) sa sjeverne strane i za uspon dobili zlatni cepin. Godine 2019. po jugozapadnom grebenu dosegao je vrh Ama Dablama (6812 m) u nepalskoj Himalaji. Godine 2022. s Tomom Livingstonom ostvario je pokušaj u novoj ruti na sjeverozapadnoj strani planine Gašerbrum III (dosegnuta visina: 7800 m), godine 2024. uspješno su popeli 2000 visinskih metara dugu prvopristupnu rutu po zapadnom grebenu na Gašerbrum III (7952 m).