Čak i laka planinarska staza zahtijeva opremu i iskustvo

Čak i laka planinarska staza zahtijeva opremu i iskustvo, vrlo zahtjevne planinarske staze nisu ferate.



Planinarske staze u slovenskim planinama kategorizirane su prema tehničkoj zahtjevnosti kao lake, zahtjevne i vrlo zahtjevne, nasploh se treba svjesno da to nisu turističke staze i zahtijevaju odgovarajuću opremu i usposobljenost. Prvi korak prema sigurnijem posjetu planina je planiranje staze i pribavljanje informacija o njezinoj tehničkoj zahtjevnosti, duljini i izloženosti, cilj moramo prilagoditi svojim psihofizičkim sposobnostima i krenuti u planine s odgovarajućom opremom, jer je najčešći uzrok nesreća u planinama zdrs, koji je uglavnom posljedica neodgovarajuće obuće, neiskustva odnosno umora.







Planinarske staze u slovenskim planinama označene su Knafelčevom markacijom (bijela točka u sredini okružena crvenim krugom), prema tehničkoj zahtjevnosti razvrstavaju se u lake, zahtjevne i vrlo zahtjevne planinarske staze. "Za kretanje po lakoj planinarskoj stazi trebaju nam planinarske cipele, pri hodu se ne treba pomagati rukama, ali se mogu koristiti pohodne štapove. Na zahtjevnoj planinarskoj stazi na pojedinačnim teškim mjestima pomažemo se rukama, osigurači nam pomažu u održavanju ravnoteže. Vrlo zahtjevna planinarska staza, gdje je upotreba ruku nužna, ima ugrađene klinove i čelične žice koje nam omogućuju siguran prolaz kroz područja koja bi inače bila neprohodna za obične planinare, preporučuje se upotreba samookovrnutog seta. Zaštitna kaciga preporučuje se na svim stazama gdje postoji mogućnost padajućeg kamenja. Predstavlja i zaštitu kod padova i udaraca glave o podlogu, stoga je neizbježna na zahtjevnim i vrlo zahtjevnim stazama, na melištu i mjestima gdje staza prolazi ispod stijena," objašnjava Bogdan Seliger, načelnik Komisije za planinarske staze Planinarskog saveza Slovenije, i dodaje: "Prema dogovoru Udruženja planinarskih organizacija alpskog luka (CAA) i u Sloveniji tehnička zahtjevnost staza označuje se na smjernim tablama, gdje prazan trokut znači zahtjevnu, a trokut s uskličnikom vrlo zahtjevnu planinarsku stazu; ako nema ni jednog od ta dva znaka, planinarska je staza laka. Također je tehnička zahtjevnost staze označena na svim planinskim zemljovidima, gdje puna crvena crta predstavlja lakšu planinarsku stazu, isprekidana zahtjevnu, a točkasta vrlo zahtjevnu."







Kako u novinarskim člancima tako i među posjetiteljima planina često se pojavljuje pogrešno nazivanje vrlo zahtjevnih planinarskih staza koje se zamjenjuju s feratama, na što je planinarski savez upozorio već na novinarskoj konferenciji prije početka ljetne planinarske sezone. Tominškova staza na Triglav, Kopiščarjeva staza na Prisojnik, Hanzova staza na Malu Mojstrovku, Kremžarjeva staza na Kočnu, staza iz Cirja na Liscu i druge u planinarskoj organizaciji kategorizirane su kao vrlo zahtjevne planinarske staze gdje hod zamjenjuje ili nadopunjuje penjanje, opremljene su čeličnim žicama, klonovima i stepenicama kako bismo se njima pomagali pri napredovanju i prolasku zahtjevnog područja, znače poveznicu izlazne točke s ciljem i prolaze po prirodnim prijelazima. Moramo ih razlikovati od ferata, penjališta s osiguranjem koja pripadaju adrenalinskim sportskim objektima u prirodnom okruženju, obično su u blizini naselja kao dopuna turističke ponude i nisu dio planinarske infrastrukture. Na feratama, gdje je veći naglasak na penjanju i iako postoji mogućnost lakših prolaza vučene su kroz zahtjevnije i atraktivnije dijelove, od penjača se traži veća psihofizička kondicija i snaga u rukama, za njega je cilj staza/ferata a ne vrh brežuljka odnosno planine.







Ferate nemaju status planinarske staze i nisu označene planinskom markacijom, kao planinarske staze čiji su skrbnicima planinarska društva. U Sloveniji imamo 808 registriranih markera koji dobrovoljno brinu o mreži duljine više od 10.000 kilometara planinarskih staza, od čega je 50 kilometara vrlo zahtjevnih i 81 kilometar zahtjevnih staza, ostatak su kategorizirane kao lake planinarske staze.







"Također se planinarske staze razlikuju među sobom prema količini i vrsti postavljenih osigurača, jer npr. na Mrzlu goru iz Matkovog kota odnosno od slapa Rinka vodi vrlo zahtjevna planinarska staza, kategorizirana jednako kao npr. Tominškova staza na Triglav ili Kopiščarjeva na Prisojnik, koje su obilno opremljene žicom i stoga prikladne za upotrebu samookovrnutog seta, dok ovaj za uspon na Mrzlu goru nije toliko koristan, planinari moraju za napredovanje koristiti ili klinove ili prirodne razčlembe. Stoga je važno da prije odlaska u planine dobijemo potrebne informacije o stazi na koju krenemo, najpouzdaniji izvor su planinarski vodiči," ističe generalni sekretar Planinarskog saveza Slovenije Matej Planko. Instruktor planinarske vzgoje i dugogodišnji vodič PZS još objašnjava da laka planinarska staza može biti i fizički naporna i zahtijeva puno pažnje: "Laka planinarska staza još ne znači da je ta staza laka i za nekoga tko s brežuljcima još nema iskustva. Lakih staza po planinarskoj kategorizaciji ne možemo izjednačiti s lakim označenim pohodničkim ili turističkim stazama po dolinama. Na Kamniško sedlo iz Kamniške Bistrice vodi laka planinarska staza, ali za uspon treba tri sata i 45 minuta. U prvom dijelu staze kroz šumu po kombinaciji kamenja i zemlje zarasle korijenjem potrebna je velika pažnja, posebice u vlažnom. Gornji dio ide južnim obronkom, po potpuno otvorenom terenu gdje nema zaštite od sunčane pripeke, zbog drobirja na stazi još je izloženija. Zbog svega navedenog uspon do Kamniškog sedla je zahtjevan zalogaj, mnogo zahtjevniji od npr. lake planinarske staze na Zelenicu ili Krnska jezera, svaka pa od planinara zahtijeva odgovarajuću opremu i usposobljenost."







Treba je biti svjestan i da je Slovenska planinarska staza vrlo zahtjevna obilaznica koju nikako ne možemo izjednačiti s dugotrajnim stazama popularnima u inozemstvu, kao što je npr. romarska staza Camino odnosno Jakobova staza, još ističe Planko. Da će korak tako domaćih kao i stranih posjetitelja slovenskih planina biti sigurniji, da će biti odgovarajuće opremljeni, da će se snaći na planinskim stazama ili u slučaju nesreće u planinama, Planinarski savez Slovenije u suradnji s Planinskom službom spašavanja Slovenije pripremio je letak s uputama za sigurniji ljetni posjet planinama na slovenskom i engleskom, tik prije izlaska je i vodič Slovenska planinarska staza na engleskom.



DFVarneje v gore poleti: napotki za obiskovalce gora (3,30 MB)



DFSummer mountaineering safety tips: staying safe in the mountains (3,30 MB)







"Posjetiteljima planina savjetujemo da ne zalaze na neoznačene staze. Ako se izgube, neka se vrate istim putem i pronađu zadnju markaciju koju su vidjeli, a ne nastavljaju u nepoznato. Prvi korak prema sigurnijem posjetu planina je planiranje staze uz planinski zemljovid, neka si pomognu i tiskanim vodičem, podaci s weba služe samo za osvježavanje trenutnih uvjeta," savjetuje stručni suradnik Planinarskog saveza Slovenije Matjaž Šerkezi, alpinistički instruktor i planinski spasitelj, koji upozorava i na opasnost zdrsa: "Slovenski alpski svijet je zahtjevan i čak kasnog ljeta mogu na pojedinačnim dijelovima staza biti nanosi snijega s opasnim izljevom, kao što su stjenoviti skokovi ili duga pobočja koja se mogu sigurno prijeći samo korištenjem cepina i dereza. Bez te opreme bolje se okrenuti zbog opasnosti zdrsa. U suhim uvjetima može doći do zdrsa zbog kamenja ili zemlje na stjenovitoj podlozi, stoga moramo svuda, bez obzira na tehničku zahtjevnost staze, biti vrlo koncentrirani pri hodu, pravilno birati korake, posebice pri silaznoj. Čak i lak odjeljak može postati zahtjevan zbog utjecaja prirode ili preopterećene staze i često se mora pomagati rukama, pri tome se uvijek okrenuti prema podlozi i pri kretanju poštovati pravilo tri točke oslonca, tj. da su u dodiru s podlogom obje ruke i noga odnosno obje noge i ruka. Zdrs je najčešći uzrok nesreća u planinama i uglavnom je posljedica neodgovarajuće obuće, neiskustva i umora, stoga se moramo svjesno da smo na vrhu tek na pola puta, naš cilj je sigurno povratak u dolinu."