GRS sklonište na Okrešlju izgorio do temelja
22.11.2012
Preuzeto s web stranice GRS Celje.
Kao grom iz vedra neba, nešto nakon jedanaest ujutro, stigla je vijest: Gori vaše sklonište na Okrešlju. U takvim trenucima tek shvatiš koliko si bespomoćan pred stvarima koje se događaju protiv tvoje volje, odnosno protiv volje bilo koga. Vatrogasci sa svojom opremom ne mogu doći blizu (sklonište je na nadmorskoj visini malo manje od 1400 metara i do njega je gotovo sat hoda iz doline). Helikopter ne može poletjeti zbog magle. Bespomoćno si prepušten okrutnoj sili prirode. S tugom u srcu shvatiš da možeš samo bespomoćno promatrati kako vatrene oblake gutaju dio tvog života.
Negdje na početku 20. stoljeća pod ogromnom stijenom izgrađena je pastirska koća koja je služila kao sklonište pastirima koji su na Okrešlju pasli stoku. Nakon Drugog svjetskog rata graničari su u njoj pronašli sklonište, koji su budno čuvali granicu sa susjednom Austrijom. Šezdesetih godina vojska je htjela na Okrešlju izgraditi novu karavlu. Budući da to nije odgovaralo tadašnjem vodstvu planinarskog društva Celje, sklopili su kompromis i predali sklonište GRS tadašnjoj JLA za karavlu uz doplatu, a celjska stanica GRS dobila je u zamjenu karavlu, odnosno staru pastirsku koću pod stijendom na livadi na Okrešlju. S velikim entuzijazmom su je tadašnji spasitelji obnovili i uskladili za boravak, a u staji na stražnjem dijelu uredili zimsku sobu za potrebe planinara.
Na početku devedesetih godina koća je bila temeljito renovirana, ipak je zadržala "dušu". Bila je prijateljska, topla, iako mala, veže nas na nju toliko sjećanja da bi se o tome moglo pisati romane. Zimi navečer, naravno uz dobre uvjete u zidovima iznad Okrešlja, stiskalo se nas u njoj i po pedeset, a imali smo lijepo i nezaboravno. Mnogi momci imaju na nju prekrasna sjećanja na provedene noći u društvu djevojaka. Mnogo puta nudila je sklonište spasiteljima koji su čekali zore da nastave akciju spašavanja.
Sada ga više nema. Čvrsto smo odlučni da ćemo izgraditi novo. Dušu će mu udahnuti ljudi
Izvor: http://www.grs-celje.org/
