Isti dan dvije prve, prvenstvene smjere...

Isti dan dvije prve, prvenstvene smjere primorske i ljubljanske ekipe u Patagoniji.



Slovenski alpinisti Dejan Koren (AO PD Vipava), Rok Kurinčič (Soški AO), Boštjan Mikuž (AO PD Ajdovščina), Domen Kastelic i Domen Petrovčič (oba Akademski alpinistički odsek) na alpinističkoj ekspediciji u Patagoniji pobrinuli su se da je strmi i izložen istočni zid Cerro San Lorenza istog dana, 21. studenog 2015., nakon nekoliko neuspješnih pokušaja stranih alpinista, dobio dvije prve, prvenstvene smjere – No fiesta i EXIT –, obje u alpskom stilu i s vrhunskim slovenskim potpisom. Kastelic i Petrovčič dobro su iskoristili kratko vremensko okno i prije toga preplezali novu smjer u jugozapadnom zidu Cerro Hermosa.

Istočni zid Cerro San Lorenza bio je glavni i zanimljivi cilj barem sedam ekspedicija, ali ostao nepopet sve do dolaska slovenske alpinističke ekspedicije Patagonija 2015 – Cerro San Lorenzo, koja je trajala u studenom 2015. i koju je podržala i Planinska zveza Slovenije. Tipično patagonsko loše i vjetrovito vrijeme nije oduzelo volju slovenskih alpinista za Patagoniju pa su tako 20. studenog obje ekipe krenule pod istočni zid Cerro San Lorenza (3706 m), koji su dan kasnije preplezali po dvjema prvenstvenim smjerima: No fiesta/Brez zabave (ED+, 1600 m) i EXIT/Izhod (ED, 1000 m).



Primorska ekipa Dejan Koren - DeKo, Rok Kurinčič i Boštjan Mikuž započela je 20. studenog navečer penjati u istočnom zidu Cerro San Lorenza u udolini glavnog vrha i u neprekinutom penjanju 14. sat sljedećeg dana dosegla rub strmog i objektivno opasnog zida po novoj smjeri i spoj s grebenskom smjerom Sudafricana. Smjer No fiesta/Brez zabave, dug 1600 metara, ocijenili su kao izuzetno zahtjevan ED+, što je povišeni najviši stupanj francuske šestostupanjke. Zbog jako jakog vjetra morali su odustati od vrha po inače već popetom grebenu i vratiti se u bazu koju su dosegli nakon 40-satni neprekinute akcije.



»Nakon uvodnog pristupa i probijanja staze do zida popeli smo nenavezani prvu polovicu smjera prosječnog nagiba 70, mjesto do 80°. Kako je zid postao strmiji, navezali smo se s noću i osiguravali do kraja smjera odnosno zida. Slijedili su strmi razvlači nagiba do 90° i ocjene WI5+, M4/5. Led je bio jako jako tvrd i zbijen od seraka. Penjanje je najviše ometao vjetar koji je rastao s visinom i u vršnom dijelu u naleta dosegao preko 100 km/h. Imali smo problema s pripremom tekućine koja je bila nemoguća zbog strmog i izloženog zida, prije svega zbog jakog vjetra. Kad smo preplezali na rub zida i do spoja sa smjerom Sudafricana, morali smo zbog vjetra odlučiti za silazak preko grebena i sjevernog zida. Tu smo obavili oko 40 spuštanja po konopcu i zatim hod do pod istočnog zida i dalje do baze Puesto San Lorenzo koju smo dosegli nakon 40-satni neprekinuti pristup, penjanju i silasku,« opisao je penjanje vođa ekspedicije Dejan Koren, a kao ključ novog patagonskog dostignuća istaknuo mješavinu iskustava i povoljnih uvjeta: »Ključno je bilo dovoljno dugo okno lijepog vremena, gotovo odlične uvjete na pristupu, u zidu i na silasku. Uz naočigvedno dovoljnu fizičku i psihičku pripremu svih trojice plezalačkih sposobnih penjati i strme dijelove nenavezani i bez osiguranja jer je ključ kod takvog uspona svakako brzina koja znači i sigurnost jer se manje vremena zadržavaš u objektivno opasnoj zoni. Kilometraža je kod svih trojice bila odlučnog značaja da smo u relativno kratkom vremenu riješili taj visoki i mjesto opasan zid.«



Ljubljanska ekipa Domen Kastelic i Domen Petrovčič koja je 11. studenog već preplezala novu zahtjevnu smjer (TD-, 1100 m) u dotad nepopetom jugozapadnom zidu Cerro Hermosa, 20. studenog u osam sati prišla pod krajnji lijevi dio sedam kilometara širokog istočnog zida Cerro San Lorenza i nakon bivaka na ledenjaku sljedeći dan ušla u smjer između tornja Pilar Sur i istočnog vrha Cumbre Sur. Kao što su alpinisti zapisali u izvješću ekspedicije, snežno-ledene uvjete bili zadovoljavajući a teži dijelovi penjanja uglavnom koncentrirani u donjem i gornjem dijelu smjera, zbog istočne orijentacije zida bili su izloženi i manjoj količini padajućeg snijega. U tehnički lakšem središnjem dijelu napredovanje je bilo brže a izloženost mala. Izlazak smjera bio je zbog krastavog vršnog dijela do zadnjih nekoliko metara zagonetka. Srećom zaliven ledom i nakon 13 sati dosegli su rub zida po novoj 1000 metara dugoj smjeri EXIT/Izhod koju su ocijenili ED kao izuzetno zahtjevnu. Istog dana spustili su se spuštanjima po konopcu u ledu na drugu nepoznatu južnu stranu planine i uredili drugi bivak u dolini kraj jezera, sljedeći dan čekala ih je još cijelodnevna šetnja u bazu.



»Važan korak je da je obavljen prvi uspon u istočnom zidu Cerro San Lorenza. Smjere više nego zahtjevnost posebnost daje objektivna opasnost,« ocijenio je uspon primorske ekipe vrhunski alpinist Silvo Karo, poznavatelj penjanja u Patagoniji. »U tipičnoj patagonskoj vremenskoj ekipi uspjeli su preplezati dvije smjere u zahtjevnom istočnom zidu Cerro San Lorenza. Strpljenje im se isplatilo da su mogli na kraju ekspedicije preplezati taj težak i prije svega objektivno jako opasan zid,« komentirao je alpinistička dostignuća u Patagoniji Miha Habjan, načelnik Komisije za alpinizam PZS.