Janja Garnbret novom pobjedom u domaćem Kopru oduševila...

Janja Garnbret novom pobjedom u domaćem Kopru oduševila brojne slovenske navijače.

Najuspješnija sportska penjačica svih vremena, Janja Garnbret, ove je godine u Kopru ponovno dokazala svoju vrhunsku pripremljenost. Na domaćem natjecanju svojim je nastupom još jednom potvrdila zašto se smatra jednom od najvećih sportašica u povijesti sportskog penjanja. U muškoj konkurenciji slavio je Japanac Sorato Anraku. Na Obali je sportске penjače u dva natjecateljska dana podržalo gotovo 7.000 navijača.

Slovenska penjačka junakinja Janja Garnbret nastavila je pobjednički niz i novom pobjedom na domaćem natjecanju svjetskog kupa u teškoćnom penjanju u Kopru oduševila brojne navijače, koji su glasnim navijanjem podržali četiri slovenske finalistice. Koruška se odličnim penjanjem u zahtjevnoj ruti najviše približila vrhu i popela do visine 47+. Nakon završetka finala veselila se nove pobjede: "Sretna sam kako je bilo danas, i nadam se da će u Koreji biti isto." Podrška domaćih navijača joj puno znači: "Ovdje u Kopru je luda atmosfera, svake godine je luda atmosfera, to postaje standard. Ne znam koliko je gledatelja bilo, ali čulo se i osjećalo ogromno." O postavkama na domaćem natjecanju dodala je: "Kvalifikacije su bile lake, i polufinale je bilo malo prelagano, ali ni moje penjanje nije bilo najbolje jučer. Danas finale, iskreno, mislila sam da će biti teže do krova, do tamo gdje počinje prevjes i zatim iz prevjesa van. Ruta me iznenadila lakšom, što je uvijek bolje, nego ako te iznenadi da je teža nego što misliš. Tamo gdje su pale Laura i Seo, tamo je počelo, tamo imaš ili nemaš. Nadam se da će u Koreji biti isto."



Drugo mjesto osvojila je Korejka Chaehyun Seo, kojoj je prokliznulo na visini 38+, treće pak Talijanka Laura Rogora, koja je dosegla visinu 37+. Uspjeh Janje Garnbret upotpunile su još tri slovenske finalistice Lučka Rakovec, koja je u finalu popela do visine 28+ i završila na petom mjestu, Rosa Rekar je s dosegnutom visinom 26+ završila na sedmom mjestu i Lucija Tarkuš, koja je s visinom 13+ finale završila na osmom mjestu.

O penjanju u finalu Lučka Rakovec je rekla: "Stvarno je bilo lijepo i osjećala sam potporu publike, da zajedno sa mnom žele da dobro odpenjem. Osjećala sam navijače, stvarno je bilo dobro penjati i sretna sam što sam mogla nastupiti u finalu. Finalna ruta bila je naporna, možda malo više klasični stil, što bi mi u principu trebalo odgovarati, ali bila je prilično naporna - nakupljalo se do vrha." O uspješnom povratku na natjecanja i dobrim rezultatima ove godine nakon lanjskog izostanka zbog bolesti dodala je: "Na početku sezone tj. lani nisam se usudila ni razmišljati o takvim rezultatima, uopće nisam htjela razmišljati o tome, jer sam se htjela samo vratiti, na bilo koji način, i trebala sam te poticaje za svoj oporavak. Nadam se da će ići samo uzbrdo. Vrlo sam ponosna na sebe što mi je uspjelo, iako to prečesto zaboravim. Ove godine još nisam trenirala punom snagom, kako bih mogla, stoga se već veselim sljedeće sezone i nadam se da će sve biti kako treba."

Rosa Rekar se nakon natjecanja osvrnula na put do finala: "Nakon kvalifikacija mislila sam da se neću plasirati ni u polufinale, stoga sam vrlo ponosna što sam uspjela plasirati se u finale. Atmosfera je bila stvarno super, publika mi je dala dodatni poticaj, ali sa svojim penjanjem nisam posve zadovoljna. Počela sam penjati malo nervozna, što se nastavilo kroz cijelu rutu. Kad sam pala, nisam našla optimalni položaj koji bi mi odgovarao, i ponestalo mi je snage za nastavak. Čini mi se da sam stekla puno iskustva, i penjati u finalu bilo je stvarno nešto nezaboravno. To što sam bila u finalu daje mi dodatnu motivaciju i samopouzdanje, tako da se već vrlo veselim Seulu." Nešto posebno dodala je i atmosfera: "U izolacijskoj zoni sigurno je bila drugačija atmosfera, bolja, mi Slovenke smo zajedno prošle rutu, pomažemo jedna drugoj i potičemo se, tako da je atmosfera bila stvarno super. Također je navijačka atmosfera nešto nezaboravno, navijači stvarno daju dodatni poticaj i pred domaćom publikom mi je bilo stvarno super penjati."

Lucija Tarkuš bila je zadovoljna plasmanom u finale i podrškom domaće publike: "Stvarno sam bila sretna kad sam se plasirala u finale. Stvarno mi puno znači što sam konačno nakon pet godina ponovno nastupila u finalu - i to pred domaćom publikom. Danas sam htjela bolje odpenjati, rute sam se s jedne strane uplašila, s druge strane sam ipak očekivala malo lakši početak i onda nisam mogla zapenjati i malo sam si otežala stvar. Tako sam završila ranije nego što sam htjela, ali stvarno sam sretna što sam nastupila u finalu pred domaćom publikom i veselim se i svjetskog prvenstva. Najprije sam se osjećala da neću biti previše nervozna, ali to je teško, jer je velika publika, svi navijaju za tebe, ovdje su svi tvoji, obitelj, prijatelji i svi koji te podržavaju, stoga stvarno želiš pokazati najbolje penjanje. Sigurno postoji neki pritisak, ali pozitivni pritisak koji ti može dati dodatnu energiju. Kad vidiš toliko ljudi koji te podržavaju, koji podržavaju penjanje, to je nešto stvarno lijepo."

U današnjem finalu nastupile su četiri članice slovenske reprezentacije u sportskom penjanju - postignuće koje je još veće jer se dogodilo na domaćem natjecanju pred mnoštvom slovenskih navijača. Janja Garnbret, Rosa Rekar, Lučka Rakovec i Lucija Tarkuš svojim su nastupima dokazale da pripadaju elitnoj osmorki svjetskog kupa. Za sve četiri bio je to poseban trenutak, jer su mogle pokazati svoju pripremljenost upravo pred domaćim navijačima, koji su s tribina stvorili izuzetnu atmosferu. Selektor Gorazd Hren na kraju je podvukao crtu pod natjecanjem svjetskog kupa u Kopru: "U finalu me veseli što Janja uvijek tako dobro podnosi pritisak domaće publike i uvijek nas časti nevjerojatnim penjanjem i uspjehom. Čestitke ostalim djevojkama, vjerujem da bi mogle dati još malo više od sebe i malo bolje odpenjati, ali već četiri finalistice je izuzetno lijep uspjeh." Sličan prekretnicu Slovenija je doživjela još davne 2006. u Kranju, kad su među finalisticama bile također četiri Slovenke: Maja Vidmar (tadašnja pobjednica), Natalija Gros (3. mjesto), Mina Markovič (7. mjesto) i Lučka Franko (8. mjesto).

U muškoj konkurenciji slavio je Japanac Sorato Anraku, drugog mjesta veselili su se Španjolac Alberto Ginés López, na trećem mjestu završio je Britanac Toby Roberts.

Prije posljednjeg čina ovogodišnjeg natjecanja svjetskog kupa od navijača su se oprostila tri velika imena slovenskog sportskog penjanja - Domen Škofic, Gregor Vezonik i Martin Bergant. Svaki od njih oblikovao je slovensku reprezentaciju i ostavio svoj pečat u sportskom penjanju. Domen Škofic kao izvrstan natjecatelj i ukupni pobjednik svjetskog kupa 2016. vrhunce svoje natjecateljske karijere u posljednjim godinama preselio je na stijenu. Na kraju svoje karijere osvrnuo se unatrag: "Imam vrlo lijepe uspomene na natjecateljsko razdoblje, i ako bih mogao ići natrag, išao bih ponovno, bilo je lijepo. Ali je i umjetnost završiti. Kad sam jednom vjerovao da je to dobro za mene i završio, bio sam vrlo sretan. Znao sam da penjanje nudi još puno mogućnosti osim samih natjecanja, veselio sam se budućnosti." Gregor Vezonik, treći na svjetskom prvenstvu 2018., upisao se u srca navijača emotivnim doživljajem uspjeha. O današnjoj ulozi gledatelja rekao je: "Volim gledati natjecanja, još uvijek pratim sva natjecanja, ako mogu gledati uživo, još bolje. Kad sam ovdje kao gledatelj, kad pratim prijatelje, ipak sam nervozan, imam povišen srčani ritam. Kad se natječeš, ovisiš sam o sebi, nervozan si zbog drugih faktora, kad gledaš druge, ništa ne možeš, pratiš i čekaš što će se dogoditi." Natjecateljski put Martin Bergant završio je lani u Kopru, ove godine ga već gledamo u ulozi postavljača ruta. Prije finala progovorio je o novoj ulozi: "U novoj ulozi je vrlo zabavno, iako još uvijek malo pritiska. Mislim da smo se dobro snašli. U rutama smo se pokušali približiti 'old school' penjanju, da se vidi tko je najjači, tko je najizdržljiviji." Uz emotivni aplauz od načelnika Komisije za sportsko penjanje PZS Marka Pogačarja primili su spomenik PZS i simbolično se oprostili od natjecateljskog puta, koji se okreće u nova poglavlja.

Na startu koparskog natjecanja ovaj put natjecalo se 60 natjecateljica i 70 natjecatelja iz 29 država, među njima čak 14-članska slovenska ekipa pod vodstvom selektora Gorazda Hrena i reprezentativnih trenera Anžea Štremflja, Domna Švaba i Luke Fonda. Slovenske boje osim finalistica zastupali su još polufinalisti Luka Potočar, koji je natjecanje završio na 19. mjestu, i Mia Krampl, koja je domaće natjecanje završila kao 20., te Lana Gorič (37.), Gorazd Jurekovič (37.), Zala Mlakar-Starič (38.), Sara Čopar (39.), Lana Skušek (40.), Milan Preskar (45.), Samo Golob (56.) i Lovro Črep (58.).

Slovenija je već dvadeset i deveti put ugostila natjecanje svjetskog kupa u teškoćnom penjanju, koje se iz Kranja prije četiri godine preselilo u Koper. Odlično vrijeme zajedno s mnoštvom navijača ponovno je stvorilo nezaboravnu atmosferu i neprocjenjivu podršku za sve natjecateljice i natjecatelje.