Jernej Kruder ostvario najtežji slovenski slobodni uspon u El Capitanu...

Jernej Kruder ostvario je najtežji slovenski slobodni uspon u El Capitanu.

Slovenski športski penjač Jernej Kruder, nekadašnji ukupni pobjednik svjetskog kupa i europski prvak u balvanskom penjanju, zadnjih godina ostavlja trag i u alpinizmu – posljednje u jednoj od najvećih i najslavniji h stijena na svijetu, kalifornijskom El Capitanu. Između 5. i 8. prosinca 2024. slobodno je prepenjao 1000-metarsku smjer El Corazon, ocijenjenu s 8a po francuskoj odnosno 5.13b po američkoj ljestvici. To je prva slovenska slobodna ponovitev smjera El Corazon, inače najzahtjevniji skalni slobodni uspon Slovenaca u El Capitanu.

Slovensko slobodno penjanje velikih smjerova u El Capitanu započelo je 2003. godine. Matjaž Jeran i Miha Valič tada su kao prvi Slovenci i inače sedma naveza slobodno prepenjali smjer Freerider (5.13a odnosno 7c+, 1000 m). Nekoliko dana kasnije smjer je prepenjao Matevž Kunšič, ali najteže duljine slobodno je prepenjao s vrhom od gore. Unatoč višestrukim pokušajima brojnih slovenskih naveza u ovoj monolitnoj stijeni, tek je 2015. Gašperu Pintarju i Davidu Debeljaku uspio drugi slovenski, potpuno slobodni uspon preko El Capitana – smjer Freerider prepenjali su u sedam dana. Treći slobodni uspon, najzahtjevniji, uspio je u prosincu 2024. Jerneju Kruderu, koji je smjer El Corazon (5.13b, 8a, 1000 m) u svega četiri dana prepenjao s njemačkim sopenjačem Dirkom Uhligom. Slobodno penjanje je način penjanja pri kojem penjač za napredovanje koristi samo svoju snagu, znanje, prirodne hvatišta (oprimke, stope, pukotine) te trenje koje omogućuje skala odnosno stijena. Tehnički pomagalci, kao što su klinovi, kompleti, zatikači, friendovi itd., služe isključivo za osiguranje.

Slovensko-njemačka naveza otputovala je u SAD 26. studenoga i nakon nekoliko zahtjevnih smjerova za “zagrijavanje” ušla je 5. prosinca u znamenitu smjer El Corazon u slavnom granitnom monolitu. Tisuću metara dugu smjer čini 32 duljine, dugih od 20 do 60 metara. Najzahtjevnije od njih, nazvane Beak flake i Roof traverse, ocjenjene su s 8a po francuskoj odnosno 5.13b po američkoj ljestvici, tri imaju ocjenu 7c+ odnosno 5.13a, pet 5.12 odnosno sedmi stupanj, ostale niže.

“Konačno je došao trenutak za naš glavni projekt – El Corazon 5.13b u El Capitanu. Pripremili smo svu opremu, hranu i piće te ih po fiksnim užadima izvukli do Mammoth Terraces. Nakon dana odmora ušli smo u smjer vrlo rano kako bismo izbjegli penjanje ploča na suncu. Brzo i uspješno smo napredovali do našeg baznog kampa (Mammoth Terraces). Opremu nismo ponijeli sa sobom jer smo se navečer spustili dolje i prespavali na istoj točki. Prije spuštanja brzo smo odradili ostale lakše duljine, a ja sam želio prepenjati prvu tešku duljinu smjera još prvi dan. Sunce je otežalo moj pokušaj na pogled pa sam nakon nekoliko pokreta već visio u pojasu na jednom od rijetko postavljenih svrdala u cijeloj smjer. Uzeo sam si vremena da pažljivo proučim preostale pokrete i spustio se natrag do sidrišta. Sunce je zašlo za obzor, ali stijena je još zračila toplinu. U drugom pokušaju dobro proučeni pokreti konačno su svladali užareni granit. Tako sam za svoj rođendan dobio dar Beak flake,” u izvještaju prisjeća se Jernej Kruder (ŠPO PD Celje Matica), koji si je ispenjao najljepšinji rođendanski dar: “Najteže je bilo uvjeriti Dirka da konačno uđemo u smjer. Nije znao da peti slavim pa sam bio vrlo sretan kad je pristao da idemo u smjer tog dana. I taj rum je bio mnogo slađi nego inače. I naravno uspon u Beak flake, 17. duljinu u smjeru i također najtežu.”

Drugi dan slijedilo je žumaranje (penjanje po užetu) 170 metara, koliko su se prethodne večeri u mraku spustili do baznog kampa, a sa sobom su dovukli i preostalu opremu koja je težila barem 50 kilograma, što im je oduzelo mnogo energije i vremena. Zato su sljedećih pet duljina penjali po užarenom suncu, u dijelu smjera koji je bio teži za orijentaciju, stijena slabije kvalitete, a osiguranje također ne najbolje. Kruder se na pogled probio kroz ključ, pao iznad njega, spustio se do sidrišta i prepenjao ga u drugom pokušaju. Tijekom penjanja cijele smjera pao je u stijeni samo dvaput, sve ostale duljine prepenjao je u prvom pokušaju.

Prenočili su na visećoj polici u stijeni, treći dan cijeli dan penjali su u sjeni – zahvaljujući kaminima koji su izazivali strahopoštovanje, ali su ih uspješno prepenjali. Čekala ih je još trešnjica na vrhu penjačke torte: “Sidrište nije bilo najprikladnije za bivak, a energije za penjanje ostalo je još malo. Do spoja sa smjerom Golden Gate dijelila nas je samo jedna, najteža duljina smjera – Roof traverse, 5.13b. Opet se nisam mogao oduprijeti prekrasnim bojama zalaska sunca i primamljivom prečkom koja se 30 metara vijuga prema tornju Tower to the People. Na pojas sam objesio opremu za koju sam smatrao da će biti dovoljna za osiguranje i ušao u duljinu koja mi je odmah stavila ruke na strop. Brzo sam napredovao ulijevo. Hvatišta su postajala sve gora i s njima i osiguranje. Kutni podhvati nisu mi pravili prevelike probleme, ali slabo osiguranje malo se poigralo s mojom psihom. Srećom su prema kraju strehe podhvati postali malo bolji pa sam mogao malo odahnuti. Poteškoće još nisu bile gotove. Izmučeno tijelo trebalo je još prenijeti preko strehe. Opet sam pokušao silom, ali stijena se obranila klizanjem moje noge. Licem sam udario o nju, ali se nisam predao. Popenjao sam nekoliko pokreta natrag, malo odmoruo i još jednom se vratio u ključ. Ovaj put sam pobijedio ja! U tom trenutku Dirk je već bio prilično umoran pa mi se na polici pridružio po fiksnom užetu. Opet smo se dobro najeli i već gotovo proslavili moj uspješan uspon jer nas je odavde dalje čekao samo poznati teren.”

Sljedeće jutro nisu žurili, čekale su ih još zadnje duljine koje su opet zahtijevale malo unutarnjeg mira, zadnja večer na vrhu El Capitana nakon četiri dana uspona bila je za njih najljepša, obilježena dobrom večerom, udobnim bivkom i posljednjim gutljajima rođendanskog ruma. “Iskreno, najteže je bilo držati glavu na pravom mjestu. Mnoge duljine bile su mentalno teške zbog slabog osiguranja i lošije kvalitete stijene pa sam nekoliko puta morao silom izbrisati sumnje iz glave da bih mogao nastaviti. Naravno da je najljepši trenutak bio kad sam se ispenjao na policu Tower to the People nakon uspješnog uspona na pogled u Roof traverse. Odavde sam i poznavao smjer pa je za glavu bilo lakše,” penjanje nakon povratka kući proživljava 34-godišnji Celjanin i dodaje: “Mnogi prepenjaju prvi dio smjera, spuste se na tlo i često i na tlu prespavaju. Kad se vrate u smjer, prepenjaju taj dio po užadima i nastavljaju sa slobodnim usponom. Neki čak pokušavaju teže duljine sa spuštanjem preko smjera. Mi smo se beskompromisno odlučili za uspon u četiri dana plus dan za silazak. Gonio nas je samo činjenica da smo znali da smo sposobni slobodno prepenjati smjer. Naravno da je dobra energija pomogla kod opuštenosti koja je tako važna.”



“Za mene El Cap predstavlja samo tisuću povezanih balvana. A njih sam u životu već prepenjao prilično,” slikovito opisuje Jernej Kruder, koji je bio ukupni pobjednik svjetskog kupa 2018. u balvanskom penjanju, 2014. osvojio je naslov svjetskog doprvaka u balvanskom penjanju, što je bila prva slovenska medalja na SP-ovima u balvanima, 2020. postao je europski prvak u ovoj disciplini. Cijelo vrijeme penjao je i u stijeni. Prepenjao je brojne balvane, najteži ocjenjen 8C, te brojne športskopenjačke smjerove, najteži ocjenjen 9a+. Izveo je prvu ponovitev legendarne DWS smjera Chrisa Sharme Es Pontas. U posljednjem desetljeću još kao aktivni natjecatelj počeo je penjati i višeduljinske smjerove, uskoro i vrlo ozbiljne i najteže alpinističke skalne smjerove. Njegov zapanjujući popis pune smjerovi poput Spomin (8c) u Paklenici, Lepotica i zver (8b, 800 m) u Rjavini, Korenina (17 h, 1000 m) i Ulina smjer (IX) u Triglavu, Bellavista i Panorama na Zapadnoj Cimi, Riba na Marmoladi i mnoge druge. “El Corazon je potpuno drugačiji od ostalih. Ocjena nije visoka, smjer je od mene zahtijevao potpuno drugačiji pristup. Moraš stalno mijenjati fokus između penjanja, osiguranja, traženja linije, vučenja teretnih vreća i postavljanja police za spavanje. Osim toga duljina Roof traverse predstavlja moj najteži uspon na pogled s trenutnim postavljanjem osiguranja,” na kraju dodaje Kruder.

“Jernej Kruder oduvijek vuče na maksimum na balvanima i u penjačkom svijetu postao je legenda. U alpinizam je ušao u posljednjem desetljeću, dijelom i zbog ozljeda koje su u športskom penjanju na najvišoj razini česte i koje su se kod ‘lakšeg’ penjanja mogle smiriti. Potencijal nekoga tko ima na popisu balvan ocjenjen 8C i športsku smjer ocjenjenu 9a+ i time snage na pretek, u alpinizmu može biti enorman. Gotovo s lakoćom svladava smjerove koji su jedan za drugim na vrhu popisa najtežih skalnih alpinističkih smjerova, mokrih snova svakog ambicioznog alpinističkog penjača. Ovaj put uspio je u El Capitanu. Smjer El Corazon (5.13b, 8a, 1000 m) penjao je s Dirkom Uhligom, trebalo im je četiri dana. Išlo je prilično glatko, između ostalog Jernej je na pogled prepenjao i znameniti Roof traverse ocjenjen 8a. Impresivno!” oduševljen je usponom vrhunski alpinist i gorsko vodstvo Tomaž Jakofčič, također autor Alpinističkih novosti.

Cijelo izvješće alpinističke ekspedicije El Capitan 2024, koju je sufinancirala Planinska zveza Slovenije, možete pročitati na web stranici PZS-a, više fotografija pronađite u fotogaleriji.



Više o vrhunskom usponu čujte u najnovijem podcastu PZS V steni: Jernej Kruder: Penjanje, balvani, natjecateljski uspjesi i tranzicija do najtežih alpskih smjerova. Prilog o usponu bio je i na Pop TV-u.