Krajnc, Krišelj i Lindič u Patagoniji...

Krajnc, Krišelj i Lindič u Patagoniji: Blockbuster prvenstveno i Cerro Torre preko Adela

Luka Krajnc (AO PD Celje - Matica), Tadej Krišelj (AO PD Kamnik) i Luka Lindič (AO PD Celje - Matica), svi članovi

slovenskog mladinskog alpinističkog tima (SMAR), koji djeluje pod okriljem Komisije za alpinizam pri

Planinskom savezu Slovenije, penjali su se u Patagoniji u siječnju i veljači 2015. Krajnc i Krišelj u zapadnom zidu

Mojon Rojasa otvorili su prvenstvenu stjenarsku smjeru Blockbuster, koju su prepleli na pogled. Cijela trojica je

kasnije, pod uvjetima povoljnijim za snježno-ledeno penjanje, obavila grebenski prijelaz vrhova Adel i se

smjerom Ragni popela na vrh Cerro Torreja (3128 m), jednog od najmarkantnijih patagonskih vrhova.

Unatoč promjenjivim vremenskim uvjetima, karakterističnim za Patagoniju, i stalnom prilagođavanju planova,

mladi slovenski alpini sti su uspjeli iskoristiti prozore jasnog vremena za vrhunsko penjanje. Luka Krajnc i Tadej Krišelj

vratili su se u Patagoniju nakon dvije godine s hrabrim planovima, gdje su u siječnju 2013 prepleli prvenstvene smjere The

Real Kekec na Fitz Royu i Dulce de Leche na El Mochu te obavili drugu ponavljanja jugoistočnog grebena na Cerro

Torreju nakon uklanjanja sidrišta. U istočnom zidu Cerro Torreja ovaj put ih je zaustavio snježni metež, pa su se

odlučili za penjanje u zapadnom zidu Mojon Rojasa, koji se pokazao strmijim i izloženijim nego što su

očekivali, a kvaliteta stijene ih je pozitivno iznenadila. 20. siječnja 2015. prepleli su na pogled 550-

metarsku prvenstvenu smjeru Blockbuster, koju su ocijenili s 6c, zadnjih 150 metara do vrha zida pridružili su se

smjeri El Zorro. »Zid se s devetnaest razvlačenja i 700 metara te strmom prosječnom nagibom pokazao težim

i konzistentnijim od očekivanog. Penjanje je bilo prilično ozbiljno s većinom razvlačenja u području gornje šeste

stope, ali fizičke poteškoće nikada nisu prelazile 6c. Smjeru, koju smo zbog svojih stjenarskih karakteristika

nazvali Blockbuster, prepleli smo na pogled, u zidu nismo ništa ostavili za sobom,« opisao je uspon po povratku

u Sloveniju Luka Krajnc.

Krajncu i Krišlju se kasnije pridružio i Luka Lindič. Trojica je u laganom alpskom stilu ponovno pokušala u

istočnom zidu Cerro Torreja i u snježno-lednoj smjeri Exocet na Standhardtu, ali su ih padajući kamenje i led

oba puta prisilili na okret, zatim su se u drugoj polovici veljače ponovno uputili u dolinu Torre. S obzirom na

nepovoljne uvjete za slobodno penjanje po stijeni odlučili su se između 19. i 21. veljače 2015. za grebenski

prijelaz vrhova Adel i nastavak smjerom Ragni na vrh Cerro Torreja, jednog od najmarkantnijih patagonskih

vrhova. Trodnevni uspon s ledeno-snježnim dijelovima nagiba do 90 stupnjeva i 2000 metara visinske razlike zaslužuje

alpinističku ocjenu AI5, M4. »Prvog dana uspona krenuli smo tek kasnog popodneva i u hladnom dijelu dana iskoristili

najsigurnije vrijeme za uspon prema sedlu Trento. Nekih sto visinskih metara ispod sedla pod manjim

serakom uredili smo bivak. Nakon četiri sata odmora nastavili smo na vrh Adele Sur i zatim priješli još vrhova Adele

Central i North sve do sedla Esperanca. Cijelo vrijeme smo u nevjerojatnim pogledima tražili najpovoljnije prolaze među

ponekad stvarno ogromnim snježnim opastima i gljivama. Već rano popodne nastavili smo smjerom Ragni do

područja zvanog El Elmo, gdje smo u društvu Christine (Huber, op. p.) i Caroline (North, op. p.), koje su kao

prva ženska konjica popеле ovu smjeru na Cerro Torre, bivakirali na vrlo udobnom mjestu. Preko noći je palo

manje od pet centimetara snijega, ujutro pa smo u odličnim ledenim uvjetima bez problema popeli na vrh i do ponoći s

spustovima po konopcu sišli jugoistočnim grebenom do sedla Paciencia, gdje smo u ledenoj pukotini ponovno bivakirali.

Sljedećeg dana zadovoljni izborom cilja i obavljenom turu sišli smo u El Chaltén,« zapisao je u izvještaju Luka

Lindič.



»Momci su pokazali veliku mjeru zrelosti, jer su u prilično karakterističnom nestabilnom patagonskom vremenu uspjeli

pronaći prikladan, još uvijek prilično zahtjevan cilj. Moramo biti svjesni da nijedan uspon na Cerro Torre nije lak. Šteta

što im je vrijeme spriječilo još neki ozbiljniji uspon, ipak su mogu vrlo zadovoljni s novom smjerom na Mojon Rojo i vrhom

Cerro Torreja,« komentirao je alpinistička dostignuća u Patagoniji Miha Habjan, načelnik Komisije za

alpinizam PZS-a.

»Ove godine sezona nije nudila duže razdoblja lijepog vremena i penjači su više opipali prve razvlačenja velikih ciljeva.

Čestitke momcima koji su se našli u tako nestabilnom vremenu i obavili odličan uspon preko grebena Adel na

vrh Torreja. U suprotnom smjeru prvi su Adel priješli legendarni Walter Bonatti i Carlo Mauri davne 1958.,

kada su shvatili da je Cerro Torre za to vrijeme još prejak orah,« ocijenio je uspon iskusni alpinist Silvo Karo.