Međunarodni dan planina

Međunarodni dan planina, 11. prosinca, slave od godine

2003., kada je nakon uspješne Međunarodne godine planina 2002. ova

dan Generalna skupština Ujedinjenih naroda proglasila za

poseban dan posvećen planinama. U poruci Ujedinjenih

naroda stoji: »Međunarodni dan planina prilika je da

oblikujemo svijest o značaju planina za život, osvijetlimo

kako prilike tako i prepreke u razvoju planinskih područja i

gradimo partnerstva koja će donijeti pozitivne promjene u

svjetskim planinskim i brdskim područjima.«

Glavna ovogodišnja tema su »Planine – ključ održive budućnosti«, dakle razmišljanja o tome kako dobrobiti i

usluge koje dolaze iz planinskih područja ključno pridonose održivom razvoju općenito.

Planinska područja su zbog specifičnih geografskih uvjeta čovjeku uvijek predstavljala na jednoj strani područja

brojnih prirodnih resursa, a na drugoj strani područja gdje su bila njegova stalna naseljivost i preživljavanje vrlo

otežana. Poseban značaj svjetskih planinskih područja tako je 1999. prvi put definirao trinaesti članak Agende 21

- »Upravljanje osjetljivim ekosustavima: Održivi razvoj planinskih područja« i bitno pridonio

općoj svijesti o potrebi zaštite i pažljivog planiranja razvoja u planinama. U navedenom članku je

između ostalog jasno navedeno da se događaji u planinama posredno mogu odnositi na pola svjetskog stanovništva,

stoga je nužno posvećivati veliku pažnju prirodnim resursima u planinskim područjima, posebice vodotokovima i biološkoj

raznovrsnosti.

Brz razvoj različitih ljudskih aktivnosti tako u planinskim kao i nižinskim područjima, prepoznavanje njihovih

negativnih utjecaja naročito na okoliš te sve veća svijest o konačnosti prirodnih resursa, doveli su do novog

koncepta razvoja, to jest održivog razvoja, koji bi trebao ravnomjerno uključivati tako okolišnu, društvenu i

ekonomsku komponentu održivosti. Održivi razvoj uključuje takvu uporabu prirodnih resursa koja istovremeno omogućuje

poboljšanje kvalitete života stanovništva i ne smanjuje mogućnosti za život u sadašnjosti i budućnosti.

U razvoju ljudskih aktivnosti u planinskim područjima, koja su s gledišta specifičnih prirodnih uvjeta okolišno vrlo

osjetljiva područja, potrebno je veću pažnju posvetiti upravo okolišnoj održivosti, što znači da sve naše aktivnosti u planinama, bilo tradicionalne (npr. lov, stočarstvo, šumarstvo) ili moderne

(turizam i rekreacija) treba da budu što manje opterećujuće za okoliš.

U Sloveniji 11 % stanovništva živi iznad 500 m nadmorske visine, dakle u planinskim područjima, i samo 0,14 % Slovenaca

i Slovenki živi iznad 1000 m nadmorske visine, što jasno pokazuje da je svakodnevno preživljavanje na visokim

nadmorskim visinama vrlo teško. S druge strane, Slovenci smo gotovo »ovisni« o odlascima u planine u

slobodno vrijeme, što znači da nas čak 20 % redovito posjećuje planinska područja. Ako bismo se pitali zašto to

radimo, vjerojatno bismo pronašli široku paletu odgovora, ali ipak nekoliko istraživanja o motivima posjećivanja

planina pokazuje da je na prvom mjestu želja za fizičkom aktivnošću, odmah za njom uživanje u mirnom i

očuvanom prirodnom okruženju, što cenimo kao jednu od najvećih vrijednosti naše države.

Činjenica je da su tradicionalne aktivnosti čovjeka u planinama – stočarstvo i lov – u posljednjih nekoliko desetljeća sve više

prednjače turizam i rekreacija. Pravo posljednje je s gledišta brzog razvoja najrazličitijih aktivnosti za

planere održivog razvoja planinskih područja najveći trn u oku, jer već a dugo nije samo o

tradicionalnim oblicima planinarstva (hodanje, penjanje, skijaško planinarenje), nego se moraju suočavati s uvijek širim

spektrom aktivnosti koje su posljedica brzog razvoja tako opreme kao i znanja o kretanju na otvorenom. O

njihovim utjecajima na krhko i osjetljivo planinsko okruženje možemo barem na početku više ili manje nagađati.

Danas je jedan od najvećih izazova s kojima se suočavamo u održivom razvoju planinskih područja,

prije svega masovno posjećivanje, koje je s jedne strane problematično s gledišta zaštite planinskog okoliša, s druge strane

obezbjeđuje ili preživljavanje ili barem dodatni izvor zarade za stanovnike brojnih svjetskih planinskih područja

i naravno i kod nas. Pored masovnosti koja sama po sebi donosi brojne negativne pritiske na planinsko

okruženje, opterećuje ga i navike koje posjetitelji planina donose sa sobom od kuće. A ako je u prošlosti

vrijedilo da su u planine išli uglavnom lovci, sakupljači i istraživači koji su bili naviknuti preživjeti u manje

čovjeku prijateljskom planinskom okruženju, to se u posljednjih nekoliko desetljeća potpuno promijenilo. Današnji posjetitelj

slovenskih planina zahtijeva dobro označene staze koje su lako dostupne preko uređenih cesta, mogućnost pozivanja pomoći

čak i iz najudaljenijih predjela i prije svega u planinarskim koćama dobiti uslugu potpuno usporedivu s

petozvjezdanim hotelom u dolini. I prosječni današnji posjetitelj visokoplaninskih područja po svijetu zahtijeva vrlo

slične stvari – današnje »ekspedicije« sve su više usporedive s »all inclusive« turističkim aranžmanima gdje je u

obilju svih mogućih udobnosti i usluga jedina granica nebo ili kako bi rekli Englezi »only sky is the

limit«.

Neka bude na ovogodišnjem slavlju dana planina tako u našim mislima kao i djelima prije svega poštovanje

planinskog okoliša, možda niz ideja kako zaštititi mir u planinama koji tako jako tražimo i cenimo i istovremeno

i poštovanje onih koji u planinama žive iz dana u dan, više ili manje održivo.