Međunarodni dan planina 2014

Međunarodni dan planina 2014 s naglaskom na planinsko poljoprivredu.

Međunarodni dan planina, koji svake godine slavimo 11. prosinca, već je

tradicionalno posvećen odabranoj temi. Ove godine naglasak je na planinskom

poljoprivrednom gospodarstvu. Međunarodna planinarska javnost nesumnjivo se svjesna

važnog doprinosa visokoplaninskih kmetskih gospodarstava sa svim njihovim

aktivnostima koje su dnevno obavljali kao drvosječe, lovci i pastiri, pri

pionirskom istraživanju planina, na mnogim mjestima i pri vođenju prvopristupnika

na vrhove, naravno i pri izgradnji koča i staza. To su bili tempi kada su planinska gospodarstva preživljavala osnovnom

djelatnošću, dodatni izvor zarade bio je za njih šuma, na koju su kmetski ljudi gledali kao na zlatnu rezervu za vremenja

kada su obnavljali gospodarske objekte ili je obitelj zadesila neka prirodna nesreća. Život i rad stanovnika

planinskih gospodarstava dakle je bio u skladu s prirodom davno prije nego što smo taj izraz zapisali u različite strategije.

Cijeli poljoprivredni sektor u alpskim zemljama pod pritiskom je globalne cjenovne i ponudbene konkurencije, unatoč

tome u nekim alpskim zemljama planinsko poljoprivredno gospodarstvo načelno politikom poljoprivrede i suradnjom

ministarstava za poljoprivredu i turizam uspješno pretvoreno u zaštićeni znak pojedinih zemalja. Pomislimo

prije svega na Austriju, Švicarsku ili Bavarsku, koje ne znamo zamisliti bez planina i koje su sa svojom ponudom

pravi magnet za planinare, turno bicikliste itd. Uz sve to planinsko poljoprivredno gospodarstvo brine o kultivaciji krajine koja

je važan faktor turističke ponude.

Naravno da nepopustljiva cjenovna konkurencija tjera visokoplaninska gospodarstva na upotrebu novih tehnologija koje djelomično

subvencionira i Europska unija i imaju utjecaj i na okoliš. Zbog rane košnje i drugih mjera smanjuje se biotska raznovrsnost planinskih livada sa svim posljedicama s kojima ćemo se susretati ili se već

susrećemo.

Mnoga gospodarstva u visokoplaninskom okruženju unatoč kompliciranim postupcima već su stupila na put dodatne turističke

ponude, jedna od većih skupina korisnika koje smo planinari. Nesumnjivo je to težak i zahtjevan put na

kojem često istrajavaju samo najbolji, i kada se ponekad kritički osvrtamo na zahtjeve za izgradnjom novih

šumskih cesta koje su često u interesu vlasnika šuma koji svojih parcela nikad nisu vidjeli i kojima ide samo o

kapitalnim dobicima, tada u duhu svog dolinskog ugodja samo pomislimo da moraju i ti ljudi gore

preživjeti. Da zato nije nužno da se zbog svega toga planinari dovezemo automobilom skoro do vrha je već pitanje

našeg odnosa i naše kulture prema okolišu. Dokazi za to nisu daleko, samo malo preko granice pogledajmo.

Planinari vidimo planinsko poljoprivredno gospodarstvo kao partnera s kojim imamo mnogo dodirnih točaka, tako na području

planinarskih staza kao i opskrbe planinskih koča domaćim proizvodima, stoga je potrebno održavati stalni dijalog.

Mnogo planinarskih staza zapravo prolazi kroz ili uz poljoprivredna područja i suživot planinara i kmetskog čovjeka praviloma

nije problematičan, ali treba kod pojave novih aktivnosti u planinskom svijetu odgovorno urediti i odnose s

poljoprivrednom djelatnošću da ne dolazi do neugodnih nesporazuma. Uz to naravno želimo da planinska gospodarstva

djeluju u okruženju koje bi im omogućilo više vremena za osnovnu djelatnost, a ne samo krmariti između stalno

promjenjivih propisa. Inače se nam može dogoditi da u budućnosti nećemo imati s kim razgovarati, naše

staze prema vrhovima vodit će kroz napuštene senokose, prazne paše i opustele sela.

Miro Eržen,

podpredsjednik Planinske zveze Slovenije i voditelj Slovenskog planinarskog muzeja