Međunarodni dan planina: Održivi razvoj planinskih područja

Godine 2003. Generalna skupština Ujedinjenih naroda proglasila je 11. prosinca za Međunarodni dan planina i otad ga obilježavamo diljem svijeta. U ovoj godini Međunarodne godine održivog razvoja planinskih područja i Planinska zveza Slovenije želi naglasiti svijest i važnost održivog planinskog razvoja, očuvanja te odgovornog korištenja planinskih ekosustava. Autor ovogodišnje poslanice je potpredsednik PZS Miha Habjan.

Ovogodišnja tema proslava Međunarodnog dana planina 11. prosinca je „Žene pomiču planine“. Žene diljem svijeta imaju važnu ulogu u planinskom okruženju u zaštiti okoliša, socijalnom i ekonomskom razvoju. Na mnogim mjestima ključne su u upravljanju različitim planinskim resursima, vodeće braniteljice prirode, imaju glavnu ulogu u očuvanju tradicija i kulturne baštine. Zbog društvenih, socijalno-ekonomskih i klimatskih promjena diljem svijeta žene preuzimaju još veću i važniju ulogu u planinskom svijetu, ali često su zbog brojnih razloga zanemarene i zapostavljene. Zbog nejednakosti status i potencijal žena često je nedovoljno i nepravedno izražen. Na dan proslave Međunarodnog dana planina imamo priliku za razmišljanje o podizanju ravnopravnosti mnogih uloga žena u planinskom svijetu.


Koliko je planinski svijet važan za ljude diljem svijeta, nama je zapravo sasvim jasno. Samo istaknimo činjenicu da je četvrtina planeta prekrivena planinama koje su izuzetno važne za brojne biljne i životinjske biotope. Čovjeku također predstavljaju životni prostor, izvor (pijaće) vode i drugih prirodnih resursa, uz prostor za obavljanje poljoprivrednih, turističkih i drugih gospodarskih djelatnosti.


Planine su zanimljive, atraktivne, privlačne, divne, mistične… Čovjek u planine zalazi iz različitih motiva već tisućljećima. U 21. stoljeću čovjek je prisutan u planinama do te mjere da je njegova prisutnost na mnogim mjestima štetna - uz širi sustavski problem globalnog zagrijavanja i posljedica utjecaja i na planinski svijet gdje se samo lokalno zapravo ne može mnogo učiniti. Traženje odgovarajućih ravnoteža između brojnih interesa suvremenog čovjeka te očuvanja planinske prirode bit će sve veći izazov.

Današnje društvo zapadnog čovjeka teško je razumjeti. Ono je vrlo složeno s nevjerojatnim utjecajem brzo razvijajuće se tehnologije koja sve više prodire u život suvremenog čovjeka. Planine postaju čovjeku sve više kao nekakav antistresor (pre)brzog dolinskog života.

Posjećivanje planina već neko vrijeme postaje masovno. Na mnogim mjestima raskošno. Samo pomislimo na gužve automobila, kolone ljudi na brojnim vrhovima, gomile skijaša na turnim skijama. Ako tu (pre)masovnost smjestimo u cijeli sektor turizma, može i nestručnjak zaključiti da su utjecaji na planinsku prirodu znatni i ne beznačajni. S druge strane (lokalni) čovjek mora od nečega živjeti a turizam je svakako grana koja to omogućuje.


Zašto uopće zalaziti u planine? Vječno pitanje gdje vjerojatno s traženjem odgovora u svijesti ne dođemo daleko. Odgovori se skrivaju u unutrašnjosti pojedinca, kao i vrlo očiti poput atraktivnosti i ljepote planina, postizanja i prevazilaženja vlastitih ciljeva i ambicija, psihosocijalnih i rekreativnih motiva. Ali to ni tako važno. Ono što je važno jest pitanje načina pojedinčeva djelovanja u planinama. Tu pojedinac može mnogo učiniti. Čak mora!



Održivi razvoj. Riječna frazu koju tako rado koristimo u vezi s planinskim svijetom. U pozitivnom smislu koristimo je kad tražimo održive rješenja za brojne izazove suvremenog čovjeka u odnosu na očuvanje prvobitnosti planinskog svijeta, ali i u negativnom smislu kad riječ održivost može biti samo floskula ili maska određenih parcijalnih interesa pojedinaca ili čak gospodarskih udruga.


U ovoj dilemi shvaćamo da se sve zapravo počinje, kao i završava kod pojedinca. Sami možemo i moramo birati prave načine u načinu planinarskog djelovanja: kad biramo ture kojima smo dorasli, kad dosljedno poštujemo zabrane kretanja zbog aspekata zaštite prirode, kad koristimo prijevozna sredstva kako je propisano... Na kraju i kako se izražavamo u virtualnom svijetu. Ne radi se samo o slobodnovremenskim aktivnostima, zapravo još više kad smo nositelji ili izvođači dobiti, kapitala i odlučivačke moći.

Budimo odgovorni pa će održivost biti sama po sebi samoumevna. Nažalost danas nije. A svojim odgovornim, a dodajmo još održivim ponašanjem kad govorimo u životu u dolini ili u planinama bit će mnogo toga drugačije. Možda malo pretjerano idealistička misao. Ali posebno kad čovjek zalazi u planine, trebao bi tražiti određene ideale.


Isticali važnost prave i plemenite vrijednosti. Vaspitavajmo djecu u odgovorne pojedince, mijenjajmo školski, poslovne i ostale sustave na bolje, učimo se i prihvaćamo dobre i mijenjamo loše prakse, zapravo se zagledamo u sebe i osvještavamo dobro i pokušajmo promijeniti loše. Težimo boljoj verziji sebe samih.


„Ako želiš promijeniti svijet, prvo promijeni sebe“, kaže poslovica nekog mislioca. Neka gdje treba početi! Pa počnimo od sebe. Ako gdje, pojedinac u planinama relativno brzo može shvatiti da su ulog, rad ili čak muka bogato nagrađeni. Ne novcem, onim unutarnjim zadovoljstvom koje nam planine daju kad tamo idemo. Postignuti vrhovi, divni pogledi, zdravlje, rukovanja, iskreni osmijesi, unutarnji mir jesu nematerijalni kapital koji crpimo u planinama. Naša je dužnost da ga naknadno u dolinskom životu oplemenitimo i konkretno upotrijebimo.