CAI Friuli Venezia Giulia objavlja, da je via ferrata Amalia Zuani Bornettini (611F) PRIVREMENO ZATVORENA nakon što je odron oštetio dionice 9, 10 i 11. Do potpune sanacije i ponovne uspostave sigurnih uvjeta prolazak ferratom je zabranjen.
Spašavateljske i tehničke ekipe već su na terenu; o ponovnom otvaranju obavijestit će čim staza bude ponovno sigurna.
Preporuke
Ne pristupajte ferrati.
Poštujte zatvaranje i oznake na terenu.
Mole da se obavijest podijeli kako bi dosegla što više posjetitelja područja Montasia.
Ferrata Amalia jedna je od najljepših i povijesno najbogatijih veza u istočnim Julijskim Alpama, stoga je sigurnost posjetitelja prioritet pri sanaciji. Ljeta 2026. ponovno je otvorena nakon prethodne sanacije, a sada je zbog novog odrona zatvorena do daljnjega.
Povijest ferrate Amalia Zuani Bornettini (611F)
Put koji povezuje dvije doline, dva svijeta i dvije priče: lovsku i alpinističku.
Via ferrata Amalia Zuani Bornettini jedna je od najprepoznatljivijih i povijesno najbogatijih visokogorskih staza u istočnim Julijskim Alpama. Danas je poznata kao moderna, dobro opremljena ferrata koja se uzdiže iz Zajzere prema Altopianu Montasio, no njezini korijeni sežu daleko u 19. stoljeće – u vrijeme kada se gorske staze nisu stvarale radi rekreacije već radi preživljavanja.
Krajem 19. stoljeća lovci iz Reklanske doline (Val Raccolana) otkrili su prolaz koji im je omogućavao spuštanje s južnih padina Montaža prema sjeveru, tada još izvan talijanske granice. To je bilo vrijeme kada je poznavanje terena značilo sigurnost, hranu i prolaz između dva svijeta. Prolaz koji danas poznajemo kao ferratu Amalia tada je bio lovski put položen po prirodnim policama, jarugama i prolazima ispod sjevernih stijena Montaža.
Taj rani put bio je uzak, izložen, neoznačen – no povezivao je doline koje su inače bile odvojene moćnom stijenskom arhitekturom Montaža.
Amalia Zuani Bornettini – žena koja je nadmašila svoje vrijeme
Moderna ferrata posvećena je Amalii Zuani Bornettini, tršćanskoj alpinistici koja je u vrijeme kada je žensko penjanje bilo rijetkost ostvarila brojne važne uspone u Julijskim Alpama. Penjala se u ženskim vezama, što je za to vrijeme bilo iznimno napredno i hrabro.
Najniži toranj u grebenu Draghi nosi njezino ime – Torre Amalia – kao simbol poštovanja prema njezinoj predanosti gorama.
Njezina priča tragično se završila 28. kolovoza 1949. kada je pala iznad ulaza u Hornovu smjer na Montažu. Kada je ferrata 1957. službeno otvorena, postala je spomenik njezinu životu i njezinu odnosu prema gorama: punom poštovanja, predanosti i hrabrosti.
Moderna ferrata – put povijesti, pogleda i arhitekture Montaža
Ferrata Amalia danas je jedna od najljepših panoramskih veza u Julijskim Alpama. Put se uzdiže iz bivaka Stuparich (1578 m), prolazi ispod Sjevernog tornja Montaža, zatim se zavija na Veliku policu – moćnu prirodnu policu između 2400 i 2500 metara koja obuhvaća sjeverozapadne stijene Špika nad Policama (Jôf di Montasio).
Završetak je kod bivaka Suringar (2430 m).
Posljednjih godina ferrata je više puta doživjela sanacije zbog odrona, što je karakteristično za sjeverne stijene Montaža. Svako zatvaranje i ponovno otvaranje podsjeća nas da je ovaj put živi organizem – dio gorskog svijeta koji se mijenja, diše, ruši i ponovno sastavlja.
Izvor:
https://gore-ljudje.net/informacije/na-montazu-ferrata-amalia-611f-zacasno-zaprta-zaradi-podora-september-2026/