Ruksak neka bude ruksak, a ne vučnjak

Prvi školski dani su iza nas, mnogi roditelji se pitaju kako će djeca i mladi moći nositi toliko svezaka, radnih svezaka, knjiga, udžbenika i pomagala za šolske i izvannastavne aktivnosti. Opterećenje je vrlo veliko, a ako djeca pritom nose svoj ruksak pogrešno, time uzrokuju dodatnu štetu svom tijelu. Uz pomoć planinarskog znanja i dugogodišnjeg iskustva u korištenju ruksaka u planinama odgovaramo na dva pitanja - kako odgovarajuće odabrati dobar ruksak i kako ga pravilno koristiti:



Planinarstvo si ne znamo zamisliti bez ruksaka, vrećaste slične planinarske opreme s naramnicama za prijenos tereta na leđima. Svaki iskusni planinar će vam reći da je velika sreća imati udoban i po vlastitoj mjeri odabran i prilagođen ruksak. Tek takav nas svojom ravnomjerno raspodijeljenom težinom tereta jača u čistom naporu.



Upravo ruksak je zbog praktičnosti (omogućuje nam da imamo slobodne ruke), široke namjene korištenja (školska upotreba, sportske vježbe, svakodnevne kupovine ...) i cjenovne dostupnosti u velikom broju preuzeo ulogu i zadatke školskog ranca. A ako ikada, onda možemo svaki dan na ulici promatrati da su ovi školski ruksaci previše teški i da su prečesto neprilagobljeni trupu djeteta, tako da u školu dolaze i odlaze s t. naz. vučnjacima. "Školski ruksaci, skoro tamo dolje pod tu stražnju ploču, v mekoj tjelesnoj puzanju se vuku na glavni odmor," vučnjake je vrlo slikovito prije kratkog vremena u jednom od medija opisala Ula Furlan.



S obzirom na to da su želje, potrebe i predodžbe o ruksacima različite (a da ne spominjemo i iznosa koji je dostupan za kupovinu), na svom je mjestu pitanje kako odabrati takvog koji će optimalno zadovoljiti naše potrebe? U planinarstvu vrijedi da je ruksak složena diferencijalna jednadžba koju čine četiri međusobno ovisna čimbenika: namjena, oblik, volumen i mogućnost prilagodbe opterećenja trupu.



Prvi čimbenik pri odabiru je prevladavajući dolinski oblik upotrebe: škola, sportske aktivnosti ili kupovine u trgovini. Ako kupujemo ruksak za školu, gdje svaki dan nosimo uglavnom oštre knjige i potrepštine, onda takav ruksak mora biti drukčiji od onog u kojem ćemo nositi plivaće kostime i ručnike. Prije svega mora imati čvršće leđno ojačanje i dno, izrađen od masivnije tkanine koja će izdržati i vremensku vlagu.



Sljedeći čimbenik je tjelesna visina djeteta odnosno mladca - od duljine njegovog trupa ovisi visina ruksaka. Ljudi iste tjelesne visine mogu imati vrlo duge noge i kratak trup (trebaju niži ruksak) ili kratke noge i dug trup (njihov ruksak može biti viši). Zaista odličan ruksak dobro se prilagođava kukovima, ramenima i leđima i tako nam olakšava napore hodanja i nošenja. Zato moramo posebno paziti na dijelove ruksaka koji dolaze u izravan dodir s tijelom. To su naramnice, bočni pojas i leđni panel. Naramnice treba da leže široko na ramenima, jer ne smiju vući nazad, dirati vrat ili sećiti u kožu. To postižemo olakšnim trakama na ramenima i kukovima. Napinjačke trake sprječavaju da ruksak ljulja lijevo-desno. Ruksak moramo u potpunosti prilagoditi nositelju i ne dopustiti da ga samo donesemo iz trgovine, napunimo sadržajem i upotrijebimo.



Veći dio težine (kod djece težina ruksaka ne bi smjela biti veća od desetine njihove tjelesne težine) s ramena prenosimo na kukove. Kod pravilnog podešavanja ruksaka bočni pojas mora preuzeti i raspodijeliti dvije trećine težine po sredini zdjelice. Zato se pri osobnom podešavanju ruksaka uvijek moramo prvo staviti bojni pojas. Samo preostala težina (dakle otprilike trećina) treba aktivno "odmarati" na ramenima, stražnjica pa mora ostati neopterećena. U suprotnom ruksak postaje vučnjak.



Težina ruksaka, posebice ako ga svaki dan nosimo u školu i natrag, odlučujuća je i za zdravlje kičme i pravilan položaj tijela. Posebno osjetljivo je razdoblje ubrzanog i brzog rasta djece i mladih između 6. i 12. godine. Upravo u tom dobnoj fazi često dolazi i do nepravilnog položaja tijela zbog dugotrajnog sjedenja (npr. u školskoj klupi ili pred računalom i televizorom), do preopterećenja zbog previše teškog školskog ranca ili nošenja tereta sportske opreme na jednom ramenu, susrećemo se i s nepravilnom prehranom i nedovoljnom tjelesnom aktivnošću. Ove godine pohađa hrvatske osnovne škole oko 160.000 djece i mladih, problemi s tjelesnim položajem ima čak 14,2 % do 15,9 % na sistematskim pregledima pregledane osnovnoškolce. Ako uzmemo donju - optimističnu granicu - dakle više od 22.700 djece ima različite probleme s kičmom.



Uz sve rečeno jasno je što je dobar i prikladan ruksak. Ali dječje oči imaju sasvim svoju sliku. Zagledaju se u nešto slatko, šareno i moderno. Ako nam kao roditeljima pođe za rukom da slijedimo načelo da nismo tako bogati da kupujemo jeftino, učinili smo mnogo - i za zdravlje djece i za zajednicu u kojoj živimo.



Pripremio Borut Peršolja