Nakon 40 godina neuspješnih uspona...

Nakon 40 godina neuspješnih uspona Česen, Stražar i Livingstone prvi na Latoku 1 s sjevera.



Karakorumski sedemtisućak je u zadnja četiri desetljeća ostao neispunjeni cilj više od 25 alpinističkih ekspedicija iz cijelog svijeta, slovenskim alpinistima Alešu Česnu i Luki Stražarju te Britancu Tomu Livingstonu uspjelo je početkom kolovoza popeti prvenstvenu 2400-metrsku smjer u sjevernom ostenju Latoka 1 i 9. kolovoza 2018. popeti se na 7145 metara visok vrh te se tako upisati u povijest drugim usponom na ovaj pakistanski sedemtisućak i prvim uspješnim usponom s sjeverne strane.



"Između 14. i 22. srpnja obavili smo dva aklimatizacijska uspona (do visine 6300 m) na obližnje vrhove sjeverno iznad ledenjaka Choktoi. Zatim nas je zahvatilo duže razdoblje nestabilnog vremena. Pete kolovoza usred noći ušli smo u sjeverni žlijeb Latoka 1. Do visine 6500 metara penjali smo se u području sjevernog žlijeba, zatim skrenuli desno prema sedlu između Latoka 1 i Latoka 2 (6700 m). Peti dan penjanja dosegli smo vrh Latoka 1 (7145 m). To je bio drugi uspon na vrh, prvi s sjeverne strane s ledenjaka Choktoi, unatoč bogatoj 40-godišnjoj povijesti neuspješnih pokušaja s sjeverne strane. U sljedeća dva dana napornog i noćnog silazenja sigurno smo stigli do podnožja planine," detalje uspona nakon povratka u dolinu iz Pakistana prenio je Aleš Česen (Alpski gornički klub), vođa alpinističke ekspedicije Choktoi 2018, koju je sufinancirala i Planinska zveza Slovenije. Luka Stražar (Akademski AO) dodao je neke tehničke pojedinosti: "Najviše penjanja bilo je po strmom ledu i snijegu, koji su prekidali više ili manje strme, ali kraće skalne prepreke. Tehnički gotovo nijedan odjeljak smjera nije bio krajnje težak. Glavni problemi bili su duljina smjera, nepregledni prolazi i kako sve to povezati u sigurnu cjelinu. Snježne prilike u stijeni nisu bile idealne, ali pretjerano kukanje zbog njih svejedno bi se činilo potpuno neopravdanim." Slovenca i Britanac Tom Livingstone dosegli su vrh Latoka 1. 9. kolovoza 2018., 2400 metara dugu prvenstvenu smjer, koju su ocijenili ED+, što je povišena najviša stopa francuske šestostupanjskog ljestvica, nazvali su Česen-Livingstone-Stražar.



Karakorumski sedemtisućak, zanimljiv zbog svoje tehničke zahtjevnosti i estetske privlačnosti, već desetljećima uzburkava mašte i ruši planove alpinista iz cijelog svijeta, ali slovensko-britanska ekipa pronašla je smjer koji im je omogućio prvi uspon na Latok 1 s sjeverne strane: "Kao i kod svakog uspona na najveće planine, i ovaj put smo se najintenzivnije posvetili aspektu sigurnosti. Tijekom našeg boravka pod planinom proučili smo brojne smjerove lavina i rušećih se seraka. U skladu s tim zacrtali smo smjer našeg uspona u gornjem dijelu nešto udesno prema zapadnom sedlu. To nam se činilo najbržom i najsigurnijom linijom u datim uvjetima. Iz istih razloga na silaženju smo točno slijedili smjer uspona, iako je to na mnogim mjestima bilo tehnički znatno zahtjevnije nego odabrati direktniji smjer silaženja."



Vrh Latoka 1 prije slovensko-britansko ekspedicije osvojila je samo japanska ekspedicija pod vodstvom Naokija Takade 1979., koja je prišla preko južne stijen. Po sjevernom grebenu 1978. prvi put pokušala popeti Latok 1 američka ekspedicija najiskusnijih alpinista tog vremena (Jim Donini, Michael Kennedy, Jeff Lowe, George Lowe), ali su morali nakon 20 dana penjanja 150 metara ispod vrha okrenuti zbog bolesti jednog člana. U sljedeća četiri desetljeća Latok 1 bio je cilj više od 25 ekspedicija vrhunskih alpinista, 2015. u sjevernom žlijebu pokušali i slovenski alpinisti Luka Lindič i Luka Krajnc, ali su zbog obilnog snježenja morali okrenuti na visini oko 6200 metara.



Ekipi Česen-Livingstone-Stražar uspelo je nakon 40 godina neuspješnih pokušaja prevladati sjeverni urok Latoka 1, što, kako objašnjavaju, "kombinacija je nekoliko čimbenika. Da je za popeti smjer trebalo biti vrhunski pripremljen, nema sumnje, ali samo s mišićima u takvoj stijeni brzo završiš vrlo bedno. Trebalo je uložiti puno iskustva i osjećaja za pronalaženje najboljeg smjera u labirintu snježnih žlijebova, ogromnih snježnih gljiva i skalnih prepreka. Kao treće, trebalo je uključiti prilično taktičkog razmišljanja, u kojem dijelu dana treba penjati određeni dio stijen. Tako smo puno penjali noću, što na primjer znatno otežava orijentacijsku komponentu uspona. Na kraju pak treba imati i malo sreće s uvjetima i posebno vremenom. Nekako smo uspjeli sve to spojiti u cjelinu i nadali se popeti sve do vrha."



Srpnja ove godine tragično se završio pokušaj uspona na Latok 1 ruske ekspedicije, jer se Sergey Glazunov smrtonosno ozlijedio, Alexandru Gukovu pak su nakon nekoliko dana u stijeni spasili u dramskoj helikopterskoj akciji kojoj su svjedočili i slovenski alpinisti i Britanac. "Akciju spašavanja iz našeg baznog kampa koordinirala je uglavnom druga ruska ekspedicija prisutna ondje s Victorjem Kovalom na čelu. Pružili smo im podršku s nekim nedostajućom opremom za spašavanje i bili posrednici u pogledu vremenskih informacija kada je bilo potrebno. Kad su Gukovu spasili, pružili smo pomoć helikopterskoj ekipi na ledenjaku, u samu dramu se nismo nepotrebno umiješali. S obzirom na to da je naš pristup smjeru bio potpuno drugačiji od nesretne ruske ekspedicije, pokušali smo utjecaj dramskih događaja svesti na minimum. Naravno da takva tragedija nikada ne ostavlja potpuno ravnodušnim," još iz Pakistana prenio je Česen.