Obukla je tišinu - prvi slovenski planinarski roman iz ženskog pera

Dugo očekivani knjižni prvijenac Mojce Volkar Trobevšek Obukla je tišinu, koji je izašao u Planinskoj založbi, prvi je slovenski planinarski roman iz ženskog pera. Mlada penjačica Živa se suočava s tragičnim gubicima, ali uz pomoć prijateljstva, ljubavi i literature bol pretvara u snagu. Iako je radnja smještena u planinsko okruženje, čitateljstvo oslovljava univerzalnom pričom o ljudskim odnosima, o ljubavi, smrti i životu. Karizmatična Kamničanka, koja je ove godine već pratila dokumentarni film ZaPisane gore: 130 godina Planinskog vestnika do publike i postala učiteljica godine 2026., svoju će književnu majstoriju predstaviti 24. studenoga na Slovenskom knjižnom sajmu u Ljubljani.

Mlada Živa najbolje se osjeća na stazama među planinama, gdje može na neko vrijeme zaboraviti na dolinske tegobe. Kad unatoč očevoj protivljenju zaluta među penjače, svom se silom zaljubi u Gregora, predanog alpinista. Sudbina ide svojim putem i Živini snovi ostaju visjeti u rijetkom zraku. Hoće li uopće još ikad normalno živjeti? Hoće li svoju bol moći pretvoriti u snagu?



"Obukla je tišinu vrlo je osobna knjiga, koja nije autobiografija, ali u njoj je puno mene. To je najveća stvar koju sam si usudila napraviti," priznaje Mojca Volkar Trobevšek, majstorica pisane riječi i pripovijedanja životnih priča koje potresu kad se shvati da je u romanu Obukla je tišinu puno toga što je sama doživjela: "Tišina je višeslojna. Cilj glavne junakinje je da istovremeno obuče tišinu, smiri se, pronađe sebe, također uz pomoć planina, planinske prirode, s druge strane mora tu tišinu probiti, početi govoriti, pisati, progovoriti o sebi. Tišinu možemo obući na dva načina – možemo je obući i u sebi se smiriti, ili je obući i ne reći ono što bismo mogli."

Roman Obukla je tišinu izražava prirodnu suprotnost današnjeg vremena, kad je "sve više buke, zato sve više tražimo neki mir, utočište, neki na moru, neki u brdima, šumama". Autorica objašnjava da je junakinja izrasla na njezinim temeljima, a njezin je razvoj nerazdvojivo povezan sa svakim ljudskim bićem, jer se svi razvijamo, svi upoznajemo, gubimo i veselimo, svi rastemo. Planine su prostor događanja, istovremeno točka čežnje, metafora za nešto više što želimo postići u životu: "Ovaj roman može osloviti svakoga, čak i ako ga brda ne zanimaju. Naravno da se u knjizi penje i hoda po brdima, ali u prvom planu je doživljavanje. Nije važno da poznajemo izraze iz tog svijeta, ali svi poznajemo izraze strah, ljubav, hrabrost, odluka."



"Autorica nas vrlo vješto, suptilno i gotovo neprimjetno vodi iz stjenovitih pukotina i unutarnjih briga među misli koje se tiču i nas, naših emocija i svakodnevnog suočavanja s njima. Tako si možemo donekle iznenađeno reći: cijelo vrijeme se krećemo i nalazimo negdje uz ruksake, u stijenama, s konopima, u kratkim gestama, očekivanju i primjedbama, a ipak je to prije svega roman o ljudskim odnosima, o ljubavi, smrti i životu," u produbljenoj pratećoj riječi razmišlja alpinist, filozof i pisac Igor Škamperle.



Mojca Volkar Trobevšek profesorica je slovenščine i literarna komparativistkinja, izabrana za učiteljicu godine 2026. Svestrana stvarateljica i autorica isprepliće ljubav prema literaturi i umjetnosti, planinskom svijetu te pedagoškom radu. Djeluje kao scenaristkinja dokumentarnih filmova – ove godine filma ZaPisane gore: 130 godina Planinskog vestnika, također je autorica više scenarija za filmove RTV Slovenija: Tista lepa leta, Mira Marko, Drobne stvari, Vdih drugega i Drugo življenje macesna. Moderatorica je čitateljskih klubova Beremo gore i književnih večeri te osmišljava kulturnih događanja, nezamjenjiva i na Festivalu gorniškog filma. Piše pjesme i nagrađene kratke priče (Pone-srečanje), roman Obukla je tišinu njezin je literarni prvijenac. Osmislila je i uredila monografiju Z znanjem do zvezd: Slovenska šola za nepalske gorske vodnike, jednu od najljepših priča slovenskog alpinizma, također je suautorica knjige Tista lepa leta: Spomini Rada Kočevarja.

"Roman je zamišljen tako da se srž događanja zbiva u prošlosti, a ono što doživljava glavna junakinja pokazuje se kroz odnose. Naivno bi bilo napisati roman o tome kako je nekad živjela djevojčica koja je izgubila svog voljenog. To se može opisati znatno složenije. Taj gubitak utječe i preko desetljeća, ne samo na nju, nego i na njezinu djecu. Zato čitatelj sigurno može u knjizi pronaći djelić svog srca," objašnjava Kamničanka, koja je svojim knjižnim prvijencem popunila prazninu u slovenskoj planinarskoj literaturi ne samo time što je to prvi planinarski roman iz ženskog pera, nego i pričom ženske junakinje koja čeka kod kuće.



Mojca je kod kuće čekala oca gorskog spasioca, čekala je dečka alpinista, a danas čeka muža gorskog spasioca, kao što je rekla u podcastu Planinske zveze Slovenije V steni: "Roman govori o odlasku, odsutnosti, čekanju – i također o najgorem što se može dogoditi: da se čekanje nikad ne završi. To je priča koja ovaj roman za mene čini vrlo osobnim i dubokim. To je ono kad kažemo da smo obukli tišinu – kad čekamo i čekamo i onoga koji je otišao nema natrag. To je najteže iskustvo koje možeš doživjeti."



"Smrt ne volimo, pomislimo, a divimo se žutim arišima, crvenim zalascima sunca i jutarnjim zorama, kad noć umre u naručju novog dana. Kraj nečega poznatog, popraćen neobičnom tišinom i moćnom čistoćom. Čista prisutnost, koja je već u sljedećem trenutku potpuna odsutnost. To je smrt," čitatelja se dotakne razmišljanje u knjizi. Iako središnju junakinju snažno obilježava iskustvo gubitka bliskih osoba, autorica uspijeva očuvati vedrinu pripovijedanja.

"Takvih planina u slovenskoj literaturi još nismo čitali – planinski krajolik nije samo kulisa, nego se razraste u pravu literarnu personu. Autorica ambiciozno raspršuje magle, stvara prostor, bez milosti zasađuje zastavu. Svojim promišljenim jezičnim izrazom, ovladavanjem emocionalnim registrima koji se lako prelijevaju u rečenice, majstorskim građenjem napetosti i gipkim dijalozima koji šibaju prema unutra i prema van … Mojca Volkar Trobevšek je u jeziku kod kuće i po toj kući hoda kao opuštena gospodarica. Strastvena, cjelovita, potresna, brutalna i istovremeno veličanstveno lijepa priča o životu s planinama, koja se iz ženskog grla izvije kao krik, poziv, pjesma, kao dugo zadržano olakšanje. Konačno!" izlazak Mojčinog prvijenca oduševljeno je popratila pripovjedačica i autorica Irena Cerar.



Pisac i novinar Marjan Žiberna, koji je zajedno s Matejom Pate također urednik knjige, ocjenjuje: "U bogatoj slovenskoj planinarskoj literaturi iz različitih je razloga ženski glas jedva čujni šapat, ali čini se da postaje glasniji. Mojca Volkar Trobevšek u romanu je dala riječ ženi koju obilježava njezina uloga Penelope. Čeka da se Gregor vrati s planina, koje ga iz njezina zagrljaja nezaustavljivim pozivom uvijek privlače k sebi. Međutim, autorica vješto izbjegava primamljivu, široko otvorenu zamku – Živu ne svodi na ulogu žrtve sudbine, pogotovo ne žrtve muškaraca, nego joj daje priliku ići dalje. »Ljubav nije samo jedna,« kaže Starac u romanu."

Obukla je tišinu - predstavljanja knjige Mojce Volkar Trobevšek po Sloveniji


Premijerno predstavljanje knjige Obukla je tišinu i razgovor s Mojcom Volkar Trobevšek (koji će voditi Manca Ogrin) bit će na Slovenskom knjižnom sajmu u Ljubljani u utorak, 24. studenoga, u 9.00 na Pisateljskom odru (Gospodarsko razstavišče).
U sljedećim tjednima i mjesecima Mojca će s knjigom putovati po Sloveniji i razgovarati o njoj na sljedećim mjestima:

Kamnik, Rodna kuća Rudolfa Maistra > 8. prosinca, organizira Knjižnica Franceta Balantiča Kamnik (u razgovoru s Milanom Mandeljcem),
Gradska knjižnica Postojna > 9. prosinca, zajedno s Matejom Pate i njezinim prvijencem Šefica u okviru festivala Brati gore,
Festival BOFF, Bovec > 27./28. prosinca,
Vodnikova domačija, Ljubljana > 7. siječnja u 19.00 (u razgovoru s Evom Ule),
Slovenski planinski muzej Mojstrana > 29. siječnja u 18.00 (u razgovoru s Irenom Cerar),
Festival gorniškog filma, Cankarjev dom, Ljubljana > 8. veljače u 18.00 (u razgovoru s Mancom Ogrin).

Ljubazno pozvani!