31.07.2009
Grmljavina je vremenski fenomen koji uz oborine prati grmljavina, sijevanje i udari munje. Posjetitelji planina moramo znati da se tijekom grmljavine ne smijemo zadržavati na vrhovima i grebenima, jer munja najčešće udari u najvišu točku. Također se moramo maknuti s područja koja privlače udar munje. Ta područja su prije svega osigurane planinarske staze pune željeza.
Poznajemo više vrsta grmljavina: Najčešće su vrućinske grmljavine,
koje se pojavljuju od travnja do rujna, uglavnom popodne i navečer,
rjeđe rano ujutro. Tim grmljavinama možemo izbjeći ako krenemo vrlo rano,
tako da s vrhova siđemo već prijepodne. Mnogo opasnije, ali rjeđe su grmljavine koje prate prolaz hladne fronte. Tada možemo očekivati jake pljuskove s vjetrom, moguće tuču i snijeg. Kod tih grmljavina oslobađaju se velike količine energije, pa dolazi do vrlo čestih udara munje. Susret s takvom grmljavinom spriječimo ako ostanemo kod kuće pri prognozi prolaza hladne fronte.
Kako prepoznajemo dan s grmljavinom? Jutarnja boja neba više je bijela
nego plava. To je znak velike količine vlage u zraku. Već rano ujutro počinju se formirati najprije mali, zatim sve veći gomilasti oblaci koji prerastaju u grmljavine. Znak pogoršanja vremena je i velika naelektrenost atmosfere, koju prepoznajemo po dizanju kose na glavi.
Kada je vjerojatnost grmljavina vrlo mala? Noću vidimo bezbroj zvijezda na nebu, jutro je vedro bez oblačka, trava je rosna, puše slab vjetar istočnih smjerova.
Uvijek prije odlaska u planine pratimo prognozu vremena.
Padajuće kamenje uzrok je brojnim planinskim nesrećama u
Sloveniji i inozemstvu. Budući da su te nesreće sve češće, ponajviše zbog sve
većeg broja posjetitelja planina, dajemo neke savjete kako povećati sigurnost planinara.
Najprije moramo znati koja su područja s većom vjerojatnošću padajućeg
kamenja. To su stijene, kamena padina, uske doline, klance, gudure, jaruge,
strme livade i strme padine.
Uzroci padajućeg kamenja su sljedeći:
-Najopasniji koji ne možemo predvidjeti je potres. U tom slučaju dolazi do većih kamenih urušavanja i hodanje tim stazama nije sigurno još nekoliko godina nakon potresa.
-Grmljavina, koja sama po sebi donosi veliku opasnost, uzrokuje i padajuće kamenje.
Kod udara munje u kamenu padinu pokreće se kamenje koje zatim leti u dolinu velikom brzinom.
-Otopljavanje snijega uzrok je padajućeg kamenja ponajviše u proljetnim i ranim ljetnim danima. Kada se snijeg topi, od njega se odlomi manji ili veći komad tvrdog snijega koji pada dolje i pritom može gurnuti veće komade kamenja u dolinu.
Najopasnija su područja ispod stijena, jer se iznad nas, obično na grebenu,
odlomi vijenac (napuhan snijeg na grebenima) koji leti u dolinu.
-Životinje pokreću kamenje na strmim kamenim padinama, često iznad planinarskih
staza i izvan staza.
-Planinari koji hodaju stazom po kamenju i pritom ne paze da ne pokreću kamenje tijekom hoda. Najopasnije su prilično posjećene staze kojima hodaju manje iskusni planinari ili čak turisti. U Sloveniji imamo dosta takvih staza, najopasnije su Mangart, Mojstrovka po Hanzovoj stazi, Prisank,
Prestreljenik i Triglav. To su ponajviše staze s visokom nadmorskom visinom polazišta.
-Postoji još nekoliko rjeđih uzroka.
Kako postupati kada hodamo po padinama gdje možemo očekivati padajuće kamenje:
-Stavimo kacigu,
-Što brže, ali ipak sigurno prijeđemo te padine,
-Pazimo da sami ne pokrećemo kamenje,
-Ne grickamo.
Ako primijetimo da u našoj blizini leti kamenje, upozorimo ostale planinare jakim glasom PAZI KAMENJE pada, a mi se pokušamo što brže maknuti na sigurno mjesto.
Ako ne nađemo potpuno sigurno mjesto, napravi štit od ruksaka.
Najviše moramo zaštititi glavu, vrat, potiljak i kralježnicu.
Klizanje je najčešći uzrok teških planinskih nesreća, koje se
često završavaju smrću planinara. Do klizanja najčešće dolazi u kasno proljetnim i rano ljetnim mjesecima, kada su planinarske staze, posebno u sjenovitim položajima, još pod snijegom. Ta klizanja spriječimo ako imamo zimsku opremu sa sobom (cepìn, dereze i kacigu, potonja sprječava teške ozljede glave u slučaju klizanja). Do klizanja dolazi i na suhim stazama, ponajviše na strmim travnatim padinama i penjačkim stazama. Na mokrim strmim travama pomoći će dereze, ali nisu najpraktičnije za hodanje po suhom, pa nakon kiše radije izbjegavamo takve staze. Na penjačkim stazama vrijedi pravilo tri kontaktne točke, a posljednjih godina sve neophodniji komplet za samoopasivanje.
Kod pravila tri kontaktne točke moramo paziti da imamo dvije ruke i jednu nogu za oslonac ili obrnuto (dvije noge i jedna ruka, dakle nikada istovremeno ne mičemo ruku i nogu). Takav hod je doduše nešto sporiji, ali mnogo sigurniji. Moramo biti oprezni po vjetrovitom vremenu, jer nas jak nalet vjetra može doslovno pomaknuti i, ako hodamo strmom stazom ili grebenom, možemo skliznuti u provaliju.
Ako dođe do klizanja, pokušajmo se što brže zaustaviti (ne štedimo ruke i noge), a tijekom klizanja pazimo na glavu.
Magla nas može dovesti u nezavidan položaj ako se nalazimo na bespuću ili grebenima. Zbog gubitka orijentacije možemo se brzo izgubiti i uhvati nas noć, koja donosi hladan zrak i posljedično pothlađivanje.
Za sigurniji hod uvijek imajmo sa sobom mobilni telefon, GPS uređaj ili kompas, kartu i toplu odjeću.
Zmije najčešće opažamo po toplim vlažnim danima u visokoj
travi, kleku i rubovima šume. U Sloveniji poznajemo tri vrste otrovnih zmija.
Najopasniji je modras, koji se zadržava u nižim predjelima. Manje otrovne su obična i rilčasta šarka, potonju kod nas opažamo samo zapadno od rijeke Soče.
Obična šarka je najčešća zmija u slovenskim planinama i može se vidjeti sve do 2400 m visoko, najčešće u pojasu kleka.
Zmija se čovjeku uvijek pokušava maknuti i hoće to učiniti ako je samo ne iznenadimo i stanemo ili zgrabimo rukom u njezinoj neposrednoj blizini.
Tada u obrani ugrize. Ako dođe do ugriza, ne reagirajmo panično jer ugriz kod odraslog čovjeka nije smrtonosan (opasniji je kod male djece). Najveća vjerojatnost je da nas ugrize u nogu ili ruku. U tom slučaju LAKO vežemo mjesto iznad ugriza, time usporavamo protok krvi.
Zatim odmah krenemo liječniku; ako smo daleko od automobila (visoko u planinama), nazovemo 112 i čekamo helikopter; ako zbog nepovoljnog vremena helikopter ne može poletjeti, polako bez većeg napora siđemo u dolinu i dalje liječniku. Kod liječnika nas mogu zadržati nekoliko dana na promatranju, bol ugriza nestaje najkasnije nakon mjesec dana.
Krpelji su male životinje koje spadaju u porodicu grinja. Zbog zaraženosti ubrajaju se među najopasnije životinjske vrste u Sloveniji. Krpelj uzrokuje dvije vrlo opasne zarazne bolesti: krpeljni meningitis i boreliozu.
Protiv krpeljnog meningitisa možemo se preventivno zaštititi cijepljenjem unaprijed. Protiv borelioze još nema cjepiva, pa pratimo mjesto ugriza još nekoliko dana nakon što smo našli krpelja. Ako se oko tog mjesta pojavi crveni krug, odmah idemo liječniku.
Krpelji se najčešće pojavljuju na vlažnim livadama,
rubovima šuma i grmlju. Najviše krpelja je do 800 m nadmorske visine, više njihov broj postupno opada i iznad 1400 m već su vrlo rijetki. Krpelji postaju aktivni kada temperatura zraka pređe 5 stupnjeva Celzija.
Kako se zaštititi od krpelja: Koristimo zaštitna sredstva protiv krpelja i drugih insekata, nosimo glatku i svijetlu odjeću te glatku bijelu kapu. Nakon svake planinarske ture pregledamo tijelo i temeljito operemo glavu; ako primijetimo krpelja, moramo ga ukloniti (pri uklanjanju pazimo da uklonimo i glavu). Odjeću koju smo imali na planinarskoj turi operemo u perilici.