Padajuće kamenje

Padajuće kamenje uzrok je brojnim planinskim nesrećama u Sloveniji i inozemstvu. Budući da su te nesreće sve češće, ponajviše zbog sve većeg broja posjetitelja planina, dajemo nekoliko savjeta kako povećati sigurnost planinara.
Najprije moramo znati koja su područja s većom vjerojatnošću padajućeg kamenja. To su stijene, kameni nagibi, uske doline, klisure, grape, žljebovi, strmi bočni grebeni i strmi nagibi.
Uzroci padajućeg kamenja su sljedeći:
-Najopasniji i nepredvidiv je potres. U tom slučaju dolazi do većih odrona stijena i hodanje tim stazama nije sigurno još nekoliko godina nakon potresa.
-Nevrijeme, koje samo po sebi donosi veliku opasnost, uzrokuje i padajuće kamenje. Pri udaru groma u kameni nagib aktivira se kamenje koje dalje leti u dolinu velikom brzinom.
-Topljenje snijega uzrok je padajućeg kamenja posebno u proljetnim i ranim ljetnim danima. Kad se snijeg topi, odlama se manji ili veći komad tvrdog snijega koji pada prema dolje i pri tome može gurnuti veće komade kamenja u dolinu. Najopasnija su područja ispod stijena, jer se iznad nas, obično na grebenu, odlomi opast (navijani snijeg na grebenima) koji leti u dolinu.
-Životinje aktiviraju kamenje na strmim kamenim nagibima, često iznad planinarskih staza i bespuća.
-Planinari koji hodaju po kamenju na stazi i pri tome ne paze da ne aktiviraju kamenje tijekom hodanja. Najopasnije su jako posjećene staze kojima hodaju manje iskusni planinari ili čak turisti. U Sloveniji imamo prilično takvih staza, najopasnije su Mangart, Mojstrovka po Hanzovoj stazi, Prisank, Prestreljenik i Triglav. To su uglavnom staze s visokom nadmorskom visinom polazišta.
-Postoje i neki rjeđi uzroci.

Kako se ponašati kad hodamo po nagibima gdje možemo očekivati padajuće kamenje:
-Staviti kacigu,
-Što brže, ali ipak sigurno prijeći ta područja,
-Paziti da sami ne aktiviramo kamenje,
-Ne praviti pauzu za jelo.
Ako primijetimo da u našoj blizini leti kamenje, upozoravamo ostale planinare jakim glasom „PAZI, KAMENJE PADA!“, a sami se pokušavamo što brže skloniti na sigurno mjesto. Ako ne pronađemo potpuno sigurno mjesto, ruksakom si napravimo neki štit. Najvažnije je zaštititi glavu, vrat, zatiljak i kralježnicu.