Planinski tabor - prostor doživljaja, povezivanja i...

Planinski tabor - prostor doživljaja, povezivanja i prenošenja planinarstva na nove generacije.

Planinski tabori, koji su u Sloveniji nastali već prije 100 godina, imaju važnu ulogu u odgoju mladih u duhu poštovanja prirode, odgovornosti i suradnje, u prijenosu znanja o planinarstvu, planinarskim vještinama i sigurnosti u planinama, a ove godine su upisani i u registar nematerijalne kulturne baštine. Višednevni boravak mladih u planinskom svijetu, koji je moguć samo zahvaljujući mreži predanih volontera, svakog ljeta predstavlja praznike za više od 1100 mladih planinara iz cijele Slovenije. Prema prikupljenim podacima, u posljednjih 20 godina planinskih tabora sudjelovalo je više od 22 tisuće djece. Planinski tabori su prostor doživljaja, povezivanja i prenošenja planinarske ideje na nove generacije, također se u taborima kuje mladi stručni kadar, gdje iskusnije vodstvo prenosi svoje dragocjeno znanje na mlađe.

Planinski tabori su višednevni boravak mladih u planinskom svijetu, koje organiziraju omladinski odjeli planinarskih društava pod okriljem Planinarskog saveza Slovenije (PZS). Odvijaju se uglavnom tijekom ljetnih praznika, kao pohodni tabori ili zimovanja i u drugim godišnjim dobima. Sudionici, od predškolskih mališana do studenata, borave u šatorima ili planinskim kolibama, gdje sudjeluju u raznim aktivnostima, kao što su planinski pohodi, orijentacija, penjanje, zaštita prirode, prva pomoć, kulturne i društvene aktivnosti. Programi su prilagođeni dobi i iskustvu sudionika te ih vode osposobljeni mentori, vodiči PZS, omladinski voditelji, instruktori planinarskog odgoja i drugi stručni kadar. Tabori potiču samostalnost, odgovornost, grupni rad i poštovanje prema prirodi.

"Tabori su mi dali puno više od samo pohoda i spavanja u šatorima - tamo sam se prvi put zaista susrela sa zajednicom, odgovornošću i osjećajem da svaki doprinos računa. Vremenom sam i sama preuzela ulogu voditelja. Planinski tabori po mom uvjerenju ostaju jedna od najvažnijih oblika omladinskog planinarskog djelovanja. Mlade ne povezuju samo s prirodom, već im pokazuju što znači surađivati, suosnivati i biti dio društvene pulsacije. U Omladinskoj komisiji toga smo se itekako svjesni - zato tabori uključujemo i u naše obrazovne programe. Osposobljavanje za omladinske voditelje PZS je zapravo tabor u malom: mladima otvara pogled u širinu planinarske djelatnosti i potiče ih da se aktivno uključe u omladinske odjele svojih društava. Osim znanja razvijaju i voditeljske vještine i iskustva, koja kasnije donose natrag - na tabori, u grupe, na izlete," objašnjava Ana Skledar, načelnica Omladinske komisije PZS. Njezin put u planinarstvo započeo je upravo s planinskim taborima - prvog se sudjelovala u vrtiću, jer su u Planinarskom društvu Poljčane na tabori vodili već najmlađe, kasnije se na njih vraćala svakog ljeta, najprije kao osnovnoškolka, zatim kao gimnazijalka: "Posebno bih htjela naglasiti da su tabori mogući samo zahvaljujući mreži predanih volontera - omladinskih voditelja, mentora planinarskih grupa, vodiča i brojnih drugih, koji svojim znanjem, primjerom i energijom omogućuju da tabori budu sigurni, raznoliki i sadržajno bogati. U Omladinskoj komisiji trudimo se povezivati društva i poticati razmjenu iskustava. Vjerujem da tako zajedno održavamo tabor kao prostor doživljaja, povezivanja i prenošenja planinarske ideje na nove generacije."

Planinski tabori, koje u posljednjem razdoblju sufinanciraju Fondacija za sport i Ured za mlade, ključni su u odgoju, obrazovanju i socijalizaciji mladih te predstavljaju jedan od najprepoznatljivijih i dugovječnijih oblika rada u prirodi u Sloveniji. "Planinski tabori imaju važnu ulogu u odgoju mladih u duhu poštovanja i očuvanja prirode, odgovornosti i suradnje, u prijenosu znanja o planinarstvu, planinarskim vještinama i sigurnosti u planinama, važni aspekti su i druženje i jačanje zajednice, jer djeca uče suživot u grupi. Planinski tabor je učionica na otvorenom, u kojoj se ugodno i uzbudljivo učimo ponašanju i stječemo navike koje prenosimo u svakodnevni život. Ako adolescentu na taboru uđemo pod kožu s planinarskim odgojem, to je najbolji put da planinarstvo postane njegov način života. Kako to učiniti? Preduvjet je da tabor vode vodiči odnosno vodstvo kojima je planinarstvo način života, koji poštuju častni kodeks slovenskih planinara, koji u planine idu otvorenih očiju i poštuju ih. Takvo vodstvo će spontano i na svakom koraku zračiti idejom planinarstva i vjerujte - primjeri privlače," naglašava potpredsjednik Planinarskog saveza Slovenije Roman Ponebšek, nekadašnji načelnik Omladinske komisije PZS. Kao dugogodišnji vodič Planinarskog društva Litija upravo se vratio s omladinskog planinskog tabora na Pokljuki, već 45. po redu. U društvu ove godine organiziraju i 22. obiteljski i sedmi studentski tabor. U 45 godina omladinskih, obiteljskih i studentskih tabora u organizaciji PD Litija sudjelovalo je preko 3000 sudionika.

Planinski tabori imaju vrlo bogatu tradiciju, njihovo nastajanje povezano je s počecima organiziranog planinarstva u Sloveniji i počecima rada s mladima. Nakon Prvog svjetskog rata posebne političke okolnosti u Primorskoj prisilile su mlade da si u planinama potraže sigurno mjesto za opuštanje - i upravo tamo su prije stoljeća nastali prvi tabori. U dvadesetim godinama 20. stoljeća planinari su se sastajali na narodnim taborima na Nanosu, gdje se okupila cijela Primorska od Trsta do Bovca. Organizirala ih je vipavska podružnica Slovenskog planinskog društva (prethodnika PZS) uz pomoć ajdovskih i postojnskih planinara. Prema podacima iz Planinskog vestnika 1925. godine na Vogrskom organizirali su prvi omladinski tabor, sljedeći godinu kasnije na Beki kod Kozine, oba kao susrete mladih, gdje su se mogli športski aktivirati i družiti, a ne potpuno u smislu današnjeg poimanja tabora kao boravka planinara u šatorima. Nakon osnivanja Omladinske komisije PZS 1956. godine tabori su se proširili po cijeloj državi i postali važan dio odgoja planinarskog podmlatka, danas su priznati kao važan oblik neformalnog obrazovanja i socijalizacije mladih.

Planinarsko društvo Postojna osnovano je 1946. godine, već dvije godine kasnije počeli su raditi s najmlađima, pionirima, koje je vodio danas već pokojni Ivan Rozman - Očka, također pokretač ljetnih planinskih tabora: "Stup planinarstva neka tvore mladi. Ako mladom čovjeku usađuješ u dušu ljubav prema planinama, ona će u njemu gorjeti zauvijek. Mladi čovjek u planinama doživljava svoj svijet. Taj svijet ga obogaćuje, taj svijet ga oplemenjuje. Obično ostane takav zatim cijeli život." Društvo organizira tabori gotovo neprekidno od 50-ih godina 20. stoljeća, što znači jednu od najdužih tradicija među slovenskim planinarskim društvima. Brojne generacije postojnskih planinara vežu na njih najljepše uspomene. Ljetno kampiranje predstavlja vrhunac i zaključak cjelogodišnjeg rada, kada se mladi i malo manje mladi planinari (u posljednjim godinama oko 90) zajedno s vodičima i mentorima na tjedan dana presele u prirodu i zažive s njom. Kao što kažu, netaknuta priroda potiče njihovu kreativnost i nudi im bezbroj mogućnosti za istraživanje, na taboru upoznaju nove ljude, druže se s njima, uče se prilagođavati i pomagati sučovjeku, otkrivaju djelić njima još nepoznate Slovenije, kući se vraćaju zadovoljni, bogatiji za nova znanja i korisna iskustva. Planinari se ne samo penju na okolne vrhove, već istražuju okolicu tabora, natječu se u športskim i društvenim igrama, uče orijentaciju u prirodi, upoznaju planinsku floru i faunu, druže se, pjevaju, stvaraju u raznim radionicama, za kraj tabora pak uz logorsku vatru i krste nove članove.

Planinarsko društvo Nova Gorica ove je godine organiziralo jubilarni 50. omladinski planinski tabor - na Soriškoj planini, prvog pak 1975. godine u Logu pod Mangrtom. Pokretači su bili Milena i Karel Bizjak, kojima su se ubrzo pridružili Milena i Franc Modrijan, po riječima kojeg je planinski tabor prava škola za život, koja djeci daje ogromno - među ostalim samopouzdanje, mogućnost da prevladaju strah, na primjer, kada krenu kroz tamnu šumu, uče se raznim vještinama, sami brinu o sebi, moraju se prilagoditi grupi, tako u pogledu boravka kao i prehrane. "Namjena tabora je preživljavanje u prirodi. Volim reći da svatko može zviždati od sreće na suncu, preživjeti pak treba i kada je loše vrijeme. Najveća proslava za mene povodom 50-godišnjice planinskih tabora je da nam je uz blizu 3000 djece u svim tim godinama uspjelo da nismo imali neku veću nesreću," naglašava danas 77-godišnji Modrijan. Dugogodišnji voditelj planinskih tabora i nekadašnji načelnik Omladinskog odjela PD Nova Gorica također je zadovoljan da je dobio zanosne nasljednike, među njima i kćer Uršku, koja je prošlog vikenda, 12. i 13. srpnja, za kraj 50. omladinskog planinskog tabora na Soriškoj planini pozvala sve koji su bili aktivni u omladinskom odjelu novogoričkog društva. U PD Nova Gorica prije godina rođen je i prirodnjački tabor, također su kampirali preko granice, na Bleščečoj planini s mladim planinarima iz austrijske Koruške.

Planinarsko društvo Vrhnika vjerojatno je jedino društvo koje ima planinske tabori neprekidno već 60 godina, i u godini osamostaljenja Slovenije i u vrijeme pandemije koronavirusa. Prvi tabor imali su 1965. godine u Tamarju, jubilarni 60. pak lani u Kamniškoj Bistrici. Najviše puta, čak osam puta, kampirali su u Krnici i u šest desetljeća na njihovim taborima prošlo je više od 4000 sudionika. "Planinski tabor doživljavamo različito. Nekoj djeci, koja su više športska, važno je da u taboru nakupe što više visinskih metara, drugima visinski metri ne znače ništa. Važna im je lijepa priroda koja ih svaki dan okružuje. Opet drugima najljepše je sakupljanje drva za vatru, spavanje u šatoru ili pjevanje uz logorsku vatru. Kao vodiči, načelnici, voditelji tabora i ostali koji doprinose provedbi tabora, moramo se svjesno da ovdje nismo zbog sebe, već zbog drugih. U našim rukama je da odgojimo mladež koja će sa zadovoljstvom odlaziti u brda, i to prenositi na svoju djecu. Osobno mi se čini važno da se održava tradicija provođenja planinskih tabora i posljedično odlazaka u planine. Važno je da vodstvo tabora sastavi program koji će djecu privući da se na tabor vraćaju," razmišlja Martin Jeraj, načelnik MO PD Vrhnika i voditelj planinskog tabora, koji osvjetljava značaj omladinskih voditelja na taboru. Po njegovim riječima odgoj sljedeće generacije planinara nisu samo obavljeni izleti i prehođeni putovi, već i druženje i provođenje igara koje to potiču. U njegovim očima ključni rad omladinskog voditelja je to da dijete usmjerava prema druženju i upoznavanju novih prijatelja. Također ističe važnu ulogu volonterstva: "Znanje koje smo stekli na raznim tečajevima i osposobljavanjima treba prenijeti na sljedeće generacije, jer time osiguravamo da se naša aktivnost održi. Ne samo znanje čvorova, poznavanje opreme, manevara i planinskih cvjetova, najvažnije je da djecu oduševimo za volonterski rad i odgojimo sljedeću generaciju načelnika, voditelja tabora, vodiča i omladinskih voditelja. U mojim očima planinarstvo i volonterska djelatnost u Sloveniji u dobrim su rukama ako s tim započnemo već u djetinjstvu. Ljudima koji djeluju kao volonteri u omladinskim organizacijama treba davati osjećaj da čine nešto vrlo plemenito, i svjesno da teže nečemu što mnogi ne razumiju."

1973. godine prvi planinski tabor - u Trenti - organiziralo je Planinarsko društvo Bohor Senovo, sudjelovao je i tada 15-godišnji Hinko Uršič, koji se sjeća da su na taboru imali vojnu kuhinju, skromnu planinarsku opremu, u šatorima su neki imali na podu hranu za stoku, pokriveni pak su bili pokrivačima, jer većina nije imala vreće za spavanje i podloge za ležanje. Iz tabora hodili su pješice na sve ture - na Kriške pode i Razor, do Koče na Doliču i na Triglav te na Jalovec odnosno Zavetišče pod Špičko. Na taboru su imali predavanja o planinskoj prirodi, prvoj pomoći i orijentaciji, orijentacijski pohod, uveče također logorsku vatru, dizali i spuštali su zastavu. Uršič je godinu kasnije već napravio tečaj za omladinskog vodiča, s 18 godina i zimski tečaj, redovito je sudjelovao u organizaciji tabora, voditelj kojih je bio u godinama od 1985. do 1992. "Na planinskom taboru djeca dožive napor i tako bolje spoznaju da su jednaki, bez obzira odakle potječu, međusobno si pomažu i grade međuljudske odnose. Nekad smo ih odgajali i u odnosu prema starijima, iskusnijima i učili ih da se pozdravi onoga koji se vraća s brda. Stekli su važna životna iskustva, tabor je bio za mnoge prijelomnica. U planinarskom pogledu pak naučili su se kako ići u brda, koliko je važna komunikacija u grupi, djeca su više poštovala autoritet, stekla su iskustva, povjerenje u vodiča i brojne planinarske vještine," sjeća se dugogodišnji vodič PZS i također nekadašnji predsjednik PD Bohor Senovo, gdje su se u organizaciji tabora povezivali i s PD Brežice i PD Lisca Sevnica.

1983. godine u Savinjskom međudruštvenom odboru planinarskih društava (SMDO PD) pojavila se ideja o zajedničkim taborima za sve omladinske odjele, koja se pokazala vrlo dobrom, jer ih organiziraju još danas. Počelo je s malim šatorima, dok danas veliki vojni šatori za dobro opremljenu kuhinju, blagovaonicu i spavanje na odabranom tabornom prostoru stoje dva mjeseca, sudionici pak se na taboru smjenjuju u jednotjednim smjenama. Ove godine na Dovjem iznad Mojstrane jubilarni je 40. tabor mladih planinara (tabora nije bilo u godinama osamostaljivačkog rata i koronavirusa), na kojem sudjeluje čak 25 savinjskih i pridruženih planinarskih društava, a to su Atomske toplice Podčetrtek, Boč Kostrivnica, Celje Matica, Dobrovlje Braslovče, Sloga Rogatec, Dramlje, Galicija, Gornja Radgona, Ljubno ob Savinji, Luče, Poljčane, Polzela, Prebold, Rečica ob Savinji, Slivnica pri Celju, Solčava, Šoštanj, Tabor, Velenje, Vitanje, Vransko, Zabukovica, Zagorje, Zreče i Žalec. Prvi takav tabor bio je godine u Logarskoj dolini, gdje se u sedam smjena smijenilo 197 djece i 50 pratitelja, lani na Soriškoj planini preko ljeta smijenilo se 400 sudionika i 170 članova vodstva, u četiri desetljeća pak pod savinjskim platnenim krovom kampiralo je oko 15 tisuća mladih planinara. "Ponosan sam da smo se u svih 40 godina imali dobro, stali zajedno i u slogi organizirali tabor mladih planinara, ove godine čak 25 planinarskih društava - neka traje još dalje! Nijednom nije bilo većeg prepiranja, iako kažu da 'u stadu i pas crkne'. Uvijek smo se zajedno dogovorili i otišli na pregled prostora, zajedno postavimo tabor na početku praznika i skinemo ga krajem ljeta. U ovom projektu aktivna su sva društva i mislim da je to jedno od najvećih planinskih kampiranja u Sloveniji. Svaka smjena ima inače svoj program, ali zajedno stanemo na početku i na kraju, između pak prođe 500 mladih planinara - na to sam najponosniji," su rječite riječi već od samog početka pokretačke snage tabora SMDO PD Milana Polavdra iz PD Zabukovica.

Većina planinskih tabora odvija se na Gorenjskoj, Mojstrana pak je slovenska kolijevka planinskog tabora triju zemalja, koji je prošlog tjedna već 36., ove godine u austrijskom planinarskom selu Malta. Planinski spasitelji iz Kötschach-Mauthena (Austrija), Forni Avoltrija (Italija) i Mojstrane (Slovenija) druže se već od 1971. godine na skijaškim natjecanjima Alpe Adria, od 1988. godine na ljetnim taborima Alpe-Adria-Alpin susreću se i djeca iz tih krajeva, kojima su se godinama pridružili još mladi planinari iz Gmünda, Gurka, Spittala, Tolmezza, Val Comelica, Udin, Trsta, Sappade, Rezije i Tolmina. Godišnjih tabora, koji se naizmjenično odvijaju u Austriji, Italiji ili Sloveniji, u prosjeku sudjeluje do 60 djece i odraslih. Osim planinskih pohoda sudionici se druže i kod raznih športskih i kulturnih aktivnosti te obilazaka lokalnih znamenitosti. "Tabor je jedinstveni susret djece i mladih iz Austrije, Italije i Slovenije, koji već više od tri desetljeća povezuje zajednička ljubav prema planinama. Na početku predstavljao je dragocjeni prozor u svijet - mladima je omogućio prve kontakte s vršnjacima iz inozemstva. Danas pak ostaje izuzetan prostor međunarodnog povezivanja, gdje se kroz planinarstvo prirodno isprepliću tri jezika, kulture i životne priče," objašnjava Tim Peternel, načelnik Omladinskog odjela PD Dovje Mojstrana, i dodaje: "U usporedbi s klasičnim slovenskim planinskim taborima njegova najveća dodana vrijednost upravo je u multikulturalnom kontaktu: djeca upoznaju različite poglede na svijet, šire horizonte i tkaju prijateljstva preko granica. Atmosfera tabora je nešto posebno - opuštena, otvorena i prožeta samo jednom zajedničkom niti: ljubavlju prema planinama."

Mnogo planinskih tabora već se odvijalo od početka praznika, u nadolazećim danima i tjednima pak možete sresti mlade planinare i na nekom od sljedećih tabora:

6.-26. srpnja Pokljuka (PD Litija)
12.-19. srpnja Dovje (PD Dobrovlje Braslovče, PD Vransko, PD Poljčane)
13.-19. srpnja Bohinj (PD Kobarid)
18.-27. srpnja Bavšica (Omladinska komisija PZS - seminar za omladinske voditelje)
19.-26. srpnja Dovje (PD Celje Matica)
26. srpnja-2. kolovoza Dovje (PD Gornja Radgona)
27. srpnja-1. kolovoza Mlačca (PD Podnanos)
4.-10. kolovoza Trenta (PD Idrija)
9.-16. kolovoza Dovje (PD Sloga Rogatec, PD Boč Kostrivnica, PD Zagorje)
16.-23. kolovoza Dovje (PD Rečica ob Savinji, PD Ljubno ob Savinji, PD Solčava, PD Luče, PD Velenje, PD Šoštanj, PD Tabor)
1.-10. kolovoza Lepena (PD Vrhnika)
3.-9. kolovoza Zgornje Jezersko (PD Ljubljana Matica - obiteljski tabor)
4.-6. kolovoza Dom pod Storžičem (PD Domžale)
10.-17. kolovoza Slatna nad Ratečami (Pohodniško društvo Novo mesto)
10.-24. kolovoza Zgornje Jezersko (PD Ljubljana Matica)
23.-30. kolovoza Dovje (Omladinska komisija PZS - gimnazijski tabor)
20.-27. rujna Bavšica (Omladinska komisija PZS - studentski tabor)