Prije 20 godina Slovenci osvojili Annapurnu
29.04.2015
Na današnji dan prije 20 godina, 29. travnja 1995., Davo i Drejc Karničar kao prvi Hrvati dosegli su vrh Annapurne (8091 m) a potom kao prvi na svijetu presmučali njenu sjevernu stijen po Francuskoj smjeru, što je bio istovremeno posljednji, četrnaesti osvojeni slovenski osemtisočak. Slovenski alpinisti popeli su se na svih četrnaest najviših vrhova svijeta u 20 godina, jer će ove godine biti i 40. godišnjica uspona na prvi slovenski osemtisočak, Makalu 1975.
Tako željeni i teško očekivani uspjeh donijela je tek šesta slovenska ekspedicija na Annapurnu. Devetčlanu ekspediciju Planinskog saveza Slovenije, koja je imala za cilj ponavljanje smjera prvopristupnika, smučanje s vrha i eventualni pokušaj prvovzpona u alpskom stilu, vodio je Tone Škarja, a članovi su bili Viki Grošelj, Tomaž Humar, Andrej (Drejc) Karničar, Davo Karničar, Janko Oprešnik, liječnik Damijan Meško, Stipe Božić (Hrvatska) i Carlos Carsolio (Meksiko). Uzgon po Francuskom smjeru obilježio je opasnost lavina, jaki vjetrovi i niske temperature, ali to nije umanjilo izvanrednu motivaciju ekipe s namjerom osvojiti posljednji osemtisočak na koji se Slovenci još nisu popeli.
29. travnja 1995. iz logora IV na visini 7400 metara prema vrhu krenuli su braća Davo i Drejc Karničar te pridruženi član ekspedicije Meksikanac Carlos Carsolio. U 9 sati dosegli su vrh Annapurne I (8091 m), sat kasnije braća Karničar započela je rizično smučanje i istog dana stigli u bazu. To je bio prvi neprekidani smučarski spust s vrha Annapurne, a Slovenci su se tako kao deveta zemlja svijeta popeli na vrh svih 14 osemtisočaka. 6. svibnja uspio je vrhunski uspon i Tomažu Humaru.
"Događaje prije 20 godina sjećam se s velikim ponosom i zadovoljstvom da smo s bratom Davom uhvatili posljednji vlak slovenskog klasičnog himalajizma. Divna družina izvrsnih, zapravo legendarnih slovenskih alpinista (Viki Grošelj, Tomaž Humar, Janko Oprešnik), podržana međunarodnim sudjelovanjem (Carlos Carsolio i Stipe Božić). Odlično vodstvo Toneta Škarje. Pozorna, gotovo očinska njega liječnika Damijana Meška. Odlično funkcioniranje braće naveze. Vrh i zatim nepozabljiv spust. Rezultat koji još uvijek vrijedi, jer se nakon toga nitko drugi nije smučio s vrha. Čak ni na Annapurni nije bilo posebne gužve u svom tom vremenu. U dobrih 60 godina nešto preko 200 pristupa vrhu," sjeća se Drejc Karničar i dodaje: "Planinari me često pitaju, žalim li izgubljene prste na Annapurni. Nikad. Niti na trenutak. Ne bih zamijenio neprocjenjivo životno iskustvo koje je obilježilo i ispunilo moj život. Bogu hvala za Annapurnu!"
Davo Karničar dobiva na Annapurni zalet za sljedeće smučarske podvige pa tako u listopadu 2000. postaje prvi čovjek na Zemlji kojem je uspio neprekidani spust s vrha Everesta do baznog logora, a 2006., nakon smučanja s Mt. Vinsona, najvišeg vrha Antarktike, prvi čovjek koji je uspješno presmučao sve najviše vrhove sedam kontinenata. Trenutno smuča u Norveškoj jer se krajem lipnja uputi u Karakorum s ciljem smučati osemtisočak Gašerbrum I, što je priprema za smučanje s druge najviše gore na svijetu, 8611 metara visokog K2, sljedeće godine.
"Posljednji osemtisočak koji nam je nedostajao za niz od četrnaest bio je Annapurna. Nitko nas nije toliko otežavao kao baš ona; od 1983. do konačnog uspjeha zaredilo se čak šest ekspedicija. Zanimljiv paradoks je da su Francuzi 1950. uspjeli u prvom pokušaju, jednako tako Englezi 1970. s prvim usponom po južnoj stijen. Međutim, s prvim potpunim smučarskim spustom Dava i Andreja Karničara i Slovenci smo dodali svoj dio prvencstva na gori. Uspjeh je upotpunio Tomaž Humar, što je njegov najveći visinski doseg. time usponom zatvorili smo ogrlicu osemtisočaka od Makalua (1975) do Annapurne 20 godina kasnije, uglavnom po prvenstvenim smjerovima," važno poglavlje slovenske i svjetske alpinističke povijesti osvjetljava vodja ove i više drugih himalajskih ekspedicija Tone Škarja.
Ove godine bit će i 40 godina od prvog slovenskog uspona na osemtisočak. Ekspedicija pod vodstvom Aleša Kunaverja u listopadu 1975. preplela je južnu stijen 8463 metara visokog Makalua po prvenstvenoj smjeru i time postavila Sloveniju uz bok himalajskim velesilama. Vrh je uz izuzetnu podršku ostalih članova ekspedicije doseglo čak sedam plezala: Stane Belak, Marjan Manfreda (bez korištenja dodatnog kisika), Janko Ažman, Nejc Zaplotnik, Viki Grošelj, Ivč Kotnik i Janez Dovžan. Uspon još uvijek broji među najveće dosege svjetskog himalajskog penjanja i bio je odlična osnova i poticaj za daljnje slovenske uspjehe u najvišem planinarstvu svijeta.
Slovenski alpinisti popeli su se na 14 najviših vrhova svijeta u 20 godina, uglavnom po prvenstvenim smjerovima. Godine 1975. Marjan Manfreda i Stane Belak kao prvi Slovenci stajali su na osemtisočaku Makaluu (8463 m), Manfreda je uspon obavio bez korištenja dodatnog kisika, što je tada bio svjetski visinski rekord. Dvije godine kasnije Andrej Štremfelj i Nejc Zaplotnik dosegli su vrh Gašerbruma I (8068 m). Kao prvi Slovenci 1979. na najvišem vrhu svijeta Everestu (8848 m) stajali su Andrej Štremfelj i Nejc Zaplotnik. Grošelj se 1984. zajedno s Hrvatom Stipetom Božićem popleo na Manaslu (8163 m). Bogdan Biščak i Viki Grošelj popeli su se 1986. na Broad Peak (8047 m), dan kasnije uspjeh je upotpunila prva Slovenka na osemtisočaku, Marija Štremfelj. Iste godine Gašerbrum II (8035 m) postao je šesti osemtisočak kojeg su pobijedili slovenski alpinisti Bogdan Biščak, Viki Grošelj, Pavle Kozjek i Andrej Štremfelj. Na Daulagiriju (8167 m) 1987. stajali su Marjan Kregar i Iztok Tomazin, koji je godinu dana kasnije osvojio još Čo Oju (8201 m). Godine 1989. Pavle Kozjek i Andrej Štremfelj osvojili su Šišu Pangmu (8046 m). Godinu dana kasnije Marija Frantar i Jože Rozman dosegle su vrh Nanga Parbata (8125 m), desetog slovenskog osemtisočaka, iste godine Tomo Česen obavio je prvenstveni solo uspon na vrh Lotseja (8516 m). Godine 1991. Marko Prezelj i Andrej Štremfelj prepleli su prvenstvenu smjer u južnoj stijen Kangčendzenge (8598 m), već dva dana kasnije na glavnom vrhu Kangčendzenge (8586 m) stajao je Grošelj zajedno s Hrvatom Božićem. Godine 1993. Zvonko Požgaj i Viki Grošelj po klasičnoj smjeru bez dodatnog kisika dosegli su K2 (8611 m), što je bio ukupno trinaesti osemtisočak, ali i prvi u samostalnoj Sloveniji. Godine 1995. Davo i Drejc Karničar kao prvi Slovenci dosegli su vrh a potom kao prvi na svijetu presmučali sjevernu stijen Annapurne I (8091 m). To je bio istovremeno posljednji, četrnaesti osvojeni slovenski osemtisočak.