S znanjem i iskustvima u planine zimi...

S znanjem i iskustvima u planine zimi - iz prve stručne ruke i ne s društvenih mreža.



Zimskom posjetu planina svoj pečat daju niže temperature, kraći dan, zatvorene planinarske kuće i specifične snježne prilike, pa odlazak u planine zimi zahtijeva pažljivo planiranje, pribavljanje informacija s terena, uvažavanje osobnih iskustava, odgovarajuću opremu i znanje njezine uporabe. Stoga se u planine uputimo promišljeno i odgovorno, znanje pak steknemo kod kredibilnog i stručno osposobljenog kadra, a ne na društvenim mrežama, istakli su na novinarskoj konferenciji Planinarske zveze Slovenije (PZS) 11. prosinca, na međunarodni dan planina, na Krvavcu, stručni suradnik PZS-a i gorskokotrescac Matjaž Šerkezi te načelnik Vodničke komisije PZS-a i instruktor planinarske vzgoje Franc Gričar.







Slovensko visokogorje pod debelom snježnom pokrivačem, niže dolje planinarske staze klizave zbog vlage i poledice, predstavio je stručni suradnik Planinarske zveze Slovenije i gorskokotrescac Matjaž Šerkezi trenutne prilike u planinama: "Stopnja opasnosti snežnih lavina je druge stupnje prema europskoj petostupanjskoj ljestvici, i to negdje iznad 1800 metara nadmorske visine, problematičan je prije svega navijeni snijeg. Planinarske staze i bespuća na toj visini su poledice zbog inverzije i niskih noćnih temperatura. Sjeverna padine, stijene, grupe, posebice osjenčene strane, zasnežene su, snijeg je tvrd, nabijen i poledica. Na nižim područjima, posebice u šumi, opasnost predstavlja suho lišće koje samo po sebi klizi, ispod njega se skrivaju vlažne korijenje i kamenje, ponegdje i poledica. Trenutne su prilike u srednjegorju i visokogorju vrlo različite. Tako npr. na Kamniško sedlo dođete po suhom, samo zadnjih 200 metara staza je mjesta poledica i tome se može sigurno izbjeći, dok u zračnoj udaljenosti 100 metara dalje za stazu na Kokrsko sedlo trebaju dereze i cepin, jer je staza zasnežena i prekrivena nabijenim snijegom i ledom."







Zimski posjet planinama obilježavaju i druge posebnosti koje je istaknuo Franc Gričar, načelnik Vodničke komisije PZS-a i instruktor planinarske vzgoje: "Dani su kratki, planinarske kuće zatvorene, u planinama je snijeg i s njim temperature ispod ledišta i više puta jak vjetar. Magla često smanjuje vidljivost i neiskusanog planinca brzo odvede na krivu stazu, krajina postane svuda ista, čovjeka obuzme panika i brzo može doći do nesreće zbog pada preko stijenskog skoka ili zdrsa na vlažnom tlu. Pojedinci se prečesto u brda upute bez odgovarajuće opreme, zaborave čelnu svjetiljku, prvu pomoć, topla odijela, a onda ih iznenadi noć ili promaše stazu zbog slabe vidljivosti. U zimskom razdoblju se mijenja i izgled krajine i nije nužno da ako je poznajemo iz ljetnih dana, prepoznamo je i zimi. Ljeti dobro vidljiva planinarska staza - pokrivena lišćem ili snježnim pokrivačem - slabo vidljiva je. Stoga je vrlo važno dobro znanje orijentacije i prije svega da imamo kvalitetnu planinarsku kartu i kompase sa sobom. Naravno da će nam dobro doći i aplikacija LocusMap na pametnom telefonu, ali neka ne bude zamjena za tiskanu kartu."







Za posjet planinama zimi trebamo potpunu zimsku opremu - cepin, dereze i kacigu, kod posjeta visokogorju i lavinski trojček. Prije svake ture treba provjeriti stanje opreme, snježne prilike na području gdje se upućujemo i otvorenost planinarskih kuća. Osim tehničke opreme za hodanje u planine zimi trebamo svu opremu kao za planine u ljetnim, suhim prilikama, dodatno još dobre zimske planinarske cipele, gamaše za zaštitu od prodora snijega u cipele, kvalitetnu odjeću koja štiti od vjetra, hladnoće i vlage i ima dobre izolacijske osobine. Potrebna je zaštita od jakog sunca, ne zaboravimo ni rezervnu odjeću i činjenicu da je zimi dan kraći i da je većina planinarskih kuća zatvorena, zbog čega trebamo više tople tekućine i hrane u ruksaku.







"Pri pripremi za turu moramo se pitati hoće li naše znanje i iskustva odgovarati zahtjevnosti odabrane ture. Sve više planinara se u planine uputi s odgovarajućom opremom, ali ne znaju je koristiti odnosno koriste je pogrešno. Dereze na nogama i pohodne štapove u rukama, cepin u rukama bez rukavica, široke hlače, glava koja nije pokrivena kacigom, trake koje vise preko koljena, vez na uže s pogrešnim čvorom ili vezivanje dva planinara bez osiguranja, lavinska žolna na vrhu odjeće ili u ruksaku, s mikroderezama na vrh Grintovca ... sve to su smrtonosne i opasne kombinacije od kojih se neiskusni ne svijeste. Kod zdrsa ili pada ključne su prve sekunde i čak najbolj vješti alpinisti ih teško izvedu, kamoli netko tko zaustavljanje cepinom još nikad nije probao i na rukama nema rukavice. U trenu će ostati bez kože i mišića na ruci, ispustiti cepin, sam će bez kontrole po padini zadrskati kao pun ruksak," dodao je Šerkezi i osvijetlio i opasan populizam društvenih mreža: "Prošle godine primjetno je da je populizam društvenih mreža probudio pojedince koji iskorištavaju prevenciju u planinama za promotivne svrhe i tako oglašavaju određene proizvode i opremu. U većini njihovi savjeti su plod prerade vijesti PZS-a i GRZS-a, ali izvučeni iz konteksta i pogrešno prikazani, jer ih preko video sadržaja ili fotografija uglavnom predstavljaju influenceri bez planinarskog znanja ili njihova iskustva temelje samo na nekoliko tura ili posjeta tečaja sigurnijeg hodanja. Pojavljuju se i pojedinci koji u planine vode preko svojih kompetencija i znanja, što je posebno opasno. Iz tog razloga moramo biti oprezni kad unajmimo vodiča ili pratimo energijske objave pojedinaca na društvenim mrežama."







Među tehničkom opremom koju trebamo za sigurniji posjet visokogorju zimi spadaju dereze, cepin i kaciga. "Za posjet visokogorju jedini pravi izbor su 10- ili 12-zupčane gorske dereze. Razne mini derezice, lance i druge gumene varijante, koje su pravi modni hit u zadnjih godina, idu u grad i na blaže terene, jer nemaju prednje zube i nisu prikladne za ozbiljnije gorske ture, nažalost lani su doprinijele i smrti planinarke na Grintovcu," još jednom je naglasio Šerkezi i prikazao opasnost mini derezica pri korištenju na neprimjerenom terenu, jer se na strmini mogu skinuti s cipela, što uzrokuje zdrs. Instruktor planinarske vzgoje Gričar prikazao je pravilnu upotrebu dereza i cepina, pri čemu je važno da čim stavimo dereze na noge, štapove zamijenimo cepinom - samo tako ćemo se u slučaju pada uspješno zaustaviti, glavu nam štiti kaciga: "U planinama je nužno imati odgovarajuću opremu koju treba i znati pravilno koristiti, za osiguranje sigurnosti, svoje i drugih sudionika ture, potrebna su i odgovarajuća iskustva koja se mogu steći samo kilometražom u planinama. Na zimske ture se na početku uputimo pod budnim okom osposobljenih vodiča unutar planinarskih društava ili gorskih vodiča, znanje možemo steći i na raznim zimskim tečajevima kretanja u gorskome svijetu. Iskusni planinari prije odlaska u planine uvijek provjere stanje snežnih lavina, vremensku prognozu, stanje na stazi, otvorenost planinarske kuće ... To je važan izvor podataka. Kvalitetne i provjerene informacije o turi možete dobiti na web stranicama Planinske zveze Slovenije ili u tiskanim vodičima i planinskim kartama PZS-a."







Da su zimske planine unatoč svojoj ljepoti opasne, posjetiteljima planina stavlja na srce i Gorazd Gorišek, autor ove godine izdanog vodiča U zasnežene planine. "Svim korisnicima knjige stavljamo na srce da su zimske planine, iako lijepe i moćne, i opasne. Gorski vodič prije svega poziva i manje upozorava. Tomu služi stručna literatura, još više preporučujem tečajeve sigurnog kretanja u zimskim prilikama i zaštite od snežnih lavina. Neka vam ne bude žao vremena i novca za osposobljavanje. U planinama ćete biti sigurniji i doživljaji će biti potpuniji. Sretno na zasneženim vrhovima!" naglašava iskusni gornik koji uglavnom predstavlja lakše srednjegorske vrhove, za gorske sladokusce i neke zahtjevnije visokogorske ture, ukupno 55 ciljeva Julijskih Alpa, Karavanki, Kamniško-Savinjskih Alpa, Primorske, Notranjske, Posavja i Ziljskih Alpa.







Također je obvezni dio tehničke opreme svakog gornika lavinski trojček, objasnio je Gričar: "Lavinska žolna služi grubom, a lavinska sonda finom određivanju položaja nesretnika, lavinska lopata brzom i učinkovitom iskopu, jer je mogućnost preživljavanja u snežnoj lavini najveća u prvih 15 minuta nakon zasutja. Lavinski trojček moramo uvijek koristiti u kompletu, jer samo cijeli omogućuje učinkovito traženje zasutog u lavini, za što nam opet treba znanje i iskustvo." Svako tko se zimi nađe u planinama trebao bi ovladati dvosmjernim testom lavinskih žolni, traženjem zasutog s lavinskom žolnom i iskapanjem zasutog. Najčešće su snežnim lavinama izloženi skijaši na skijaškim turama koji u potrazi za prahom ponekad zaborave opasnost bijele smrti, da bi nesreća u planinama bilo manje, vrijedi poštivati preporuke Udruženja planinarskih organizacija alpskog luka (CAA) za sigurno skijaštenje na skijaškim turama, kojima se i PZS želi aktivno odazvati na rizike prisutne u planinama zimi. Struka preporučuje da se u planine uputite zdravi i tjelesno spremni, turu pažljivo planirate, pravilno koristite svu potrebnu opremu, upoznate se sa snježnim prilikama i procijenite rizik od lavina, na turi budni na orijentaciju i postanke, održavate razmak između članova grupe, izbjegavate padove, skijašite u malim grupama i ne sami, istovremeno i poštujte prirodu.







Gorskokotrescaci iz godine u godinu češće interveniranju. Do 10. prosinca 2019. izveli su 587 akcija spašavanja (dok su prošle godine cijele godine 537), od toga 41 sa smrtnim ishodom (prošle 31). Da je među intervencijama gorskih kotrescaca vrlo malo događaja na organiziranim planinarskim aktivnostima, može biti poziv posjetiteljima planina da se pridruže nekom od 292 planinarska društva i klubova, zaključio je Šerkezi i predstavio novosti članstva u planinarskoj organizaciji: "Članarina će se zbog nove osiguravajuće ugovore i rasta životnih troškova u 2020. malo povećati, što znači i bolje osiguravajuće iznose za pokriće troškova spašavanja u inozemstvu, jer smo 2019. pomogli priličan broj pojedincima koji su bili u nevolji u inozemstvu. Kod osiguranja za svoj auto nikad ne oklijevamo, kod vlastitog osiguranja smo bez premisleka spremni štedjeti. Očuvava se i euro doprinosa u planinski fond kao znak solidarnosti za pomoć pri obnovi planinarskih kuća, novost je da u slučaju članstva u više društava PZS-a više nije potrebno platiti dvije članarine u cijelosti."