Sa znanjem do zvijezda - zimi na K2

Slovenski alpinisti su 1979. godine u Nepalu napisali dvije priče s velikim početnim slovom - novom smjeru dosegli su vrh Everesta i sa školom za nepalske gorske vodiče u Manangu otvorili su domaćinima vrata u svjetliju i sigurniju sutrašnjicu. Dvojezična monografija Sa znanjem do zvijezda: Slovenska škola za nepalske gorske vodiče, koju je osmislila i uredila Mojca Volkar Trobevšek, posvećena je vizionaru Alešu Kunaverju te instruktorima i liječnicima koji su 40 godina dobrovoljno dijelili svoje znanje, iskustva i vrijeme te doprinijeli da je Nepal danas turistički razvijena zemlja s odlično obrazovanim vodičima i vrhunskim alpinistima. Oni svoje znanje samostalno prenose na nove generacije i pišu alpinističku povijest, jer je među deset prvopristupnika kojima je lani uspio prvi zimski uspon na drugu najvišu planinu na svijetu K2 bila polovica bivših polaznika slovenske škole u Manangu. Predstavljanje knjige iz Planinske založbe i razgovor s stvaraocima bit će 18. veljače u 17.30 na 16. Festivalu gorniškog filma u Cankarjevom domu u Ljubljani.

Prve jugoslavenske alpinističke himalajske ekspedicije Trisul 1960, Kangbačen 1965 i Anapurna 1969 bile su odskočna daska za daljnje velike uspjehe slovenskih alpinista u Himalaji, a prvopristupni uspon na Makalu (8463 m) južnom stijenom 1975. godine pod vodstvom Aleša Kunaverja značio je konačni prodor slovenskog alpinizma u svjetski alpinistički vrh. Kunaver je bio svjestan i odgovornosti prema domaćinima, pa se u znak zahvalnosti odlučio postaviti školu za nepalske gorske vodiče u Manangu, time se odrekao vođenja alpinističke ekspedicije na Everest i predao je Tonetu Škarji. "Everest je cilj, škola je poslanstvo. Ekspedicija je na kraju završena, škola je nešto trajno," kod Kunavera je prevagnulo poslanstvo. "Poslanstvo je u ovoj knjizi višekrat zapisana riječ. Dobrovoljnost, pomoć drugome bez očekivanja povrata, iz dobre volje i za bolji život sučovjeka, vrijednost je koju u svjedočanstvima suradnika škole uvijek iznova susrećemo. Priče instruktora i liječnika nude uvid u intimno doživljavanje zemlje, škole i učenika, njihov primjer poziva na oponašanje. Knjiga nas uči da je odluka za dobro često teška, ostvarenje naporno, rezultat veličanstven. Baš kao što je veličanstven 40-godišnji međunarodni humanitarni projekt koji je s ponosom živjelo i izvelo više generacija Slovenaca. Za svoj rad zaslužuju duboko poštovanje i zahvalnost, a ovom knjigom želimo njihovo djelo sačuvati u vječnom sjećanju," knjigu Sa znanjem do zvijezda: Slovenska škola za nepalske gorske vodiče na put među čitatelje prati urednica Mojca Volkar Trobevšek.

Slovenski alpinisti su 1979. godine u Nepalu napisali dvije priče s velikim početnim slovom. 13. svibnja 1979. Andrej Štremfelj i Nejc Zaplotnik kao prvi Slovenci stupili su na Everest, najvišu planinu svijeta, dva dana kasnije vrh novom smjeru dosegli su još Slovenac Stane Belak - Šrauf, Hrvat Stipe Božić i Nepalac Ang Phu. Iste godine, od 23. kolovoza do 12. listopada 1979., u još nedovršenoj školskoj zgradi u Manangu održano je prvo školovanje domaćina, kojeg se pridružilo 25 polaznika, vodili su ga četiri slovenska instruktora: dr. Jože Andlovic, Danilo Cedilnik - Den, Aleš Kunaver i Nejc Zaplotnik, sudjelovala su dva nepalska instruktora. Službeno otvaranje škole bilo je 13. studenoga 1980. Brojni instruktori i liječnici 40 godina nesebično i dobrovoljno dijelili su svoje znanje, iskustva i vrijeme te doprinijeli svoj dio tome da je danas Nepal turistički razvijena zemlja s odlično obrazovanim vodičima i vrhunskim alpinistima koji svoje znanje samostalno prenose na nove generacije.

"Postoji li još negdje u svijetu kakav međunarodni projekt koji bi trajao 40 godina - i to cijelo vrijeme temeljen na dobrovoljnosti - i koji bi tako odlučno utjecao na gospodarstvo zemlje kojoj je pomoć bila namijenjena? Aleš je izmolio novac za zemlju u razvoju, danas je Nepal turistička velesila. Škola u Manangu cijelo je vrijeme ostala poslanstvo i postala je kolijevka novog, ljepšeg života u zemlji pod najvišim planinama. Mnogi bivši obični nosači danas su uspješni gorski vodiči, vlasnici turističkih agencija ili su nastavili školovanje i dobili međunarodne licence," ističe Aleševa supruga i suautorica knjige Dušica Kunaver i dodaje: "Svih 40 godina Planinska zveza Slovenije bila je krovna organizacija svih događanja u školi u Nepalu. Slovenska škola za nepalske gorske vodiče našoj je državi donijela velik ugled u svjetskoj alpinističkoj areni, knjiga Sa znanjem do zvijezda dragocjeni je spomenik ovoj školi i djelima koja ne smiju biti zaboravljena."

Slovensko-engleska monografija iz Planinske založbe Sa znanjem do zvijezda posvećena je Alešu Kunaverju, svim voditeljima, instruktorima, liječnicima te podržavateljima 40-godišnjeg djelovanja slovenske škole za gorske vodiče u Nepalu. O snovima vizionara i alpinističkom školovanju domaćina u nepalskoj Himalaji od ideje do izvedbe u knjizi svjedoče slikoviti zapisi Aleša i Dušice Kunaver. Škole za Šerpe sjeća se instruktor na prvom i drugom tečaju Danilo Cedilnik - Den. S Petrom Markičem, voditeljem škole u godinama 1985-1994, razgovarao je Vladimir Habjan, s Bojanom Pollakom, voditeljem škole od 1995. godine nadalje, te liječnikom i instruktorom Damijanom Meškom, Mojca Volkar Trobevšek. Međunarodnu suradnju orisao je hrvatski instruktor Vladimir Mesarić - Dado, isječke iz škole u Manangu instruktori Vlado Schlamberger i Darja Jenko. Kako su među prvim postali nepalski gorski vodiči, opisali su Zimba Zangbu Sherpa i Namgyal Zangbu Sherpa, da je na tečaju bio i nepalski princ, zapisao je instruktor Marjan Kregar. Sjećanju na vizionara i velikog čovjeka među Šerpama Da Gombu Sherpu poklonio se Bojan Pollak, sjećanja na osposobljavanje nepalskih gorskih vodiča sažeo je zadnji slovenski alpinistički instruktor u Manangu Jani Bele. O pozivu u pomoć raspisala se liječnica Anda Perdan, svoj pogled na školu u Manangu podijelio vrhunski alpinist i instruktor Andrej Štremfelj, o ključu za rješenje problema razmišljao instruktor Matjaž Šerkezi. Poslanstvo filma Poslanstvo oživio je redatelj Matjaž Fistravec, da je to poslanstvo u biti neka vrsta ljubavi, istaknuo je u svom zapisu alpinist, publicist, voditelj i organizator ekspedicija Tone Škarja. Mozaik knjigu obogaćuju brojne fotografije iz Mananga, skice i planovi o nastanku škole, kratka povijest slovenskog himalajizma u razdoblju Aleša Kunaverja, nastavni plan škole za gorske vodiče te popis instruktora i liječnika u školi po godinama.

"U cijeloj priči o slovenskoj školi za nepalske gorske vodiče, koju je započeo Aleš Kunaver, najfascinantniji je razvoj događaja i napredak koji se dogodio: 1979. godine, kada su slovenski instruktori prvi put došli u Manang, polaznici su došli na tečaj siromašno opremljeni, neki jedva obuveni, neki čak bosi. Dobrih četrdeset godina kasnije njihovi potomci, koji su se također školovali u manangškoj školi, obavili su vrhunski alpinistički uspon, prvi zimski uspon na drugu najvišu planinu na svijetu, K2. Doprinos slovenske škole za gorske vodiče u Nepalu tako je dvosmislenog karaktera - pridonijela je gospodarskom razvoju države, jer se s osnaženim domaćinima (visinskim nosačima, vlasnicima treking agencija ...) mogao razcvaliti gorniški turizam, Nepalci su se također uz pomoć slovenskog znanja razvili u vrhunske alpiniste, koji sada koračaju u korak s stranim narodima, koji već odavno osvajaju njihove vrhove," ističe urednica knjige Mojca Volkar Trobevšek. Među deset prvopristupnika kojima je 16. siječnja 2021. uspio povijesni pothvat, prvi zimski uspon na drugi najviši vrh na svijetu K2 (8611 m), bila je naime polovica bivših polaznika slovenske škole u Manangu.

U slovenskoj školi za nepalske gorske vodiče od 1979. do 2013. godine izveli su 28 tečajeva, na kojima su 911 ljudima predali osnovno alpinističko znanje, na prvih 17 tečajeva i vodičko znanje. Tečajeve je izvelo 112 različitih instruktora i liječnika: iz Slovenije 56 (neki i višekrat), Nepala 41 (neki i višekrat), Hrvatske 6, Francuske 2, Kanade 2, Indije 1, Njemačke 1, Srbije 2 i Švicarske 1. Nepalci sami izveli su još nekoliko tečajeva; svih polaznika bilo je 1129. Pojedini tečajevi trajali su od 33 do 44 dana. Prema podacima Planinske zveze Nepala do uključivo 2013. godine tečajeve je pohađalo 1111 polaznika, do uključivo 2019. ukupno 1389. Naši instruktori i liječnici sudjelovali su u osposobljavanju 927 polaznika. Kada se 1984. Kunaverjev put zaustavio na letu prema Triglavu, i škola u Manangu nakon pet godina izgubila je svog osnivača i voditelja. Kormilo škole tada su preuzeli njegovi prijatelji alpinisti - sljedeće desetljeće vodio ju je kranjski alpinistički instruktor i psiholog Peter Markič, zatim 25 godina kamniški alpinistički instruktor i gorski spašavatelj Bojan Pollak, izvrstan pedagog i dugogodišnji suradnik Planinske zveze Slovenije.

Bojan Pollak bio je član tri himalajske ekspedicije, u školi za gorske vodiče u Manangu bio je osam puta, jednom kao instruktor i sedam puta kao voditelj tečaja. "Ova priča me na svoj način ispunjava, govori mi da smo radili ispravno, da smo bili korisni, da mi život nije proklizao kroz moje sebične prste. Tko je to rekao da je smisao života u djelovanju i za druge a ne samo za sebe? Nije svatko za sve, ne može svatko raditi sve dobro, izvrsno. Nije svatko stvoren za dobrog liječnika, spašavatelja, inženjera, učitelja itd. Svatko se može naučiti određenog zanimanja, ali ga može dobro obavljati samo onaj tko u tom zanimanju nađe sebe. Zato ni svatko može biti prikladan za instruktora u ovoj školi. Ne osjeti svatko bit ove škole. To nije samo osposobljavanje, prijenos znanja i iskustava. To je zaista neka vrsta poslanstva, kojeg se čovjek može osvijestiti tek nakon nekog vremena," ističe iskusni poznavatelj nepalskih i slovenskih prilika, koji je vođenje škole preuzeo iz čiste dužnosti prema nastavku međunarodnog projekta, koji se rodio iz nužde, a nastavio iz ljubavi prema nepalskom čovjeku i iz moralnog imperativa da čovjek učini ono što je ispravno. Na pitanje iz kakvog tijesta mora biti instruktor za školu u Manangu, odgovara: "Mogao bih reći da u biti iz takvog kakvi su svi instruktori. Prije svega trebao bi biti alpinist dušom i srcem. Ključno je bilo svakako znanje, iskustva. Vrlo poželjna su bila himalajska iskustva, jer je to kod Nepalaca puno vrijedilo. Znanje i iskustva su zapravo osnova. Međutim to nije bilo dovoljno. Morala je biti prisutna i ljubav, sklonost učenju - predaji znanja, iskustava, ljubav prema polaznicima - isto kao kod svih dobrih učitelja, pedagoških radnika. Osim toga još ljubav prema Nepalu, prema tamošnjem krajoliku, atmosferi, prije svega prema ljudima. I naravno velika prilagodljivost, mogućnost improvizacija i sličnog."

"Hard life, great people, jednom je rekao Da Gombu Sherpa, jedan od instruktora koji je puno surađivao sa Slovencima. Možda smo si ovdje s njima na neki način slični - stoljetna tradicija slovenskog planinarstva, spremnost i nesebična dobrovoljna pomoć članova Planinske zveze Slovenije, malog naroda iz zemlje pod Alpama, i s druge strane male zemlje pod najvišim gorjem svijeta, stisnute između moćnih država Kine i Indije. U povijesti stalna borba za očuvanje nacionalnog identiteta, pa ipak osmijeh na licu, sreća s ruksakom na ramenima i pod koracima planinarske cipela put u budućnost," povlači paralele između Slovenaca i Nepalaca stručni suradnik PZS-a i gorski spašavatelj Matjaž Šerkezi, triput instruktor i jednom voditelj tečaja u Manangu, koji ocrtava munjeviti gorniški razvoj Nepalaca: "Godine 2002., kada sam s njima surađivao na svom prvom tečaju, polaznici nisu imali ni osnovne opreme, a kamoli znanja, i organizacijskog i tehničkog. Dvije godine kasnije na nastavnom tečaju u Langtangu znanje je bilo bitno bolje, sudionici su imali već i gornišku opremu sa standardom UIAA. Ako skočim u 2006. godinu, znanje je bilo svjetlosnim godinama naprijed. Pojedini instruktori, koji su 2002. bili moji polaznici, već su se školovali za gorske vodiče i primjetan je bio ključni element koji prije nije postojao - gorništvo im više nije bilo samo izvor preživljavanja, već su s njim dobili status poštovanja i počeli se penjati i amaterski. Sanjali su stijene, razmišljali o ledenim slapovima koje bi rado popeli, i o vrhovima na koje bi se rado popeli kao prvi Šerpe. I upravo ti momci, koji su daleke 2006. stjecali prva iskustva i sanjali, kako to čine pojedinci u našim alpinističkim školama, popeli su se u siječnju 2021. u zimskim uvjetima na drugu najvišu planinu na svijetu K2."

Na tečajevima u Manangu bili su neizostavni i liječnici, koji su bili ujedno putujuća ambulanta za domaćine. "Kao liječnik na tečaju bio si učitelj - instruktor prve pomoći te cijelo vrijeme u stalnoj pripravnosti, ako bi netko obolio ili se ozlijedio. Prisutnost liječnika doprinijela je osjećaju veće sigurnosti svih sudionika. Učenje prve pomoći obuhvaćalo je teoretski i praktični dio. Podržano je bilo iskustvima, naglasak je bio na preventivi, na stanjima koja ugrožavaju čovjekov život, visinskoj bolesti i stanjima povezanim s hladnoćom. Najčešći zdravstveni problemi među sudionicima bili su prehlada, glavobolja, crijevni problemi, jednom i upala pluća. Domaćini iz okolnih sela najčešće su dolazili zbog glavobolje, žgaravice, problema s kralježnicom, koljenima i infekcijama kože," sjeća se Anda Perdan, zadnja slovenska liječnica koja je sudjelovala na tečaju u Manangu: "Zadnji tečaj ili zadnje poglavlje ovog plemenitog slovenskog poslanstva u Nepalu, koji je bio upravo na 40. obljetnicu osnivanja škole, doživljavala sam s dubokom zahvalnošću i sviješću da predstavljam Sloveniju. Posebno dragocjeno mi je bilo vidjeti plodove rada slovenskih instruktora, samostalne nepalske instruktore, polaznike žedne znanja, i da se humanitarni cilj škole ostvaruje dalje."

Predstavljanje knjige o slovenskoj školi za nepalske gorske vodiče, koja izlazi uz potporu Ministarstva vanjskih poslova Republike Slovenije, i razgovor sa stvaraocima bit će u petak, 18. veljače 2022., u 17.30 na događaju Sa znanjem do zvijezda na 16. Festivalu gorniškog filma u Cankarjevom domu u Ljubljani.