U opsežnoj i zahtjevnoj dvodnevnoj radnoj akciji kamnički markacisti uredili su pristup od Kamniškog sedla do Turske gore, u široj okolici obnovili markacije te zamijenili nekoliko oštećenih žigova i kutijica na području Rink.
U prethodnom tjednu – u četvrtak, 18. i petak, 19. rujna 2025. – markacisti Planinskog društva Kamnik u visokogorju Kamniških Alpa izveli su zahtjevnu i napornu dvodnevnu radnu akciju u kojoj je sudjelovalo čak dvanaest markacista: devet markacista i jedna markacistkinja Planinskog društva Kamnik te još dva njihova planinska druga, također iskusna markacista PD Domžale i PD Kranj.
Krenuli su na naporno uređenje planinske staze od Kamniškog sedla preko Kotličev prema Turskoj gori. Ta staza većinom prolazi po prilično zahtjevnom terenu, a vremenske nepogode proteklih godina dobro su je oštetile. Osim vremena, malo je pridonio i nestašluk pojedinih »ljubitelja gora« koji iz samo njima znanih razloga uživaju u uništavanju žigova i kutijica na pojedinim vrhovima.
Na ovoj lijepoj i popularnoj, iako prilično zahtjevnoj planinskoj stazi, koja je često gotovo opsjednuta ne samo zbog brdskih ljepota već i zbog idilično ozloglašenog bivka pod Skutom, koji manje osviješteni planinari zamjenjuju za nekakav besplatni planinski glamping, bilo je potrebno na najzahtjevnijim mjestima zamijeniti nekoliko oštećenih i iščupanih klinova te na novo postaviti prilično novih sigurnosnih čeličnih sajli.
U široj okolici Turske gore brojni, posebno »Facebook i Instagram planinari«, rado zalaze s uređenih planinskih staza na bespuća, pa su markacisti, za veću sigurnost planinara i manje opterećenje gorskih spasilaca, pobrinuli se i za obnovu markacija te zamijenili odnosno na novo postavili nekoliko kutijica i žigova.
Jer bi nošenje nekoliko stotina kilograma opreme vjerojatno bilo prezahtjevno i vremenski predugo, na kraju krajeva radilo se o daleko najvećoj i najopsežnijoj radnoj akciji kamničkih markacista u posljednjim godinama, markacistima je u pomoć priskočio i policijski helikopter. On ih je zajedno sa svim sajlama, klinovima, agregatom, bušilicama, bojama, alatom i hranom iz Kamniške Bistrice prevezao do polazišta, što je uvelike olakšalo rad.
Iako je put iz doline bio znatno brži i lakši, tešku opremu i alat do udaljenih radilišta ipak su morali nositi na vlastitim leđima. Težak i naporan rad, pri kojem je dobrodošao svaki par ruku ili leđa, kako sami kažu.
Ali kamničkim markacistima – vrlim momcima i djevojci koji kao volonteri već godinama brinu o uređenosti i sigurnosti planinskih staza – nije žao nijedne kaplje znoja prolivene u brdima, iako za svoj zahtjevni, naporni i često prilično opasni rad nisu plaćeni, kako neki još uvijek pogrešno misle.
Štoviše, u svojoj zanesenosti spremni su za sigurnost ljubitelja planina i gora žrtvovati nemalo slobodnog vremena te čak jedan ili, kao u ovoj radnoj akciji, dva dana godišnjeg odmora, zbog čega si sigurno zaslužuju sve poštovanje. Posebno zato što upravo njihovo, često zanemareno volontersko djelo najviše doprinosi sigurnom posjećivanju gora.
Kako je rekao Boštjan Balantič, voditelj akcije koji uz dobrodošlu pomoć svog iskusnog prethodnika Zdravka Bodlaja polako preuzima vođenje sekcije markacista PD Kamnik, radna akcija je protekla tečno i bez problema, odnosno kako je rekao:
»S takvom uigranom i zanesenom ekipom veselje je raditi. Osjeća se dobro djelo proteklih godina, jer svatko zna svoj zadatak. U velikoj pomoći bili su nam i bogata iskustva i savjeti Alojza Pirnata, markacista PD Domžale, koji nam se s veseljem pridružio i preuzeo ulogu tehničkog voditelja akcije.
Žao nam je samo što nam se na ovoj doista opsežnoj radnoj akciji nije mogao pridružiti ni Zdravko Bodlaj, koji nas je unatoč trenutnim zdravstvenim problemima ipak došao ispratiti u Konec. Ali s obzirom na to da je akcija protekla bez problema, a rad je, barem se meni tako čini, dobro obavljen, vjerojatno može biti miran i ponosan jer nas je dobro naučio kako treba raditi u brdima,« rekao je Boštjan sa zadovoljnim osmijehom, koji se u istom dahu zahvalio i posadi policijskog helikoptera koja ih je unatoč jakom vjetru uspjela sigurno spustiti na polazišta.
Više nego zadovoljan uspješnim izvođenjem najveće i najopsežnije radne akcije na širem području Turske gore te radom jedanaest markacista i markacistkinje Manje, koja je u velikoj mjeri preuzela ulogu fotografkinje dok su je momci nažalost zaboravili fotografirati, jest i Marko Petek, predsjednik PD Kamnik, koji se uspio pridružiti akciji barem na jedan dan.
Kao alpinist priskočio je posebno u pomoć pri osiguranju, odnosno kako je u šali rekao: »Vjerojatno je posve u redu da se kao predsjednik Planinskog društva Kamnik pridružim nekoj radnoj akciji, posebno tako opsežnoj i zahtjevnoj. U biti sam bio više vanjski promatrač, pa sam možda još više uvidio da je rad planinskih markacista doista garački. Ovaj put akcija je tekla na tri radilišta istovremeno – jedna ekipa markirala je, druga bušila i postavljala kline i sajle, treća montirala žige i kutijice…
Teren je vrlo zahtjevan već za planinare, jer ni spomenute planinske staze nisu za svakoga, a još je zahtjevniji rad na takvom terenu. Rad treba obaviti promišljeno i temeljito, paziti na sigurnost, svaku stvar nositi barem triput. Ali naša ekipa markacista doista je vrhunska i obavila je ogroman posao.
Vrijeme, ekipa, organizacija… sve se poklopilo kako treba, pa su planinske staze oko Turske gore, Kotličev, Soda bez dna i Rink ponovno dobro označene i sigurnije, postavljeni su novi stopi, klini, sajle… tako da će svi pohodnici, posebno oni koji rade transverzale, imati lakši, a prije svega sigurniji prolaz,« zadovoljno je rekao predsjednik PD Kamnik.
S obzirom na to da pri uređenju planinskih staza nikad ne nedostaje posla, a zanesenih i vrijednih ruku nikad nije dovoljno, Marko Petek izrazio je i nadu da će se redovima iskusnih kamničkih markacista u budućnosti pridružiti još nekoliko mlađih zanesenih ljubitelja gora, odnosno kako je rekao: »Markacist vjerojatno ne može biti baš svatko, jer mora spojiti prilično različitih osobina. Prije svega moraš biti dobar pohodnik, malo penjača, malo graditelja, malo slikara… Prije svega ne previše nervozan i nestrpljiv. Nošenje agregata na leđima u brdo nije baš sportska disciplina koja donosi aplauze i slavu, pa su najbolji markacisti i markacistkinje obično upravo oni planinari koji ne love brzinske ili druge rekorde, već idu u brda mirnije, prije svega zbog sebe i veselja do brda i prirode. Ako bi se netko želio pridružiti sekciji markacista Planinskog društva Kamnik, neka se slobodno javi našem planinskom društvu,« zaključio je Marko Petek.
Izvor:
https://www.kamnik.info/varnejsa-pot-na-tursko-goro-in-rinke/