Slovenske alpinistice s četiri prvenstvene smjeri iz...

Slovenske alpinistice s četiri prvenstvene smjeri iz indijske Himalaje.

Slovenske alpinistice Anja Petek, Patricija Verdev, Ana Baumgartner i Urša Kešar, članice ženske alpinističke ekspedicije Lalung 2024, popela su četiri prvenstvene smjeri u indijskoj Himalaji u udaljenim planinama iznad doline Lalung. Među njima po duljini i kompleksnosti ističe se 2000-metarska smjer Here comes the sun po istočnom grebenu na još neosvojeni šestotisućnjak Lalung I (6243 m), za koji su Petek i Verdev u alpskom stilu potrošile pet penjačkih dana u rujnu i ocijenile ga ED, što je najviši stupanj francuske šestostupanjke ljestvice.

Planinska grupa Lalung u regiji Ladak u indijskoj Himalaji omogućuje zanimljive i vrlo udaljene alpinističke ciljeve, budući da je to područje zbog političkih razloga dugo bilo zatvoreno za posjetitelje i posljedično slabo istraženo. To su slovenske alpinistice dobro znale, a potvrdilo se već po dolasku u Indijsku planinarsku federaciju (IMF) u Delhiju, gdje su one upoznale službenike s postojanjem određenih brda u dolini Lalung. Nisu mogle računati ni na lokalne nosače za dobivanje informacija, koji su predvidjeli da će njihov bazni logor biti na visini od 5000 metara, a zapravo je na 4100 metara, što je za djevojke značilo dodatni dan ili dva više pristupa do izvidanih vrhova. Nisu bili svjesni ni da lokacija baznog logora ujedno predstavlja stanište za medvjede.

Jasne dane nestabilnog vremena iskoristile su za aklimatizaciju i 31. kolovoza Anja Petek (Zgornjesavinjski AK Rinka) i Patricija Verdev (AO PD Celje Matica) već su popela prvenstvenu smjer Connection (1400 m, 15 sati) u zidu Vrh 5332 m i bivakirale na 5300 metara. Petog rujna sve su pristupile naprednom baznom logoru (ABC) na visini od 4800 metara, gdje im se prvi put sramežljivo pokazao veličanstveni Lalung I, što je još pojačalo motivaciju naveze Petek-Verdev. "S Patricijom smo po dolasku u ABC spakirale ruksake za višednevnu avanturu i s jednodnevnim pristupom preko vrlo zahtjevnog ledenjaka dosegle početak istočnog grebena Lalunga I. Predviđeni vremenski prozor pokazivao je da će dobro surađivati s našim planom, ali već drugi penjački dan na grebenu bile smo prisiljene usred dana postaviti šator i bivakirati zbog snježne mećave koja je trajala cijeli treći dan. Četvrti dan probudile smo se u sunčano jutro i nastavile penjanje kasno u noć, ali još uvijek nismo dosegle vrh. Zatim je uslijedio peti dan na grebenu, koji je od nas opet zahtijevao ogromnu upornost i volju. U 1.30 noću izašle smo iz zadnjih miješanih duljina i otišle na odmor. Na mjestu bivaka u trenutku nepažnje i umora vjetar nam je odnio štapove od šatora, ali dotad smo već bile naviknute na bivakiranje u zidu i spavanje u bivak vreći nas nije previše šokiralo. Sljedeći dan probudile smo se u maglovito jutro s difuznom svjetlošću. Bilo je vrlo teško razaznati nepoznati teren do vrha samog Lalunga I, kamo smo stigle po lakšim snježnim padinama u devet sati ujutro," opisala je Anja Petek vrhunski uspon u izvješću ekspedicije Lalung I, koju je podržala i Planinarska saveza Slovenije, a vodile su je zajedno s Patricijom.

Između 9. i 14. rujna Petek i Verdev u alpskom stilu obavile su prvi uspon na šestotisućnjak Lalung I (6243 m), po istočnom grebenu kojeg su popela 2000 metara dugu prvenstvenu smjer Here comes the sun (ED, M6+, AI5+), koju su ocijenile ED (Extremement Difficult = ekstremno zahtjevno), što je najviši stupanj francuske šestostupanjke ljestvice. "Naziv smjera s praktičnog gledišta opisuje naše doživljavanje na planini. Bile smo zahvalne kad je sunce sijalo, kad ga nije bilo, jedva smo ga čekale i nadale se da će se pojaviti. Kad smo pristupile vrhu, bila je prisutna jaka difuzna svjetlost, zbog čega nismo mogle prepoznati teren i nismo bile sigurne gdje točno je u tom snijegu i lošoj vidljivosti vrh. Ali onda se trideset metara prije vrha kroz difuznu svjetlost probilo sunce i osvijetlilo nam naš glavni vrh, što je bio odraz nekog znakovlja, kamo moramo. Nazivi naših smjera uvijek imaju i osobnu ili duhovnu notu. S tog gledišta naziv predstavlja neko životno putovanje, mogli bismo reći i naš himalajski put. Da se i u životu u određenim prijelomnim točkama ili kad završe neke priče, uvijek sve stvari urede i da je sve u redu. Samo sunce je metafora za neku toplinu, svjetlost, koja nas uvijek u brdima smiruje," objasnila je iskusna Gornjegrajčanka. Uslijedio je još dugi silazak po zapadnom grebenu do ledenjaka. Silazile su po snježnom grebenu i s pet abseila preko sjevernog zida u 18.30 stigle do ledenjaka i zatim u osam sati silazile natrag do ABC. Sljedeći dan uslijedio je silazak do baznog logora i malo prije dolaska na ledenjak s morene uslijedila je neopisiva radost zbog nedogovorenog susreta s Anom, Uršom i indijskom oficirkom Freni.

Koliko je poseban osjećaj, "kao onda kad ti se ostvare snovi i preplave te trnci", kad nakon pola godine promatranja fotografije pred sobom uživo ugledaš postavljeni cilj, bila je oduševljena Patricija Verdev, za koju je uspon bio zahtjevan zalogaj: "Uspon je bio vrlo naporan, zahtijevao je puno volje, energije, koncentracije i vjere. Već sam pristup do podnožja grebena bio je zahtjevan zbog razbijenog ledenjaka i seraka, zatim se samo stopnjevalo, uključujući i zadnji dio silaska preko ledenjaka, koji je od nas zahtijevao osam sati potpune koncentracije i opreza. S takvom visinom sam se suočila prvi put, ali osim mučnine na silasku s prvog izviđanja ledenjaka i doline nisam imala drugih znakova visinske bolesti. Ali sam imala krizu drugi ili treći dan na grebenu tijekom penjanja, vjerojatno zbog velike fizičke opterećenosti i povremenog osjećaja da te ruksak nosi a ne ti njega. Došla sam do trenutka kad sam si počela predbacivati da sam premalo trenirala, da sam prespora. To su bile misli dok sam sve ulagala u pomicanje, a nije išlo nikamo. Dobro je to što smo s Anjom u pripremnome razdoblju razvile vrlo dobar odnos i vezu. Otvorenost, otvoreni razgovor i moralna podrška soplezalice završili su krizu u trenutku i odiseja se mogla nastaviti."

"Na pamet mi zapravo ne pada nijedan konkretan izazov s kojima bismo se kao ženske predstavnice na ekspediciji suočavale. Mogu samo polaziti od vlastitog doživljavanja, koje se veže na penjanje u nepoznatom, djevičanskom svijetu, otežanom visinskim izazovima u ženskoj navezi. Penjanje u takvim okolnostima u ženskoj navezi bilo je za mene prvi put, zbog čega je moje doživljavanje opravdano bilo intenzivnije, jer sam tijekom uspona doživljavala dodatnu mjeru odgovornosti i mogu vjerovati da su dodatnu mjeru odgovornosti osjećale i ostale. Može zvučati utopijski, ali sama sam u sebi uspon doživjela znatno ozbiljnije nego prvenstvene uspone ikada prije," opisuje Anja Petek, posljednjih godina najuspješnija slovenska alpinistica, po profesiji psihoterapeutkinja. Bila je na ekspedicijama u Kirgiziji (2017) i dvaput u Peruu (2019 i 2022), gdje je između ostalog s Andrejem Ježem i Peruancom Aritzom Monasteriom popela prvenstvenu smjer u tada još nepenjanoj istočnoj stijeni Hualcana (6165 m). I u Alpama, gdje se u posljednjim godinama potpisala pod 19 prvenstvenih smjeri, ističu se njezini zimski usponi, među njima uspon u Heckmaierovoj smjeri u sjevernoj stijeni Eigera i prva zimska ženska ponavljanje Čopovog stupa u Triglavskoj sjevernoj stijeni sa soplezalcem Petrom Boričem, s kojim su ove godine obavili i prvu zimsku trilogiju Skalaških smjeri u Špiku, Škrlatici i Triglavu u jednom mahu.

"U prvom redu sam vrlo sretna što je ekspedicija bila uspješna, ali pod riječju uspješna mislim prije svega na to da nitko nije imao većih zdravstvenih problema, da smo se super provele, ako izuzmemo medvjeda, i da smo se sve vratile kući s osmijehom na licu," dodala je Celjanka Verdev, diplomirana inženjerka agronomije, koja radi u ugostiteljstvu i povremeno na području uređenja okoliša. Kao putnica posjetila je Indiju već 2018. godine, najviše alpinističke kilometraže nabrala je u Alpama, Dolomitima i Tatrama, gdje se sudjelovala i u kampovima Komisije za alpinizam PZS-a. Na ekspediciji u indijsku Himalaju, po Anjinim riječima, istaknula se i u organizaciji, jer je izvela izvanredan dio glede dogovaranja s IMF-om i agencijom, što je uz prikupljanje financijskih sredstava i osobne pripreme predstavljalo glavnicu cijele organizacije.

Druga naveza u alpinističkoj ekspediciji, Ana Baumgartner (AO PD Ljubljana Matica), koja ima najviše iskustva u domaćim i centralnim Alpama, i Urša Kešar (AO PD Kranj), koja je već bila na ekspedicijama u Peruu i Kirgiziji, odabrana je na natječaju Komisije za alpinizam PZS-a. U vrijeme uspona naveze Petek-Verdev vratile su se u bazni logor zbog Uršinih problema s visinom i usprkos odsutnosti vremenske prognoze uspjele popeti prvenstvene smjeri u obližnjem granitnom sjevernom zidu: 10. rujna 800-metarsku smjer BC (Bear Camp) u zidu još neimenovanog vrha 5332 m, gdje ih je uhvatila snježna mećava, i 13. rujna 670 metara dugu smjer Calm before the storm?. "S obzirom na Uršine probleme s visinom i nestabilno vrijeme koje smo iz baze promatrale u visokim brdima, odlučile smo se za penjanje u niže položenoj stjenovitoj sjevernoj stijeni još neimenovanog vrha. Ogledavale smo je već prije, zatim smo postavile očitu liniju po prirodnim prolazima. Budući da nas je popodne uhvatilo neočekivano snijeg, bile smo prisiljene pronaći alternativni izlaz iz zida, koji se pokazao vrlo prikladnim i logičnim. Zid nam se vrlo svidio, pa smo tri dana kasnije opet bile u njemu. Ovaj put odabralesmo još jedan prirodni prolaz, malo zahtjevniji nego zadnji put, i došle do istog izlaza," rekla je Ljubljančanka Ana Baumgartner, koja ove godine uz ekspediciju planira i završetak doktorata iz područja farmacije, dok je Kešar ove godine završila doktorski studij biomedicine.

Anu i Uršu u baznom logoru čekala je i prava odiseja s medvjedima: "Bila su barem dva različita, inače smo svi znali da traže hranu, ali je svejedno bilo prilično neugodno. Srećom, kuhari su ih uspješno otjerali svjetlom i bukom, kasnije, kad smo bile u baznom logoru, svi prisutni smo sudjelovali u tome." Nakon više od deset posjeta nepoželjnih gostiju, rastrganog Patricijinog šatora, pojedenog putnog paketa hrane i srušenog zahoda, zajedničkim snagama ih s vatrom dovoljno uplašili da su si osigurali nekoliko mirnih noći u baznom logoru, ali svi sudionici su se složili da će tako za životinje kao i za njih biti najbolje da bazni logor prijevremeno napuste.

USPONI ženske alpinističke ekspedicije u indijsku Himalaju - prvenstvene smjeri:

31. kolovoza: Vrh 5332 m; Connection; VI-/V-IV, 1400 m, 15 h. (Patricija Verdev i Anja Petek)
10. rujna: Vrh 5332 m; BC (Bear camp); V-/IV-III, 800 m, 8 h. (Ana Baumgartner i Urša Kešar)
13. rujna: Vrh 5332 m; Calm before the storm?; V+/IV, 670 m, 6 h. (Ana Baumgartner i Urša Kešar)
9.-14. rujna: Lalung I 6243m, Here comes the sun; ED, M6+, AI5+; 2000 m (5 penjačkih dana). (Patricija Verdev (A0) i Anja Petek)

"S oduševljenjem čitam izvješće ženske alpinističke ekspedicije u dolinu Lalung. Pravo je nevjerojatno da u cijeloj iznimnoj povijesti slovenskog ženskog alpinizma prebrojimo ženske ekspedicije u Himalaju na prste jedne ruke, barem glede uspješnih. Još nevjerojatnije je da je ovo prva ekspedicija gdje su sudionice popela prvenstvenu smjer koja završava, kako treba, na vrhu planine. Pogled na ucrtanu smjer na Lalung I pokazuje vrlo estetsku i logičnu liniju te elegantnu i lijepu planinu, što cijelom projektu daje dašak ženstvenosti. Ekspediciju su sudionice ukrasile još s dodatna tri prvenstvena uspona iznad baznog logora, što pokazuje veliku motivaciju i zanos. Iz izvješća izvire dobra energija među sudionicama, posebno me oduševio čin prilikom povratka Anje i Patricije s Lalunga, gdje su im Ana i Urša izašle u susret i nakon šest dana na planini pomogle silazak natrag u bazni logor. Želim da ekspedicija da zamah sudionicama i još kojoj slovenskoj alpinistici, da se u budućnosti s stečenim iskustvima uhvate možda još kakve više planine u Himalaji i tako postave slovenski ženski alpinizam na stepenicu više," ocijenila je ekspediciju vrhunska alpinistica i planinska vodičica Tina Di Batista, koja je bila sudionica više alpinističkih ekspedicija u brojnim planinskim lancima svijeta.

Slovenske alpinistice, u rijetkim ženskim ili miješanim ekspedicijama i navezama, ostavile su pečat u najvišim planinskim lancima Azije (Himalaji, Karakorum, Pamir) već u prošlosti - ako istaknemo samo neke vidljivije uspone. Prva Slovenka na sedmotisućnjaku bila je Barbka Lipovšek - Ščetinin, 1967. na Piku Lenina. Godine 1982. čak sedam članica prve ženske jugoslavenske alpinističke ekspedicije pod vodstvom Mariče Frantar popelo se na Pik Komunizma (7495 m), čime su postigle jugoslavenski ženski visinski rekord. Godine 1987. Vlasta Kunaver postigla je svjetski ženski jadralno-padobranski visinski rekord u visini polijetanja, kad je nakon popete prvenstvene smjeri i osvajanja vrha Trisula I (7021 m) poletjela s njega. Marija Štremfelj bila je prva Slovenka na osmotisućnjaku (Broad Peak, 1986) i do sada jedina Slovenka koja se popela na Everest (1990); osim toga stajala je još na dva osmotisućnjaka (Čo Oju, 1995 i Daulagiri, 2004). Druga Slovenka na osmotisućnjaku bila je Mariča Frantar (1990. na Nanga Parbatu), koja je kao prva popela najvišu Rupalsku stijenku na svijetu, i treća Irena Mrak (2004. na Gašerbumu II) - s Mojcom Švajger osvojile su predvrh Broad Peaka 2006. i postale prva slovenska ženska naveza koja je prešla granicu od 8000 metara, a 2011. u alpskom stilu obavile uspon u Diamirskoj stijeni osmotisućnjaka Nanga Parbat. Godine 2006. Tina Di Batista, Tanja Grmovšek i Sandra Voglar obavile su prvi uspon ženske naveze na Trango Nameless Tower (6251 m) po kultnoj smjeri Eternal flame i drugi ukupno u alpskom stilu. Osim navedenih, u proteklim desetljećima bilo je još prilično postignutih vrhova i pokušaja uspona slovenskih alpinistica u najvišim planinskim lancima.