Slovenski alpinisti preplezali prvenstvenu smjer...

Slovenski alpinisti preplezali prvenstvenu smjer na planinu Pomlaca/Ngole East.

Slovenski alpinisti Matija Volontar, Bor Levičnik i Žiga Oražem krajem listopada u Himalaji preplezali 1100 metara dugu prvenstvenu smjer na 6180 metara visoku planinu Pomlaca.

Prvenstveni smjer

Screaming Barfies, Pomlaca (Ngole East) (6180 m): AI5/70°-90°/IV-V, 1100 m

Matija Volontar, Bor Levičnik i Žiga Oražem, 23.-24. listopad 2022




Prvi cilj ovogodišnje jesenske ekspedicije, čiji su članovi bili Matija Volontar, Bor Levičnik i Žiga Oražem, bila je gotovo 7000 metara visoka Tengi Ragi Tau (6938m). Nalazi se u nepalanskom dijelu Himalaje na granici između dolina Rolwaling i doline Thame. Pristup dolini Thame na početku je zajednički s putom koji vodi ispod Everesta.


Troje iskusnih penjača, koji su već penjali zajedno, kako kod kuće u slovenskim planinama tako i u Južnoj Americi, a svi su nekada pripadali Slovenskom mladinskom alpinističkom reprezentaciji (SMAR), primijetili su tijekom aklimatizacije još jednu zanimljivu mogućnost: Pomlaca. To je manje poznati vrh visok 6180 m, poznat i kao Ngole East.

„Prilično iznenađujuće je pronaći tako nerazjašnjen vrh u popularnoj dolini Khumbu, ali prvi razlog je što je Pomlaca u sjeni mnogo većih vrhova. Drugi razlog je što je teško pronaći put do podnožja planine. Pet sati smo tražili put među seracima. Ali nepoznata planina nas je očarala i odustali smo od glavnog cilja na koji smo se pripremali mjesecima te usmjerili pažnju na novu planinu,“ rekao je vođa ekspedicije Matija Volontar.


„Početak našeg putovanja u Nepalu započeo je kišom, blatom i nervoznim čekanjem na poboljšanje vremena. Unutarnji let je otkazan pa smo produžili put do baze za četiri dana. U bazi je nakon 12 dana kiša konačno stala i počeli smo se aklimatizirati. Prvi put smo imali priliku pogledati planine koje okružuju dolinu Thame i uskoro nam je privukla pažnju zapadna stijen šesttisućaka Pomlace. Motivacija za potpuno netaknutu i penjački zanimljivu stijen bila je veća od planiranog cilja, pa smo se odlučili za pokušaj,“ dodao je Bor Levičnik.

Izuzetno brzo penjanje do vrha


Dobro aklimatizirani tim popeo se do vrha u izuzetno brzom vremenu. „Prva trećina stijene je prilično stroga odnosno okomita, uglavnom smo penjali po zbijenom snijegu, ledu i malo po stijeni. Cijelo vrijeme je bilo između 70° i 90° nagiba. Srednji dio stijene bio je malo blaži, ali nas je traženje pogodnih prolaza dobro zaposlilo. Za savladavanje vršnog grebena uglavnom smo penjali po stijeni, osim zadnjih 50 metara kada se teren postupno izravnao i doveo nas na vrh Pomlace 6180 m. Nakon dobar 8 sati penjanja stali smo na vrh. Izuzetan osjećaj! Odabrali smo drugi spust koji slijedi grebenom prema istoku preko više ili manje izloženih snježnih i stenovitih padina. Uvjeti u stijeni bili su, osim kratkog dijela u sredini, vrlo dobri, što nam je omogućilo brzi napredak i izvođenje ture u dva dana. Pripremili smo se na tromdnevnu turu,“ objasnio je Volontar. Tim se zatim vratio u svoju bazu, u selo Thyangbo.


Smjer su nazvali "Screaming Barfies", što bi se nekako na hrvatski moglo prevesti kao taj osjećaj koji dobiješ u prstima kada nakon utrnulosti od hladnoće ponovno počne kružiti krv i tada jako boli. „Smjer obično dobije ime po događaju koji se dogodi tijekom samog penjanja. Ovaj put je tijekom penjanja vladala pekelna hladnoća koja je izazvala krike pri povratu krvi u udove.“

Preplezan novi smjer, ali vrh već osvojen



Iako su momci na početku, zbog glasina lokalnog stanovništva, mislili da su preplezali djevinski vrh Pomlace, što su im potvrdili kroničari nepalanskih ekspedicija (Himalayan Database) u Kathamnduju, kasnije su utvrdili da to nije potpuno točno. „Nakon nekoliko sati pretraživanja weba i kontaktiranja različitih ljudi konačno sam dobio informaciju da nismo prvi koji smo osvojili taj vrh. Francuski tim stajao je na vrhu 2005. godine. Ali drži da smo prvi koji smo preplezali zapadnu stijen,“ dodao je vođa ekspedicije Matija Volontar i zaključio. „Na početku smo mislili da je vrh neosvojen, ali nakon opsežne pretrage pokazalo se drugačije. To naravno ništa ne mijenja. Glavna motivacija za penjanje bila je novi smjer preko nepreplezane stijene. Novoosvojen vrh bio bi samo višnja na torti. Razlog da su predstavnici Himalaya Database prvotno potvrdili djevinskost vrha jest da su tražili pod pogrešnim ključnim riječima i zapis o osvojenom vrhu nisu pronašli u svojoj bazi.“

Utisci članova ekspedicije:


Bor Levičnik: „Jedan mjesec u Himalajama nudi doživljaj koji mi se urezao u sjećanje na vrlo dugo vrijeme. Među sjećanja ubrajam tako male pobjede kao i klizave trenutke s kojima sam se redovito suočavao. U ovoj zemlji divova odjednom sam imao ogromno vremena za posvećivanje svojim mislima, što je priličan šok za nekoga tko u svakodnevici jedva ima vremena pogledati na sat. Tamo je najmanja vremenska jedinica dan. U planinskim selima cijeli život se vrti oko tog načina razmišljanja i nervoza na koju smo navikli često se zamjenjuje jednostavnim osmijehom, slijeganjem ramenima i mišlju: "Ah bijelče, nikamo se ne žuri."'

Matija Volontar: „Drago mi je da je pri odluci o promjeni cilja prevladala neizvjesnost le-tega. To nam je omogućilo da se riješimo svih mogućih predrasuda i samo uživali u pothvatu. Možda uspije, možda ne. Na kraju se naš skok u nepoznato isplatio. I to jako. Splezali smo prvenstveni smjer preko djevičke stijene u dobrim uvjetima. Još uvijek ne mogu u potpunosti shvatiti koliko stvari se moralo poklopiti da nam to uspije.“



Žiga Oražem: „Nije nam išlo sve tako kako smo zamislili, ali smo se prilagodili, promijenili izvorne planove i uspjeli. Na putu smo imali par nesuglasica koje smo uspješno prevladali.“