Snježne planine zahtijevaju iskusnog, opremljenog i...

Snježne planine zahtijevaju iskusnog, opremljenog i poštujućeg posjetitelja.

Snježne planine zahtijevaju kompleksnog posjetitelja, koji vlada tehničkim pomagalima, ima znanje o opasnostima u planinama, meteorologiji, orijentaciji, kretanju, a prije svega veliku mjeru poštovanja prema planinama i svijesti da će ga planina pričekati, upozorio je na novinarskoj konferenciji na početku zimske planinarske sezone na Velikoj planini 8. prosinca Planinski savez Slovenije. Zimski posjet planinama obilježavaju niže temperature, kraći dan, zatvorene planinarske kućice i specifični snježni uvjeti, stoga odlazak u planine zimi zahtijeva precizno planiranje, dobivanje informacija s terena, uzimanje u obzir osobnih iskustava, odgovarajuću opremu i znanje njezine upotrebe.



Tema međunarodnog dana planina, koji slavimo 11. prosinca, je održivi turizam u planinama - ove godine još važnija s gledišta sve masovnijeg posjeta planinama u vrijeme pandemije. "Osjetljivi planinski svijet u širem smislu bio je već prije koronavirusa u sezonskim vrhuncima preopterećen posjetiteljima, sada je potražnja još veća. Sve teži prirodi, planinama, ali mnogi se pritom ne svjesni osjetljivosti i krhkosti planinskog svijeta, s druge strane mnogi se u planine upućuju nepripremljeni. Sigurno u planine je istovremeno jednako održivom planinarskom turizmu," naglasio je potpredsjednik Planinskog saveza Slovenije i instruktor planinskog odgoja Martin Šolar te nacrtao posebnosti orijentacije zimi: "Zimi odnosno u snijegu planine su drugačije, stoga je posebno važna dobra priprema za turu, poznavanje prave i ispravne upotrebe opreme te poznavanje specifičnosti u planinama u zimsko vrijeme. Putovi su u zimsko vrijeme pravilom pod snijegom, isto tako su u mnogim slučajevima pod snijegom i markacije, oznake mogu biti zasniježene. Pritom moramo također uzeti u obzir da trasu puta, koja je inače ucrtana na karti ili je imamo u navigaciji, ne valja slijepo slijediti. Treba procijeniti snježne odnosno lavinske uvjete i tek u slučaju da je procjena rizika niska, slijedimo vidljivu točku našeg uspona ili kompas i kartu ili navigacijski uređaj."

Snijeg je dobro prekrio slovenski planinski svijet i zbog velikih temperaturnih promjena na strmijim padinama često dolazi do spontanog pokretanja snježnog pokrivača, predstavio je stručni suradnik Planinskog saveza Slovenije i planinski spašavatelj Matjaž Šerkezi trenutne uvjete u planinama: "Opasnost pokretanja snježnih lavina iznad nadmorske visine 1400 metara je trećeg stupnja po petostupanjskoj europskoj ljestvici odnosno znatna, niže pak drugog stupnja. Snijeg je napuhan, posebno opasna su područja nagiba između 30 do 55 stupnjeva, gdje zbog količine snijega dolazi do spontanog pokretanja snježnog pokrivača. Pokretanje je uz dodatno opterećenje još toliko češće. Treba uzeti u obzir i podlogu, jer je mnogdje prethodno već bio snijeg, koji je bio smrznut, zbijen ... Na tu podlogu pao je novi snijeg, koji se pokreće već uz manje opterećenje. Takva područja su opasna prije svega zbog toga što je opasnost teško procijeniti. Teško je procjenjuju i pojedinci koji se dnevno bave snježnim lavinama. Mjesta gdje je snijega manje, pak su opasna za pokretanje lavine pločastog snijega, jer je u tim danima dolazilo do izraženih temperaturnih promjena. Prema podacima Agencije RS za okoliš, tendencija snježnih uvjeta u sljedećim danima neće se bitno mijenjati i snijeg će zbog niskih temperatura ostati suh. Nježni pokrivač će se polako stabilizirati. Ostajat će pak opasna prije svega mjesta s napuhanim snijegom. Zbog ponovnog sniježenja, pak će se opasnost snježnih lavina povećati."

"Posjet snježnim planinama je za iskusne pojedince. Potrebno je znanje upotrebe zimske opreme, kao što su cepin i dereze, inače oba pomagala mogu biti smrtno opasna. Svaki posjetitelj bi trebao imati lavinski trojac, turni skijaši lavinski ruksak. Posjećivanje planina zimi, kao što vidimo danas pojedince, kada se penju na Viševnik, Grintovec, čak na Triglav u malim derezama odnosno lancima, s palicama u rukama ili pak s dva cepina, jednim cepinom i bez rukavica ... je opasno ponašanje. Takvi pojedinci se niti ne svjesni svog ponašanja, da su u opasnosti i da s 'poučnim' objavama na društvenim mrežama u opasnost dovode još druge. Snježne planine zahtijevaju kompleksnu osobnost, koja vlada tehničkim pomagalima, ima znanje o opasnostima u planinama, meteorologiji, orijentaciji, kretanju ... Prije svega ima veliku mjeru poštovanja prema planinama i svjesna je da će je planina pričekati i zna se okrenuti dva koraka prije vrha," položio je na srce posjetiteljima planina Šerkezi.

Za posjet planinama zimi potrebujemo potpunu zimsku opremu - cepin, dereze i kacigu, pri posjetu visokogorja također lavinski trojac. Prije svake ture treba provjeriti stanje opreme, snježne uvjete na području kamo se upućujemo, i otvorenost planinskih kućica. Osim tehničke opreme za hodanje u planine zimi potrebujemo svu opremu kao za planine u ljetnim, suhim uvjetima, dodatno pak dobre zimske planinarske cipele, gamaše za zaštitu od ulaska snijega u cipele, kvalitetnu odjeću, koja štiti od vjetra, hladnoće i vlage te ima dobre izolacijske osobine. Potrebna je zaštita od jakog sunca, ne zaboravimo ni rezervnu odjeću i činjenicu da je zimi dan kraći i da je većina planinskih kućica zatvorena, zbog čega potrebujemo više tople tekućine i hrane u ruksaku. Ne zaboravimo ni kartu, čelnu svjetiljku s punim baterijama, prvu pomoć te alu-foliju ili veliku crnu vreću za zaštitu od hipotermije.

Najvažnija osnovna oprema za hodanje u brda zimi je dobra zimska planinarska obuća, istaknuo je Martin Šolar: "Dobra zimska cipela možda se čini na prvi pogled okrutnom, jer je dobar profiliran potplat tvrđi, cipele su pravilom više i napravljene tako da su toplije i da ne propuštaju vlagu." Planinarske palice nam zimi nude dodatnu potporu na snježnoj podlozi, u veliku pomoć su nam pri hodanju u dubokom snijegu, pa i na smrznutom snijegu, kada na nogama nemamo dereze, važno je također da su zimi opremljene širokim krpama i metalnim vrhom. "Za posjet visokogorja jedini ispravni izbor su 10- ili 12-zubne planinarske dereze. Razne male dereze, lanci i druge gumene izvedenice, koje su pravi modni hit u posljednjim godinama, pripadaju u grad i na ravnije terene, jer nemaju prednje zube i nisu prikladne odnosno mogu biti vrlo opasne za ozbiljnije planinarske ture. Nažalost vidimo ljude, koji koriste male dereze u visokogorju, koriste ih čak planinski trkači. Upotreba malih dereza već je doprinijela nesrećama, čak sa smrtnim ishodom. Male dereze u biti niti ne svrstavamo među pravu zimsku planinarsku opremu," još je upozorio instruktor planinskog odgoja Šolar i prikazao opasnost malih dereza pri upotrebi na neodgovarajućem terenu, jer se na strmini mogu skinuti s cipela, što uzrokuje klizanje.

"Kao što nam je jasno da se za zimski posjet planinama toplo odjenemo i obujemo, mora nam biti jasno da u ruksak pripadaju i 12-zubne dereze i klasični cepin, s njima pak i kaciga. S derezama olakšavamo hodanje u zbijenom i tvrdom snijegu, na zaleđenim površinama pak jedine sprječavaju klizanje, glavu pak će nam zaštititi kaciga. Do klizanja može ipak doći, učinkovito i brzo pak se možemo zaustaviti samo s cepinom. Opremu je naravno treba znati koristiti, jer nam samo to da je imamo, ne jamči sigurnije hodanje, naprotiv možemo biti sami sebi opasni," istaknuo je stručni suradnik PZS i instruktor planinskog odgoja Matej Ogorevc, kada je prikazao upotrebu dereza i cepina.

Veličinu dereza prilagodimo već kod kuće, na terenu pak ih stavimo, još prije nego dođemo na za pad opasan teren. Kada stavimo dereze, uzmemo u ruke cepin, koji pričvrstimo remenom, Ogorevc pak je nabrojao još neka osnovna pravila za hodanje s derezama i zaustavljanje s cepinom: "Hodanje s derezama je specifično - korak mora biti nešto širi, stopala okrenuta prema van. Korakamo što više pravokutno u odnosu na podlogu, da svi zubi mogu odigrati svoju ulogu. U slučaju hodanja pravokutno po padini prema gore, hodamo po dva prednja zuba. Pri hodanju prema dolje pak korakamo najprije na petu i zatim na cijelo stopalo. Ako je strmina prevelika, s tijelom se okrenemo prema padini, silazimo ponovno samo po prednja dva zuba dereza. Najkritičniji su okretanja tijekom hodanja, kada treba biti još oprezniji, da se derezom ne zapnemo u hlačnice i padnemo. Bez obzira na to pak moramo tijekom hodanja biti koncentrirani i uvijek spremni na pad. Kao što je već rečeno, pad možemo zaustaviti samo s cepinom, reagirati pak moramo trenutno i početi zaustavljati praktički odmah nakon pada. Već nakon nekoliko sekundi brzine su tako velike, da se nećemo moći više brzo (i bezbolno) zaustaviti. Stoga i ovdje vrijedi - vježba čini majstora. Možemo se usavršavati na svakoj turi, potrebujemo samo nekoliko metara strmine s sigurnim izlazom i odgovarajuću opremu."

Isto tako je obvezni dio tehničke opreme svakog planinara lavinski trojac, objasnio je instruktor Planinske spašavateljske službe Slovenije Matjaž Šerkezi: "Lavinski odašiljač je namijenjen grubom i lavinska sonda finom određivanju položaja nesretnika, lavinska lopata pak brzom i učinkovitom iskapanju, jer je mogućnost za preživljavanje u snježnoj lavini najveća u prvih 15 minuta nakon zasipanja. Lavinski trojac moramo uvijek koristiti u kompletu, jer samo cijeli omogućuje učinkovito traženje zasipanog u lavini, za što naravno opet potrebujemo znanje i iskustva." Svaki tko se zimi nađe u planinama, trebao bi ovladati dvosmjerni test lavinskih odašiljača, traženje zasipanog s lavinskim odašiljačem i iskapanje zasipanog. Trenutno je najveća opasnost pločastih lavina, koje su na cijelom području država alpskog luka najčešći uzrok nesreća i smrti u planinama, upozorio je Šerkezi: "Ploča je tvrda, zbijena ploča snijega, koja se otkine, pokrene već uz manje opterećenje - ako kao planinar stanemo na nju, ako turni skijaš na nju skija - i po njoj se spustimo po padini prema dolje. Brzo dosegnemo veliku brzinu i praktički nam nema spasa. Ploče su najveća briga i najiskusnijih planinara, kao što su vodiči, instruktori, planinski spašavatelji, jer ih je teško predvidjeti odnosno procijeniti."

Planinski spašavatelji iz godine u godinu interveniraju češće. Do sedmog prosinca 2021. izveli su 602 spašavateljske akcije (dok lani cijelu godinu 485), od toga 29 sa smrtnim ishodom (lani 33). Da je među intervencijama planinskih spašavatelja vrlo malo događaja na organiziranim planinarskim aktivnostima, može biti poziv posjetiteljima planina, da se pridruže nekom od 293 planinskih društava i klubova, zaključio je Šerkezi i predstavio značenje članstva u planinarskoj organizaciji: "Pri osiguranju za svoj auto nikada ne oklijevamo, pri vlastitom osiguranju pak smo bez razmišljanja spremni štedjeti. Članarina PZS naime predstavlja i kvalitetno osiguranje za pokrivanje troškova spašavanja u stranim planinama, zajedno sa zdravstvenom asistencijom. Članarina za godinu 2022 ostaje ista, s njom pak podržavamo i marljive planinarske radnike, omogućujemo financiranje obnove planinskih putova i kućica te imamo kao članovi brojne pogodnosti."